fbpx

Vrtlar Alhambre

Catuxa Novo, inženjer krajolika i voditelj odjela Alhambre za zelene površine, objašnjava da je pojam Arapa o zelenim površinama bio potpuno različit od koncepta kakav imaju Španci. “Za njih, ljude iz pustinje, vrt je bio slika raja”, kaže Novo. Ovdje je voda glavni element koji povezuje jedno područje s drugim kroz jezerca, fontane, cisterne i kanale. “

 

 

FOTO: El Pais

U vrtovima San Francisca, uz ulicu Calle Real u Alhambri, osjeti se miris meda. Zadržava se među grmljem ruža, čempresima i palmama u ovom kutku poznatog kompleksa Granade. “Jedan me je turista pitao gdje držimo košnice”, kaže 61-godišnji vrtlar Paco García Montes.

“Nemamo ovdje košnice, miriše mirta”, kaže pokazujući na sićušne bijele cvjetove koji rastu ispod ruža. García radi više od 40 godina u vrtovima Alhambre, koji pokrivaju 11 od 130 hektara zemlje na kojoj su također bašte i šume, a koju njeguje 40 vrtlara podijeljenih u tri zone: Partal, Generalife i Secano.

“Dobio sam posao kada sam imao 17 godina”, sjeća se. “U to vrijeme nije bilo gotovo nikakvih strojeva. Imali smo jednu motornu pilu za cijelu Alhambru. Sve je izrezano škarama i iskopano ručno.”

García se planira povući u penziju krajem ove godine. Iza sebe ostavlja ogroman posao. Obrezivanje, zalijevanje, vađenje korijenja, svaki mjesec podrazumijeva različit posao. Naprimjer, u maju i junu cvjetovi se mijenjaju kako odumiru, a taj se postupak ponavlja krajem jeseni. Tada se sadi ukupno 80.000 cvjetova, od kojih se 50.000 uzgaja u vlastitim staklenicima Alhambre.

Vrtlari se također moraju baviti štetočinama i bolestima koje prijete za 500 biljnih vrsta. Trenutno je crveni žižak, koji ubija palme, glavni štetočina. García kaže da je riješiti se ove bube težak posao, a s tugom se prisjeća još goreg ubice, bolesti holandskog vilenjaka. Ta je buba uništila Alhambrine brijestove početkom devedesetih.

“Bila su to ogromna stabla”, kaže on. “Pokušali smo sve što smo mogli da ih spasimo. Stavili smo kapaljku ispunjenu insekticidom, opkolili smo ih mrvicom vapna, ali ništa nije pomoglo”, priča vrtlar koji radi pred više od 8.000 posjetilaca koji svakodnevno prolaze kroz palaču, 365 dana u godini.

Catuxa Novo, inženjer krajolika i voditelj odjela Alhambre za zelene površine, objašnjava da je pojam Arapa o zelenim površinama bio potpuno različit od koncepta kakav imaju Španci. “Za njih, ljude iz pustinje, vrt je bio slika raja”, kaže Novo. Ovdje je voda glavni element koji povezuje jedno područje s drugim kroz jezerca, fontane, cisterne i kanale. “

Smatra se da je Alhambra mogla biti izgrađena samo zahvaljujući tome što je dovedena voda”, kaže Novo. Danas voda dolazi iz rijeke Darro kroz tunel izgrađen četrdesetih godina prošlog stoljeća, koji prati šest kilometara izvornog kanala kraljevskog kanala koji se trenutno obnavlja.

U toku je projekt obnove povrtlarskih vrtova u Generalifeu, jedinom prostoru unutar palače koji se koristi od samog početka. Drugi projekt koji se provodi posljednjih 10 godina jeste postupno prebacivanje s upotrebe hemijskih proizvoda na organske metode. Zbog toga se život vratio u jezerca, a postoji oko 160 životinjskih vrsta, od sisavaca do ptica, gmazova, vodozemaca i riba, koji drže tigraste komarce podalje od Alhambre.

“Imamo bogatu faunu koja prirodno uklanja komarce”, kaže Novo. “Nema potrebe za prskanjem.” Kad štetočine moraju biti kontrolirane, grabežljivci koji ih jedu puštaju se u okoliš. To se obično radi noću jer radnici moraju nositi kombinezone, što ometa posjetioce. Vrtlar Alhambre dodaje da neki od njegovih kolega ne uživaju mnogo u ovom noćnom poslu. “Kažu da su duhovi u prostorijama i plaše se”, priča. On, s druge strane, voli ovdje provoditi vrijeme sam. “To je pravi luksuz.”

PROČITAJTE I...

Za Izetbegovića je bila prava sreća što je bio uhapšen 1946, jer bi vjerovatno u procesu 1949. godine protiv “Mladih muslimana” bio ubijen. I sam je toga bio svjestan, pa kaže: “Da me nisu zatvorili 1946. godine, ja bih na procesu tri godine kasnije posigurno izgubio glavu. Bio bih ili prvi ili drugi optuženi.” Po izlasku iz zatvora 1949. godine Izetbegović ponovo ostvaruje kontakte s “Mladim muslimanima”, odnosno s Hasanom Biberom. Tokom hapšenja, isljeđivanja, mučenja i sudskog procesa Hasan Biber nije izdao Aliju.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!