Za nasjedanje na laž potrebno je dvoje

Odgovornost za fake news disperzirana je i ne može se priheftati samo na korporacije, bilo klasično medijske ili internetske, jer, u krajnjem slučaju, korisnici su ti koji “klikću” na dugme podijeli

Piše: Bojan BUDIMAC

 

Teško da može proći dan a da se svako od nas ko provodi barem dio života na internetu ne okrzne o neku lažnu vijest iliti fake news. Prošle sedmice zaprepastilo me je da su dvojica mojih prijatelja na Facebooku, inače dobrih poznanika iz nekog mog prošlog života, podijelili na toj društvenoj mreži video čiji je prateći tekst bio (moj slobodni prijevod s engleskog): “Neuspjeli teroristički napad u Alžiru; zahvaljujući vještini pilota i reagiranju, u djeliću sekunde životi 249 putnika su spašeni.” Sam video prikazuje aerodrom, kamera prati kamion-cisternu koja se zaustavlja na pisti na koju upravo slijeće “Airbus A380”. U posljednjem trenutku avion se ponovo diže, a točkovi promašuju cisternu bukvalno mjereno u centimetrima.

Video je nerealno “čist” i zapravo se vidi da se radi o kompjuterskoj grafici, ako ništa drugo, savršeni uglovi veoma živahne kamere oduzimaju mu svaki privid autentičnosti. Naime, ako bi se takav događaj i desio, sva je prilika da bi, osim statičnim sigurnosnim kamerama, bio možda snimljen mobilnim telefonom izdaleka – u oba slučaja, snimak bi bio, blago rečeno, šmrljav, a ne kristalno oštar. Otud moje zaprepaštenje da su ga podijelili ljudi koji su cio život proveli u TV i filmskoj industriji. Jedan je čak prokomentirao: “Svaka čast pilotima.”

Nekoliko “klikova” kasnije saznajem da se video pojavio na društvenim mrežama jula ove godine i da je zapravo dio dužeg klipa, koji je generirao igrač kompjuterske igre Grand Theft Auto V. i okačio na svoj YouTube kanal. Ko je došao na (bolesnu) ideju da ga skrati, napiše popratni tekst i pusti u opticaj na društvene mreže, sajt namijenjen provjerama činjenica, snopes.com, ne kaže. Takvo istraživanje zahtijevalo bi mnogo vremena i resurse koje taj sajt, kao i mnogi drugi njemu slični, nemaju.

No, nije poenta u tome. Poenta je da se u velikoj mjeri mora isključiti mozak kako bi se povjerovalo da se taj događaj desio, te da su društvene mreže mjesto ekskluzivne informacije o njemu. Da li je ključ “isključenja mozga” možda činjenica da je Alžir mjesto tog navodnog terorističkog napada? Pretpostavljam da je tako. Međutim, na spomenutom sajtu saznajem da je čak i gensek Pokreta pakistanskog naroda, odnosno partije Pakistan Awami Tehreek (PAT) Khurram Nawaz Gandapur podijelio klip na svom nalogu na Twitteru uz komentar hvalospjeva pilotima. Dakle, islamofobija ne može biti jedino objašnjenje.

Prema ispitivanju koje je kompanija za istraživanje tržišta “Ipsos” uradila za think tank Centre for International Governance Innovation (CIGI), a čiji su rezultati nedavno objavljeni, čak 86% korisnika interneta priznaje da je “palo” na lažne vijesti, od kojih se većina plasira na Facebooku.

“Ipsos” je intervjuirao 25.000 korisnika interneta u 25 zemalja. Korisnici iz Egipta najprijemčiviji su na lažne vijesti, dok su se Pakistanci, što se ne bi moglo zaključiti po gospodinu genseku PAT-a, najskeptičniji. Zabilježen je globalno veliki stepen nepovjerenja prema kompanijama društvenih mreža i zabrinutost za online privatnost i sigurnost podataka. Generalno su svi ispitanici izrazili želju da vlade i kompanije društvenih medija porade više na suzbijanju fenomena lažnih vijesti. Inače, lavovski dio krivice za plasiranje i širenje lažnih vijesti jeste na Sjedinjenim Američkim Državama, a za njima kaskaju Rusija i Kina.

“Ovogodišnje istraživanje globalnih stavova ne samo da naglašava krhkost interneta već i rastuću nelagodu korisnika interneta prema društvenim medijima i moći koju ove korporacije imaju nad njihovim svakodnevnim životima”, izjavio je u saopštenju Fen Osler Hampson iz CIGI-ja.

Nisam skroz siguran šta Hampson podrazumijeva pod krhkošću interneta, ali ako je to nepovjerenje korisnika zbog mogućnosti širenja lažnih vijesti, skoro pa brzinom svjetlosti, odgovornost za to seže mnogo dublje od kompanija društvenih medija. Hoću reći da je velika (ne)odgovornost stavljena na korisnike, koji, kako vidimo, žele zaštitu od svojih vlada i (paradoksalno) tih kompanija u koje nemaju mnogo povjerenja. Nesporno je da su fenomenu fake news doprinijeli “upravo političari i novinari (klasičnih medija), stvarajući atmosferu u kojoj laži mogu da cvjetaju”, piše Matt Beard, australijski filozof, na sajtu Guardiana, u tekstu o novoj tehnološkoj igrački čija je potencijalna opasnost nesaglediva – deepfake.

Deepfake je riječ kombinirana od “dubokog učenja” i “lažnog”, a odnosi se na softver vještačke inteligencije koji može nakalemiti digitalno kompozitno lice ili elemente lica na postojeći video (a ponekad i audio) neke osobe. Drugim riječima, tim softverom može se učiniti da određena osoba na videu radi i/ili govori stvari koje nikad nije radila i/ili govorila. Najpoznatiji (za sada) slučaj deepfakea jeste onaj kojim je američki filmadžija Jordan Peele u produkciji sajta Buzzfeed učinio da prethodni stanovnik Bijele kuće Barack Obama izgovori nešto što nikad nije izgovorio a da to izgleda prilično uvjerljivo.

Jordan Peele kaže da je to učinio kao upozorenje. “U budućnosti moramo biti oprezniji glede toga u šta vjerujemo s interneta”, kažu istovremeno na podijeljenom ekranu Obama i on. A onda uprska cijelu stvar jednom blago rečeno plitkošću: “Ovo je vrijeme kada se moramo osloniti na izvore pouzdanih vijesti”, reče ne trepnuvši i ne rekavši koji su to. Da li je to možda New York Times, koji se morao izvinjavati čitaocima zbog ratnohuškačke djelatnosti bazirane na gargantuanskim lažima koju je upražnjavao prije agresije na Irak? Ili su to globalni novinski TV kanali, koji se zbog tih istih laži nisu ni izvinuli svojim gledaocima?

Možda Washington Postu, koji je nedavno objavio klip koji je običnim montažnim trikovima (bez pomoći vještačke inteligencije) učinio da Nancy Pelosi, vođa američkih demokrata, izgleda pijana k’o zemlja? Naravno, klip se prije toga pojavio na Facebooku i, zahvaljujući tom slučaju, imali smo priliku saznati da ta korporacija NEMA politiku koja diktira uklanjanje lažnih informacija. Ako se ustanovi da je nešto lažno, onda se samo spusti na niži rang (malo se smanji vidljivost) u tzv. news feed.

Ako je lažna vijest na sajtu bez impresuma prije nešto manje od tri godine dovela do toga da Izrael i Pakistan razmijene prijetnje, koje uključuju upotrebu nuklearnog oružja, onda ne treba posebno ilustrirati do čega može dovesti deepfake video Putina ili Trumpa. Kao što su pokazali gensek PAT-a u prvom primjeru ovog teksta i tadašnji pakistanski ministar odbrane u primjeru iz 2016. godine, političari nisu imuni na lažne vijesti.

Nisu ni filozofi. Naime, radi se o istom sajtu kojem je Slavoj Žižek (Borat filozofije) svojevremeno povjerovao da se Hakan Fidan, šef turske obavještajne službe (MIT), zalagao za razumijevanje međunarodne zajednice prema ISIL-u – sada nefunkcionalnom AWDnews, za koji zapadni mediji tvrde da je bio iranski propagandni projekt.

Turska je objekt lažnih vijesti vjerovatno oduvijek, ali naglašeno u posljednjih šest godina i teško je odrediti koje su štetnije – one koje su plasirane s “izvora pouzdanih vijesti”, odnosno iz klasičnih (zapadnih) medija ili gluposti koje se plasiraju po društvenim mrežama. Što se ovih drugih tiče, iako postoji njihov konstantan plasman, ipak se (logično) intenzivira tokom za društvo traumatičnih događaja. Količine dezinformacija dijeljenih po društvenim mrežama tokom tzv. Gezi protesta (pokušaja nasilnog svrgavanja legitimne vlasti) 2013. godine ili gülenističkog pokušaja puča dostigle su vrhunac.

Procjenjuje se da za teroristički kult šarlatana iz Pennsylvanije (FETÖ) samo na Twitteru radi približno 13.000 trolova. Međutim, ni ta omanja armija, sa sve pojačanjem arapskih trolova koji su 21. jula probali plasirati vijest da je predsjednik Republike Turske Recep Tayyip Erdoğan umro, nisu uspjeli da ta “novinarska” patka poleti, iako su imali svesrdnu podršku izraelske dezinformacione internet-kanalizacije. Sajt breakingisraelnews.com desperatno je pokušavao održati glasinu u novinskom ciklusu i 24. jula, kada se glasina već davno upokojila na društvenim mrežama.

Fakat da živimo u, kako to mnogi nazivaju, eri postistine ne opravdava isključenje mozga s početka teksta. Da, odgovornost za fake news disperzirana je i ne može se priheftati samo na korporacije, bilo klasično medijske ili internetske, jer u krajnjem slučaju, korisnici su ti koji “klikću” na dugme podijeli.

 

 

PROČITAJTE I...

“Jedan dio ćemo finansirati i voditi mi iz Tuzlanskog kantona, a to je do Karaule, do tunela, a dalje onaj dio koji pripada Sarajevskom kantonu vodit će Vlada Kantona Sarajevo. Za to su odvojena sredstva u iznosu od 60 miliona KM. Ako ne bude prevelikih zahvata što se tiče tunelske izgradnje, koja je malo sporija, očekujem da ćemo u ovom periodu od tri do tri i po godine uraditi najveći dio posla”

Nacionalističko nastojanje Hrvatske da Bosnu i Hercegovinu, u prvom redu bošnjačku politiku, prikaže Evropi i svijetu u najgorem mogućem svjetlu počiva na jasno postavljenoj strategiji, čiji je osnovni cilj dobijanje prava na direktno uplitanje u unutarbosanska pitanja, pod izgovorom da će Hrvatska na taj način zaštititi Evropu od militantnih Bošnjaka, koji su skloni terorizmu i radikalizmu

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!