Vrckasti Vričko okrenuo ćurak

Ljevičarska štampa u Sarajevu zaista održava stari plamen, tj. i dalje nosi štafetu nekadašnjih vremena kada su se mnoga viđena pera njihovih listova, sve od reda uzorni drugovi koji su se gnušali nacionalista – posebno onih “muslimanskih” – nekako preko noći našla na obroncima brda iznad opsjednutog glavnog grada.

Otkada je počeo pisati za ekstremni hrvatski portal Dnevnik.ba, dugogodišnji novinar i kolumnist Oslobođenja Josip Vričko konačno je procvjetao u svom punom crveno-bijelom karo sjaju. Je li riječ o prikladnijem radnom okruženju, u kojem bolje uspijeva njegova vrsta, (Dnevnik.ba je bivši Pincom, koji se proslavio fotošopirajući vatreno oružje u rukama navijača “Sarajeva” za vrijeme navijačkih nereda u Širokom Brijegu), ili mogućnosti da konačno više ne mora mimikrijom građanskog anacionalizma i ispraznim floskulama prikrivati vlastiti šovinizam, nije nam poznato.

Šta god bilo u pitanju, Vričko zvuči dosta prirodnije i iskrenije. Inače, ovakvi ideološki prevrati tipični su za mnoge nekadašnje novinare Oslobođenje, Dana, ali i nekih drugih samozvanih “antifašističkih”, tj. ljevičarskih sarajevskih portala i listova s čijih stranica godinama čitamo tužbalice ugroženih drugova građana u vezi s narastajućim bošnjačkim nacionalizmom, da bi odjednom isti ti drugovi promjenom radnog ili mjesta življenja evoluirali u najprimitivnije branitelje nacionalizma, pa i šovinizma.

Sjetimo se samo skorijeg slučaja Vuka Bačanovića, koji je od rado viđenog gradskog komesara evoluirao u vojvodu u egzilu. Ili je vojvoda uvijek i bio? U tom smislu možemo reći da ljevičarska štampa u Sarajevu zaista održava stari plamen, tj. i dalje nosi štafetu nekadašnjih vremena kada su se mnoga viđena pera njihovih listova, sve od reda uzorni drugovi koji su se gnušali nacionalista – posebno onih “muslimanskih” – nekako preko noći našla na obroncima brda iznad opsjednutog glavnog grada.

Znači li to da ovi mediji nisu ništa naučili iz vlastitog iskustva, privlači li lahkoća subverzivnog i mimikrijskog djelovanja putem takvih medija određene vrste osoba ili su i sami ti mediji propagandne ispostave određene ideologije koja prikriva svoje pravo lice – teško je reći. Možda bi najbliže tačnom odgovoru bilo to da je riječ o svemu navedenom.

PROČITAJTE I...

U jednoj poruci navodi se da su “škole u Bosni prebačene opet ‘Hizmetu’, ali da je učiteljima rečeno da njihove plaće nisu ‘prebačene’”, te da su na taj način oduzete mnoge plaće učiteljima. “Učitelje su stavili na mjesto budala, ja im haramim”, stoji u istoj poruci. U jednoj drugoj piše da je pokušaj državnog udara najviše koristio školama na Balkanu. “Na Balkanu su govorili da će poslije uplatiti pa su ljudi strpljivo čekali, poslije se desio državni udar i onda su rekli da ne mogu isplatiti”, objavljeno je u jednoj od poruka

U junu 1944. godine, na sastanku s Churchillom u Napulju, Tito je bio je prinuđen na izvjesno priznanje legitimiteta izbjegličke vlade u Londonu, što je indirektno otvorilo vrata infiltraciji velikosrpskog interesa u narodnooslobodilački pokret. Uslijedili su ustupci velikosrpski orijentiranoj izbjegličkoj vladi, među kojima je bila jedna od najvrednijih i najvećih žrtava ukidanje ZAVNOS-a i podjela Sandžaka između Srbije i Crne Gore

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

KOMENTARI

  • Nije li luk 15.12.2017.

    Najvece zlo i rak rana Bosne i Hercegovine su komunizam i tkz.antifasisti i Jugoslaveni.Nazalost primitivni,neobrazovani(doduse opismenjeni,znaju citati i pisati)Bosnjaci jos uvijek mastaju o Jugoslaviji,Titi,kako su slobodno mogli spavati na klupi u parku…dok su Hrvati i Srbi te gluposti davno sutnuli od sebe i fataju nas na nasu naivnost.Samo vi vjerujte ovim razbojnicima,ali ce biti kasno kad vam zakucaju na vrata sa bracom cetnicima ili ustasama!

    Odgovori

Podržite nas na Facebooku!