fbpx

Za moju je generaciju Bosna bila prva ljubav u pogledu nauke i kulture

Možda je posrijedi i moja “studentska mana” ili neka vrsta vraćanja duga Bosni, odakle sam mnogo naučio o životu, i ne samo o životu, i zbog toga možda gajim osobito poštovanje prema našoj braći i našim sestrama u Bosni i Hercegovini i prema samoj Bosni i Hercegovini u cjelini. U vezi s organiziranjem Bošnjaka, mislim da su oni dobro organizirani u Makedoniji, imaju više organizacija koje uživaju poštivanje u našem društvu i koje posjećujem na osobito zadovoljstvo. Mi im nemamo pravo reći šta trebaju raditi, jer oni to znaju najbolje, ali mi smo tu da ocjenjujemo i podržavamo njihov rad. Naša su vrata uvijek otvorena svima

Razgovarao: Elvir MUSIĆ

Ministar kulture Republike Sjeverne Makedonije Husni Ismaili rođen je 1963. godine u Tetovu. U rodnom gradu završio je osnovno i srednje obrazovanje, a na Medicinskom fakultetu Univerziteta Sv. Kiril i Metodij u Skoplju diplomirao je i specijalizirao, te uspješno okončao magistarski studij. Medicinske nauke doktorirao je na Univerzitetu u Tuzli. Trenutno je docent na Medicinskom fakultetu Tetovskog univerziteta. Iako po vokaciji liječnik iz ugledne tetovske liječničke porodice, Ismaili je i istaknuti kulturni djelatnik, pokretač je sajma knjiga privatnih albanskih izdavačkih kuća u Tetovu, urednik brojnih izdanja knjiga, urednik osamdesetak dokumentarnih filmova na albanskom jeziku, a urednik je i brojnih radiodrama i kulturnih sadržaja.

STAV: Živimo na prostoru koji odlikuju bogata kultura, književnost nastala na nekoliko jezika i umjetnost koja je iznjedrila brojne velike umjetnike. Možemo li to bogatstvo pretvoriti u priliku za unapređenje regionalne kulturne saradnje s ciljem prezentacije kulturnih bogatstava na evropskom i svjetskom nivou?

ISMAILI: Nažalost, ovaj intervju realiziram u uvjetima pandemije i ne možemo govoriti s velikim optimizmom, ali ipak moram napomenuti da se slažem da svi mi imamo više duhovnih i kulturnih vrijednosti kojim se ponosimo, za koje možda i sami nismo svjesni da živimo s njima i pored njih, a još manje da smo ih adekvatno prezentirali široj svjetskoj javnosti. U nekim prilikama trebamo se zapitati da li smo uspjeli da na jedan odgovarajući način svoje kulturno bogatstvo predstavimo i ostalim narodima u našoj regiji, jer bez ispravnog i uspješnog predstavljanja tog bogatstva rizikujemo međusobno distanciranje koje će nas odvesti prema međusobnom nepoznavanju, a tada će biti itekako teško ostvarivati regionalnu saradnju s ciljem istupanja na globalnu scenu. Jer, kako da nastupamo globalno ako se ne poznajemo i uvažavamo regionalno? Lično, kada god trebam govoriti o našim bogatim kulturnim vrijednostima, sjetim se dokumentarnog filma Adele Peeve Čija je ovo pesma, koji na najplastičniji način pokazuje našu kulturnu raznolikost, a ujedno i našu sličnost. Prema primjeru ove pjesme, za nas je neminovno da međusobno sarađujemo, budući da svi mi imamo posebne i istinske vrijednosti za koje sam siguran da će probuditi interes i svjetske kulturne javnosti. Želimo li odgovoriti na pitanje Adele Peeve, moramo kulturno sarađivati jer je davanje tog odgovora jedino moguće putem uzajamne kulturne saradnje.

STAV: Možete li nam reći nešto više o kulturnim politikama i strategijama ulaganja u kulturu u Republici Sjevernoj Makedoniji i u kojoj mjeri te strategije uključuju saradnju s drugim regionalnim zemljama?

ISMAILI: Vjerujem da je bosanskohercegovačka javnost upoznata s činjenicom da smo mi Ministarstvo kulture preuzeli tek odnedavno, nakon petnaestogodišnjeg perioda etniziranja i stavljanja kulture u službu nacionalističkih ciljeva, u okviru kojih je realiziran i projekt “Skoplje 2014”. Mi smo sebi stavili u zadatak donošenje odluka i usvajanje mjera usmjerenih prema okrepljivanju i revitalizaciji kulturnog života te smo stoga, putem nacionalnog programa u 2019. i 2020. godini i kroz druge kulturne programe realizirane uz podršku Ministarstva kulture, nastojali kulturu osloboditi iz okova nacionalizma i jednoumlja, i u tome smo – barem prema mome vlastitom sudu – uspjeli. Uspjeh potvrđuje iskazano zadovoljstvo nacionalnih kulturnih ustanova i ostalih kulturnih udruženja, a ja lično mogu biti zadovoljan što otvaramo novu stranicu u oblasti kulture u Republici Sjevernoj Makedoniji, koja je – moram to naglasiti – jedno multikulturalno, multietničko i multikonfesionalno društvo. Mi smo, povrh svega, uložili ogromne napore da kulturu oslobodimo isključive vezanosti za velike urbane centre, odnosno da je demetropoliziramo i raspoloživa sredstva za kulturne projekte ravnomjerno usmjerimo prema svim dijelovima zemlje s ciljem da oplemenjivanjem kulturnog života kulturu približimo svakom građaninu jer je to imanentno pravo svakog građanina Republike Sjeverne Makedonije.

STAV: Postoji li mogućnost apliciranja zajedničkim projektima balkanskih zemalja prema fondovima Evropske unije za kulturu, ali i prema Turskoj; s obzirom na to da su ove zemlje, u manjoj ili većoj mjeri, baštinice zajedničke osmanske kulture?

ISMAILI: Otkako sam na čelu Ministarstva kulture, zajedno sa svojim timom pokazao sam da nemam nikakve predrasude kada je u pitanju ta vrsta regionalne saradnje. Kao što već znamo, evropski fondovi za kulturu lakše su dostupni ako se prema njima aplicira zajedničkim projektima više zemalja. Mi smo spremni i tražimo partnere za saradnju. Nažalost, stanje pandemije stvorilo je puno ograničenja, ali unatoč tome, mi smo već stupili u kontakt s takvim fondovima i nadam se da smo otvorili jednu novu mogućnost za sve naše kulturne institucije i udruženja za aplikaciju prema tim fondovima. Tu, prije svega, mislim na program “Kreativna Evropa – Kreativne industrije”, koji podrazumijeva apliciranje projektima koje Evropska unija podržava i s 80 posto, dok preostalih dvadeset posto sredstava osigurava ministarstvo kulture.

Kada je riječ o saradnji s Republikom Turskom, moram reći da sam tokom nedavne posjete Republici Turskoj razgovarao s ministrom kulture Mehmetom Nurijem Ersojem i da smo imali veoma produktivne razgovore o dodatnom unapređenju i produbljivanju kulturne saradnje. Očekujemo temeljito institucionaliziranje te saradnje, a istovremeno ćemo nastaviti pružati podršku projektima naših domaćih ustanova, udruženja ili umjetnika vezanim za sudjelovanje u kulturnim aktivnostima u Republici Turskoj. Taj vid kulturne saradnje i do sada je realiziran na svestrano zadovoljstvo. Ovdje prije svega mislim na učešće na sajmovima knjiga, izložbe i predstave naših kulturnih subjekata iz Republike Makedonije u Republici Turskoj. Kada govorimo o bogatom osmanskom naslijeđu, moram reći da je sada na našim naučnicima i naučno-istraživačkim pregaocima da to naslijeđe detaljno prouče i adekvatno prezentiraju javnosti, te napomenuti da je uloga Turske u tim procesima odlučujuća.

STAV: Uživate ugled među bošnjačkom zajednicom u Republici Sjevernoj Makedoniji. Pomogli ste mnoge projekte u vezi s očuvanjem bošnjačke kulture i odlično govorite bosanski jezik. Na iskraju, tuzlanski ste student. Kako ocjenjujete kulturne aktivnosti bošnjačke zajednice u Republici Sjevernoj Makedoniji i u kojim je oblastima moguće poboljšanje tih aktivnosti uz podršku Vašeg resornog ministarstva?

ISMAILI: Već sam napomenuo da, kada je riječ o kulturi, nemam nikakvih predrasuda iliti rezervi prema bilo kojoj zajednici u Republici Sjevernoj Makedoniji. Prilikom usvajanja Nacionalnog programa za 2020. godinu, u Sektoru za međunarodne projekte smo na mjesto predsjednika komisije imenovali jednog Bošnjaka, i to se u Republici Sjevernoj Makedoniji možda desilo prvi put. Međutim, mi tom Bošnjaku tu dužnost nismo povjerili zbog njegove etničke pripadnosti već zato što smo bili uvjereni da je baš on najpozvanija stručna ličnost za donošenje odluka iz tog domena. U tom smjeru mi smo posvećeni svim zajednicama u našoj zemlji. Možda je posrijedi i moja “studentska mana” ili neka vrsta vraćanja duga Bosni, odakle sam mnogo naučio o životu, i ne samo o životu, i zbog toga možda gajim osobito poštovanje prema našoj braći i našim sestrama u Bosni i Hercegovini i prema samoj Bosni i Hercegovini u cjelini. U vezi s organiziranjem Bošnjaka, mislim da su oni dobro organizirani u Makedoniji, imaju više organizacija koje uživaju poštivanje u našem društvu i koje posjećujem na osobito zadovoljstvo. Mi im nemamo pravo reći šta trebaju raditi jer oni to znaju najbolje, ali mi smo tu da ocjenjujemo i podržavamo njihov rad. Naša su vrata uvijek otvorena svima, prema tome i organizacijama bošnjačke zajednice kod nas.

STAV: U doba kada se dobrano politizira pitanje bosanskog jezika i ističu težnje da se taj jezik zove bošnjačkim, Vi se Bošnjacima obraćate na bosanskom. Nije li to jasna poruka kulturnoj zajednici u Republici Sjevernoj Makedoniji da su rasprave na tu temu bespotrebne?

ISMAILI: Prije svega smatram da sam ja kao Albanac po nacionalnosti i liječnik po profesiji najmanje kompetentan da iznosim svoja gledišta po tom pitanju. Za tu temu prikladnije je čuti mišljenja vas samih Bošnjaka i bošnjačkih leksikologa. Meni ostaje samo da se povinujem njihovim zaključcima, mada se slažem s vama da je to bespredmetna tema.

STAV: Jedan ste od osnivača najznačajnije izdavačke kuće na albanskom govornom području “Logos-A” iz Skoplja. Koliko se bosanskohercegovački autori prevode na albanski i makedonski jezik?

ISMAILI: Moj odnos s “Logos-A” bio je osobito značajan u vrijeme osnivanja te izdavačke kuće, a nakon toga sam imao više konsultativnu i kreativno-konceptualnu ulogu. Tu kuću vodi moj prijatelj prof. dr. Adnan Ismaili i mislim da o njegovoj ličnosti više govori njegov rad. Naime, “Logos-A” je objavio desetak knjiga bosanskih autora iz oblasti filozofije, religije, književnosti, koje su prevedene s bosanskog jezika. Ovdje bih, svakako, spomenuo komplet djela rahmetli Alije Izetbegovića, koji je objavljen poput bosanske verzije. Svakako da se među prvim knjigama koje nose pečat Izdavačke kuće “Logos-A” nalaze prijevodi knjiga bosanskih autora poput rahmetli Alije Izetbegovića, Munira Gavrankapetanovića, Mehmeda Handžića i drugih, a u posljednje vrijeme je objavljeno i pročitao sam i djela Ferida Muhića Islamski identitet Evrope, kao i djela Enesa Karića i Ahmeda Alibašića. Bez ikakvog pretjerivanja, smatram da je najbolji ambasador bosanske kulture u Makedoniji upravo Izdavačka kuća “Logos-A”.

STAV: U doba kada je Makedonija raširenih ruku primila prognanike iz Bosne i Hercegovine i kada su svi nastojali pružiti pomoć u hrani i odjeći, priča se da ste Vi u izbjegličke kampove nosili knjige. Koliko je printana verzija knjige bitna u današnjem dobu i šta nadležni organi mogu učiniti da izdavačima olakšaju rad? Konkretnije, koji su projekti Vašeg ministarstva u toj oblasti?

ISMAILI: To su nostalgična vremena s puno tužnih priča i sudbina koje sam imao priliku izbliza vidjeti i doživjeti. Sjećam se tih dana kada su Bošnjaci dolazili autobusima i automobilima, uplašeni, nenaspavani, a neki i gladni, i sve to u jednu potpunu neizvjesnost. Sjećam se i danas njihovih očiju koje su skrivale puno toga vidljivog, a možda još više nevidljivog i neiskazivog kojeg su samo oni bili svjesni. Dakako, nakon njihovog smještaja, mi smo se brinuli i o ostalim njihovim potrebama osim hljeba. Nastojali smo im dostaviti u to doba veoma traženi časopis Ljiljan, te pokoju knjigu. Knjiga koja u ovom slučaju simbolizira čitanje i obrazovanje od presudnog je značaja za kulturno opstanuće jednog naroda. Mi se u Republici Sjevernoj Makedoniji borimo za štampanu knjigu te svake godine Ministarstvo kulture podržava na stotine izdavača koji štampaju svoja izdanja. Znači, državni budžet subvencionira štampanu knjigu. Svakako ima i online izdanja, ali je broj tih izdanja manji. U vrijeme pandemije kulturne aktivnosti svedene su na online, a vidim da postoje i izdavači poput “Logos-A” koji svoja izdanja u elektronskoj verziji besplatno stavljaju na raspolaganje široj čitalačkoj publici. U vrijeme kada svi ostajemo kod kuće izdavači i na ovaj način pomažu kulturu čitanja, a Ministarstvo nastavlja podržavati takva zalaganja.

STAV: Emotivno ste vezani za Bosnu i Hercegovinu. Šta je potrebno učiniti da se obnove intelektualne i kulturne veze između BiH i Republike Sjeverne Makedonije?

ISMAILI: Da, slažem se da je za moju generaciju Bosna bila prva ljubav u pogledu nauke i kulture. Nažalost, nakon rata, te veze skoro su potpuno prekinute. “Logos-A” pokušava da to nekako obnovi, ali vidim da to ide izuzetno teško. Svjestan sam teškoća i ograničenja izazvanih novim granicama, ali mislim da je kultura iznad tih granica. Trebamo naći način da što više međusobno komuniciramo i da razvijamo duh bratske saradnje. Svakako mislim da i Bosanci malo poznaju albansku kulturu, što dugujemo malom interesu u Bosni. Svakako ja pokušavam i neću odustati od zalaganja vezanih za revitalizaciju i jačanju ovih kulturnih veza.

STAV: I za kraj, malo se zna da ste odličan poznavalac intelektualne ostavštine rahmetli Alije Izetbegovića. Da li smo mi ispravno shvatili njegove misli?

ISMAILI: Mislim da je rahmetli Alija Izetbegovic živio prije svog vremena. Čovjeka s takvim intelektualnim performansama, nažalost, sve više postajemo svjesni otkako nije među nama. Ja sam pročitao gotovo sva njegova djela, znam u detalje čitav njegov životni put i budite sigurni da bi Bosna trebala biti ponosna na njegovo ime. Imao sam sreću i lično se upoznati s “Lejlinim, Sabinim i Bakirovim babom”, ili “LSB”, kako se nekad potpisivao u nekim svojim člancima. Pa sam bio prvi koji je od njega stotinjak primjeraka knjige Islam između Istoka i Zapada preuzeo i prenio u Makedoniju. Također smo se više puta sreli u Pazaru, u Tetovu pri osnivanju SDA itd. Njegova djela i danas se čitaju kao da su danas napisana i potiču naučne debate i u današnjim akademskim krugovima, a ne zaboravimo da su te knjige pisane davnih 70-tih i 80-tih godina prošlog stoljeća. Mi smo od njega puno naučili i zbog toga smo mu vječno zahvalni. U vrijeme kad je knjiga bila skoro pa ilegalno sredstvo, Alija je pisao i pod ograničenim okolnostima. I još nešto, on je jedna od rijetkih ličnosti muslimana iza koje je stajao čitav islamski i muslimanski svijet sa svim svojim međusobnim podjelama, razlikama i suprotnostima. Ne poznajem nekog drugog lidera kome je to uspjelo. Da te nije, Alija!

PROČITAJTE I...

Radeći na formuliranju stavova buduće političke stranke, među ostalima, Alija Izetbegović istovremeno je sarađivao s prof. dr. Atifom Purivatrom, bivšim visokopozicioniranim pripadnikom Državne bezbjednosti i istraživačem djelovanja JMO i dr. Mehmeda Spahe na jednoj strani, i s dr. Halidom Čauševićem, doktorom prava i sinom čuvenog reisul-uleme Džemaludina ef. Čauševića na drugoj. Obojica su bili veoma “tvrdi” pregovarači, iskusni, obrazovani i nadasve jasni u vlastitim stavovima, različitih životnih puteva i opredjeljenja. Za Aliju su obojica bili pripadnici muslimanskog naroda i nosioci njegovih potreba i težnji. Alija mi je govorio da su mu oba bili veoma korisni, iako je kasnije dr. Čaušević bio kritičan u nekim javnim istupima u odnosu na Aliju. Tako je uvijek bilo s Bosnom, “tvrdo i u kost”

Politički pluralizam i parlamentarni demokratski sistem vlasti u Bosni i Hercegovini, koji su obnovljeni 1990. godine, nisu uspjeli spriječiti rat i stradanje tokom Agresije od 1992. do 1995. godine. Realne analize pokazuju da, s obzirom na prethodno stvorene odnose izvanbosanskih političkih faktora i opći historijski kontekst, to nije bilo ni moguće

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!