fbpx

Vuk na službenom putu

Nije to, naravno, ništa novo, niti je originalna Bačanovićeva umotvorina, niti je specifično za (veliko)srpsku političku misao, jer gotovo iste ideje baštine i hrvatski supremacisti i speratisti, no, stvar je u tome da Srbi i Hrvati jednostavno nisu u poziciji Izraelaca niti su Bošnjaci u poziciji Palestinaca. U bilo kojem smislu. Koliko će proći dok Bačanoviću i kompaniji ta činjenica ne postane jasna?

Piše: Mustafa DRNIŠLIĆ

 

Vuk Bačanović, otkad je odlučio otići u egzil, potaknut prije svega željom da (veliko)srbuje u okruženju koje blagonaklono gleda i nagrađuje takva duševna stanja, progresivno postaje sve ekstremniji u svojim stavovima. Ovaj nekadašnji urednik BH Dana, novinar Radio Sarajeva, Oslobođenja, portala novi, Federalne televizije, saradnik Školegijuma pa čak i profesor historije u sarajevskoj gimnaziji “Obala”, danas povremeno piše kolumne za portal simpatičnog imena Srpska Caffe, konačno otvoreno iznoseći svoje stavove koje je ranije morao zamotavati u celofan ljevičarske građanštine.

Nakon svojevrsnog “izlaska iz ormara”, ovaj nekadašnji marksist i miljenik sarajevskih neokomunista i malograđanskih urbanoida koji su mu godinama nekritički tolerirali svaku stupidariju, čak i dugo vremena nakon što je mutirao iz komesara u vojvodu, danas se multidisciplinarno bavi raznim temama, naravno, iz velikosrpske pozicije. Preporođeni Bačanović u ove je godinu-dvije dobrovoljnog egzila, u koji je “protjeran od sarajevske javnosti zbog drugačijeg mišljenja”, bosanski jezik nazvao verzijom srpskog jezika, Bošnjake bivšim Srbima, agresiju na Bosnu i Hercegovinu građanskim ratom, uzroke za početak rata našao u referendumu za nezavisnosti, relativizirao genocid, zagovarao osamostaljenje manjeg bosanskohercegovačkog entiteta i kliktao mu u čast, predlagao modalitete srpsko-hrvatskog političkog i kulturološkog saveza protiv Bošnjaka, promišljao kako skinuti stigmu zločina s Republike Srpske, primitivno vrijeđao i tako dalje, i tako gore.

U svemu tome našao je vremena pozabaviti se i dešavanjima u svijetu, pa je iznio i svoju poziciju u vezi s okupiranom Palestinom. To i ne bi bilo toliko zanimljivo da Bačanović ne projicira vlastite želje, kao i želje svojih istomišljenika, na situaciju u vezi s Izraelom i Palestinom, videći u Izraelcima buduće Srbe, a u Palestincima Bošnjake, ako ne sasvim, onda barem aproksimativno.

Bačanović u današnjem međunarodnom legitimitetu i praktičnoj nedodirljivosti Izraela, baš zbog načina na koji je nastao i na koji se širi, vidi mogući recept za buduću legitimizaciju Republike Srpske, kojoj će vrijeme, eventualna bošnjačka rezignacija i okolnosti (koje, naravno, treba pripomoći stvoriti) omogućiti eventualnu nezavisnosti. Protok vremena, okupacija kao činjenica, uglavnom uspješno etničko čišćenje, vjeroispovijest Bošnjaka u kontekstu potencijalnog “sukoba civilizacija” itd., sve su to trendovi na koje Bačanović računa.

Nije to, naravno, ništa novo, niti je originalna Bačanovićeva umotvorina, niti je specifično za (veliko)srpsku političku misao, jer gotovo iste ideje baštine i hrvatski supremacisti i speratisti, no, stvar je u tome da Srbi i Hrvati jednostavno nisu u poziciji Izraelaca niti su Bošnjaci u poziciji Palestinaca. U bilo kojem smislu. Koliko će proći dok Bačanoviću i kompaniji ta činjenica ne postane jasna?

PROČITAJTE I...

„Potkraj studija, možda 1960, otkrivam sasvim drugačiji ambijent i pejsaž na ušću Neretve. Odlazim veslajući trupicom ili vozom za Ploče. Boravim u Kominu ili Rogotinu, crtam od jutra do mraka, opčinjen fantastičnim krajolikom, širokom vodom, oblim valovitim brdima u daljini i plavim nebom. Septembar je, vrijeme sakupljanja plodova ljeta, lađe su pune grožđa, badnji i bačvi, stasite Neretvanke veslaju, nogama gnječe grožđe u badnjima, podignutim kotulama iznad koljena, a raskošno poprsje slobodno visi do pupka. To je za mene idealna inspiracija za Odiseja koji odlazi u avanturu gdje će možda sresti pretilu Kalipso“

Mi danas ni svoju državnost ni svoju nezavisnost ne slavimo samo kao puke datume, ta dva događaja obuhvataju, prihvataju i grle sve ono što ova država jeste i što je čini Bosnom i Hercegovinom. Dan državnosti je, prema tome, prilika da se prisjetimo godišnjica značajnih događaja iz povijesti Bosne, godišnjica koje su nerijetko i same u prošlosti označavale neke nove početke

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!