fbpx

Vuci i ‘ajduci – ali ne u šumama, već tu oko nas

Izetbegovićima se otvoreno priželjkivala smrt, pozivalo se na njihovo javno linčovanje, poredili su se s porodicom Ceaușescu, zagovarana likvidacija po kratkom postupku, nadalo se njihovom obolijevanju, udaralo na porodicu, širili najogavniji tračevi, i sve to sa stranica “uglednih medija”.

 

Nakon što su kadrovi Naše stranke svojim otvorenim sabotiranjem uspostave probosanskog političkog fronta izazvali ogorčenje ovdašnje javnosti, te stoga zasluženo pretrpjeli veliki broj javnih kritika, odlučili su se za staru dobru metodu vuka u janjećoj koži, pa su stali meketati i blejati o svojoj tobožnjoj ugroženosti.

Ugroženiji je od svih, naravno, Peđa Kojević, koji, iako de facto i de jure suvereno vlada Kantonom Sarajevo, te ima toliko političkog utjecaja da spriječi formiranje probosanske koalicije na višim nivoima, ipak nekako spada u red nejači, neku vrstu ugroženog cvijetka zanovijetka u stakleniku kojeg se ne smije niti pogledati, a kamoli kritizirati.

Pokušaj izazivanja vještačke sablazni tako što će se izjednačiti legitimna kritika s anonimnim šovinističkim komentarima iz mulja društvenih mreža, da se nekako kriminalizira kritika odabranih političkih dužnosnika, možda bi i uspio da nije dvostrukih standarda i da nije toliko otvoreno selektivan.

Jer dovoljno je samo pogledati kakvoj su vrsti najbrutalnijeg govora mržnje bili izloženi najviši bošnjački dužnosnici, ali i njihove porodice, naročito Bakir Izetbegović i njegova supruga Sebija, i to vrlo često iz istih onih krugova koji bi sada Peđu Kojevića smjestili u kategoriju ugrožene vrste, ili čak svete građanske krave.

Izetbegovićima se otvoreno priželjkivala smrt, pozivalo se na njihovo javno linčovanje, poredili su se s porodicom Ceaușescu, zagovarana likvidacija po kratkom postupku, nadalo se njihovom obolijevanju, udaralo na porodicu, širili najogavniji tračevi, i sve to sa stranica “uglednih medija”.

A ono što se pisalo na društvenim mrežama i u forumskom podzemlju, a što su pojedini portali na svom prostoru tolerirali, a možda i poticali, nemjerljivo je gore.

Šta tek reći za šovinističku medijsku harangu kojoj je sve do svoje smrti bio izložen Alija Izetbegović? Šta reći na to da čak ni danas nije miran jer, kako se može vidjeti u ilustraciji ovoa teksta, i danas kojekakvi ‘ajduci oličeni u liku Jelene Ajduković, člana Upravnog odbora SKD “Prosvjeta” i kandidatkinje Hadžibajrićeve Nezavisne bosanskohercegovačke liste za Skupštinu Kantona Sarajevo, pokušavaju nasrtati na njega, i to koristeći velikosrpsku propagandu najlažljivije vrste izmišljajući da je Alija Izetbegović bio pripadnik SS Handžar divizije.

Šta reći za Ajdukovićkine prostačke uvrede na račun Bakira Izetbegovića? Naravno, ne treba očekivati da će sakralizatori Peđe Kojevića ikad osuditi ovakve stvari, kao što nikada nisu osudili niti daleko gori govor mržnje upućen bošnjačkim političkim predstavnicima.

Štaviše, većina je njih u tome i ostrašćeno učestvovala, a dobar dio njih zapravo su i originalni proizvođači takvog antibošnjačkog šovinizma. Upravo zbog te vrste licemjerstva, njihova namjera da kriminaliziraju kritiku vlastitih ljubimaca, dok istovremeno šire kriminalni šovinizam prema drugom i drugačijem, neće uspjeti.

Prošla su ta vremena.

PROČITAJTE I...

Ammar Jažić rođen je 17. marta 1987. godine u Sarajevu, gdje završava osnovnu školu. Kaže da nikad plaho nije volio školu, pa mu je pri upisu u srednju otac ponudio dva izbora: medicinsku kao dedo, ili muzičku pa da krene očevim stopama. Upisao je Srednju muzičku školu u Sarajevu, na Odsjeku za timpane i udaraljke kod profesorice Desanke Jovanović. Srednju muzičku školu završava dosta uspješno i nakon toga dobija stipendiju univerziteta Berklee College of Music iz Bostona. Međutim, ostaje u Sarajevu, gdje završava Muzičku akademiju na Odsjeku za kompoziciju. 2010. godine završava magistarski rad uradivši Simfoniju Islamicu, simfoniju koja je prvi put u historiji dobila prefiks “islamska”. Jažić za Stav podrobnije govori o Simfoniji Islamici i o tome šta ga je motiviralo da uradi ovakav magistarski rad, o vremenu provedenom na Akademiji, o svojim pogledima na muziku i na stanje muzike u Bosni i Hercegovini, o patriotskom žanru, turbo-folku, “Bosnatonu” i njegovom ocu Faruku Jažiću, kao i o brojnim drugim crticama iz života

Za ratne zločine počinjene u Semberiji kažnjena su osmerica pripadnika VRS-a i dvojica logoraša. Ukupno im je izrečeno 96 godina i 8 mjeseci zatvora. U haškim presudama političkom vrhu RS-a nedvojbeno se ističe uloga bijeljinskog Kriznog štaba u planiranju etničkog čišćenja. U presudi Radovanu Karadžiću piše: “Na čelu Kriznog štaba u Bijeljini bili su Milan Novaković i Ljubiša Savić (zvani Mauzer). Članovi Kriznog štaba bili su isključivo iz SDS-a ili istaknuti mještani lojalni toj stranci”

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!