Za spuštanje tenzija potrebno je dvoje

Ima li smisla pisati van Turske o novom predsjedniku jedne izmirske općine koji je naredio da se s trga skine velika slika Ömera Halisdemira, heroja otpora pokušaju gülenističkog puča 15. jula 2016. godine, koji je, svjesno položivši život, bitno promijenio tok puča? Ili o gradonačelniku grada Bolu čija je prva naredba bila da ukine pomoć u hrani sirijskim izbjeglicama? Možda nema, ali to su ti “mali”, lokalni, u inostranstvu “nevrijedni” dijelovi mozaika koji ukazuju na put kojim CHP i sateliti žele usmjeriti Tursku

Piše: Bojan BUDIMAC

“Vrijeme je da se usijano gvožđe ohladi”, rečenica je kojom je predsjednik Republike Turske Recep Tayyip Erdoğan uputio svojevrsni apel da se tenzije podignute do usijanja dešavanjima oko lokalnih izbora spuste. Međutim, kao i za tango, za spuštanje tenzija u društvu treba (najmanje) dvoje. Da Republikanska narodna partija (CHP) i njeni sateliti, unatoč retorici punoj ljubavi, zagrljaja (svih segmenata društva), harmonije i jedinstva, ne žele da smanje tenzije u društvu, pokazuju potezi i akcije. Retorika je ionako dio PR‑a, jeftina je i krajnje neuvjerljiva ako se u vidu ima historija (pa i u velikoj mjeri sadašnjost).

ČEKA SE KONAČNA ODLUKA

Nije jednostavno izdvojiti jedan ili dva poteza koji ilustriraju želju da se gvožđe kuje dok je vruće, odnosno da se (neke) izborne pobjede pretoče u nešto više od upravljanja osvojenim gradovima i općinama iz jednostavnog razloga što je materijala za tu punu sliku premnogo. Ima li smisla pisati van Turske o predsjedniku jedne izmirske općine koji je prije nego što mu je dodijeljen mandat naredio (i to je promptno urađeno) da se s jednog trga skine velika slika Ömera Halisdemira, heroja otpora pokušaju gülenističkog puča 15. jula 2016. godine, koji je, svjesno položivši život, bitno (ako ne presudno) promijenio tok puča? Ili o gradonačelniku grada Bolu čija je prva naredba bila da ukine pomoć u hrani sirijskim izbjeglicama? Možda nema, ali to su ti “mali”, lokalni u inostranstvu “nevrijedni” dijelovi mozaika, a koji ukazuju na put kojim CHP i sateliti žele usmjeriti Tursku. Kako Devlet Bahçeli, lider Partije nacionalističke akcije, koji ne boluje od prevelike političke korektnosti, kaže: “To je put PKK-a, FETÖ-a ili ambicioznih CHP-ovaca.”

Poslije završenog ponovnog prebrojavanja glasova u istanbulskoj općini Maltepem, provincijska izborna komisija dodijelila je mandat gradonačelnika Istanbula Ekremu İmamoğluu (eks Müdafa). Podsjećanja radi, ponovnim prebrojavanjem 10% od ukupnog broja glasova razlika između njega i kandidata AKP-a, odnosno Narodnog saveza, Binalija Yıldırıma se s 29.000 (misteriozno) svela na 13.729. Šta bi bilo da se desilo ponovno prebrojavanje svih glasova, otvoreno je za pretpostavke.

AKP je uložila Visokoj izbornoj komisiji (YSK) vanrednu žalbu / zahtjev za ponavljanjem izbora u Istanbulu, predavši joj 45 kilograma materijala s dokazima o izbornim nepravilnostima, spakiranih u tri kofera. YSK je počeo ispitivanje tih dokumenata u ponedjeljak 22. aprila i krajnja odluka očekuje se ove sedmice.

Formalno-pravno gledano, dodjela mandata na neki način “na revers” po slovu je zakona, jer to je uglavnom bio redoslijed koraka prilikom poništenih i ponavljanih izbora – mandat je davan pa oduziman od kandidata koji je nominalno osvojio veći broj glasova. Da li je stvarno u duhu zakona, to je već pitanje, s obzirom na onih pet kofera dokumentiranih neregularnosti. Pritom ne treba smetnuti s uma da je mandat dodijelila ista ona provincijska izborna komisija koja je nezakonito pokušala zaustaviti i ono parcijalno ponovno prebrojavanje glasova.

Indikativna i pomalo apsurdna izjava CHP lidera Kemala Kılıçdaroğlua da predat materijal nije za YSK nego za pravosuđe (uzgred, jezgro YSK-a sastoji se iz ljudi iz pravosuđa) može se tumačiti na dva načina – kao ruganje ili kao priznanje, pri čemu jedno ne isključuje drugo. Da, naravno da je krađa izbora zločin, jedino je “mali” problem da je najveći dio neregularnosti upravo vezan za općinske i provincijsku izbornu komisiju za čiji je rad u krajnjoj liniji odgovorna YSK, što znači da YSK treba da istražuje samu sebe.

KOPIRANJE ISTANBULSKE “DATA ARHIVE”

No, vratimo se İmamoğluu i njegovom prvom danu u kancelariji. Prvo je preko društvenih mreža plasiran igrokaz (videoklip) u kome novopostavljeni gradonačelnik tobože ulazi u trpezariju Saraçhanea (gradska vijećnica Istanbula) i pita dvojicu kelnera šta ima za ručak, na šta jedan odgovara: “Musaka za sve, šnicla za vas.” Igrokaz se nastavlja “pravedničkom” indignacijom vršioca dužnosti gradonačelnika, u kojem kaže da “to tako ne može, da mora da bude za sve isto”. Srećom pa su neki novinari vidjeli kako izgleda trpezarija u Saraçhane, kao i fakta da se u njoj godinama služi ista hrana za sve zaposlene, uključujući i gradonačelnika, pa se brzo ustanovilo da je klip snimljen u čajnoj kuhinji. Malo poslije, ustanovilo se da je “kelner” koji izgovara ključnu rečenicu zapravo službenik sekretarijata Općine Beylikdüzü – općine u kojoj je İmamoğlu bio predsjednik prethodnih pet godina. Jeftin PR? Pa ne, potpuno beščasna komedija. Interesantno, ali istinito, malo je televizija izvijestilo o ovom “otkriću” (neke novine jesu).

Međutim, ta prva četiri sata u kancelariji i kontroverza glede prve naredbe vršioca dužnosti gradonačelnika Istanbula neće tako brzo sići s malih ekrana i novinskih stranica. Naime, u toj naredbi İmamoğlu ovlašćuje dva službenika (imenom i prezimenom) i/ili tri (neimenovana) spoljna stručnjaka da u ime ispitivanja (dosadašnjeg rada) istražuju i kopiraju podatke iz datoteke grada. Kontroverzno? Više od toga.

Na žalbu zastupnika gradske općine iz redova AKP ovaj, blago rečeno, nelegalan čin zaustavio je (navodno) 4. Administrativni sud.

Bez potrebe da nagađamo šta sve ima u data arhivi megapolisa poput Istanbula, a svakako ima, između ostalog, raznih sigurnosnih protokola, davati bjanko pristup neimenovanim “stručnjacima” sa strane van okvira je svih u krajnjoj liniji zakona o podacima (i ličnim podacima). Čak i da kažemo da nema nekih “specijalnih” tajnih podataka, ondje se nalaze lični podaci 16 miliona stanovnika Istanbula. Malo li je?

U svakom slučaju, taj (prvi) potez vršioca dužnosti gradonačelnika izazvao je dosta polemika. Isuviše mnogo talking heads na televizijama spremno je umanjiti značaj tog čina proglašavajući paranoicima one koji imaju primjedbe. Jedan od optuženih da pretjeruje jeste i novinar Sabaha Hasan Basri Yalçın, koji u kolumni od 21. aprila piše: “Neka mi niko ne kaže ‘ne pretjeruj’. Nemojte reći ‘općine nemaju podatke o sigurnosti zemlje’. Želim da podsjetim, neke od najvažnijih bitaka bile su upravo oko općinskih zgrada tokom pokušaja puča 15. jula. Kada je FETÖ napao gradsku vijećnicu Saraçhane, probali su se direktno probiti do data centra. To je bila tako jaka borba da su ondje pali deseci ljudi kao šehidi. Ako İmamoğlu pokušava umnožiti podatke – kojih FETÖ nije uspio da se dokopa – preko troje vanjskih saradnika, koji nisu zvaničnici grada, odmah nakon što je primio mandat, izvinite, meni se stomak prevrće. Ko kopira podatke u ovoj zemlji, vrlo je jasno. Gdje su kopije, ondje je i FETÖ… Vladine agencije su tu da zaštite naše podatke i spriječe njihovo dijeljenje… Od prvog dana kopirati istanbulsku bazu podataka podiže zabrinutost u pogledu sigurnosti.” Vjerujem da ovome ne treba dodatni komentar.

APERKAT PRED PRVI MAJ

Na noć Berata, svega nekoliko sati nakon što je İmamoğlu otkrio koliko simpatija ima za politiku Selahattina Demirtaşa, bivšeg lidera “kurdske” ili, po nedavnim riječima kopredsjednice Pervin Buldan, “kurdistanske” partije – Demokratske partije naroda (HDP), efektivno političkog krila terorističke PKK, koji služi kaznu zatvora zbog propagande terorizma, PKK je napao jednu vojnu postaju u provinciji Hakkari. Četiri šehida je palo.

U nedjelju 21. aprila lider CHP-a Kemal Kılıçdaroğlu odlučio je da prisustvuje dženazi šehida iz ankarske općine Çübük. Protivno volji porodice, a o mahali Akküzü, koja je 73% glasova na proteklim lokalnim izborima dala Narodnom savezu (AKP i MHP), a svega 9,83% Nacionalnoj (CHP i İP), da ne govorimo. Ono što se moglo očekivati i dogodilo se. Nije ovo prvi put da se Kılıçdaroğlu nameće da prisustvuje dženazi šehida i nije ovo prvi put da doživi neprijatnost. Samo ovog puta neprijatnost nije bila ograničena na vokalne proteste, nego je od jednog čovjeka, sudeći po snimcima Kılıçdaroğluove generacije (sedamdesetak godina), popio aperkat.

Naravno, nije teško osuditi nasilje i promptno su svi skočili da upravo to urade. Međutim, opet Devlet Bahçeli zvuči kao glas razuma kada kaže da je na “lideru partije da prvo ocijeni sam, zatim da pita savjetnike i partijske zvaničnike gdje i kada treba da ide”. “Provokacija” je najupotrebljavanija riječ kada se govori o ovom slučaju, samo se izbjegava reći čija. Ako je CHP stupio u neformalnu koaliciju s HDP-om, koji je već počeo s ubiranjem dividendi, da nije malo suviše cinično potcjenjivati svjesnost o toj koaliciji i osjećanja porodice i mahale koja je upravo dala šehida u borbi s PKK-om?

A nije Kılıçdaroğlu jedini političar koji je dobio pesnicom u lice. To se ne tako davno desilo i tada ministrima u AKP Vladi Taneru Yıldızu i Bekiru Bozdağu. Treba li reći da je to izazvalo mnogo manje izraza saosjećanja iz redova CHP-a – naprotiv, izazvalo je čestitanja nasilniku.

Bahçeli se pita nije li ovo kreiranje novih tenzija i da to možda nije priprema za nešto krupnije, naprimjer za (uvijek problematično) obilježavanje Prvog maja. Brzina kojom su vršilac dužnosti gradonačelnika Istanbula i Canan Kaftancioğlu, predsjednica istanbulskog CHP-a, pozvali na proteste širom Turske povodom ovog slučaja sa sve propozicijom “ako država ne štiti našeg lidera, naša organizacija hoće” (koja organizacija?, SA trupe?) govori da se možda i neće čekati 1. maj.

Suština je pogođena jednim tvitom – “svi sada pričaju o pesnici koju je popio Kılıçdaroğlu, a niko ne priča o mecima koje su popili pali šehidi”.

PROČITAJTE I...

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!