fbpx

Vojnici VRS-a i HVO-a igrali prijateljsku fudbalsku utakmicu u vrijeme srpskog napada na Orašje

Sve u jednom danu: mostarski HVO napustio je lijevu obalu Neretve, a oraški se vraški tukao s istim onim pripadnicima VRS a s kojima su njihove kiseljačke kolege igrale “prijateljsku” fudbalsku utakmicu nadomak prvih linija odbrane Sarajeva.

Piše: Mahir Sokolija

 

Taj 19. juli 1992. godine bio je po mnogočemu običan ratni dan. Sarajevo je granatirano, “Unproforci” su smjerno brojali bačene granate, snajperi neselektivno obarali neoprezne šetače, četnici mlatili i ubijali zatočenike u Keratermu, Trnopolju i na Manjači, a samo dan poslije započeli masovna ubijanja u kojima će do 24. jula biti pobijeno više stotina Bošnjaka i Hrvata po prijedorskim selima.

Tih su dana djeca u konvojima napuštala Sarajevo, izbjeglice koje nisu uspjele probiti se prema Sarajevu i Tuzli sklanjale su se po istočnobosanskim enklavama, a inkasanti dolazili Sarajlijama na vrata s namjerom da naplate TV pretplatu. U Misoči kod Ilijaša Armija RBiH osvojila je na tim prostorima 19. jula svoj prvi tenk, a HVO napustio lijevu obalu Neretve “povlačeći tom prilikom sva protivoklopna, protivavionska oruđa i zemaljsku artiljeriju”. Ni deset kilometara zračne linije od Misoče, na prilazima Sarajevu, u Rajlovcu, tog su dana “vojnici Srpske vojske odigrali prijateljsku fudbalsku utakmicu protiv hrvatskih vojnika iz Kiseljaka”, pišu Srpske gradske novine u broju 4 od 1. augusta 1992. godine. Utakmica je završena rezultatom 3:3. “Simbolika ili ne – tek i jedni i drugi postigli su po TRI gola, kao da su htjeli pokazati iz koliko će se dijelova sastojati Bosna i Hercegovina”, piše u listu kojeg je izdavao Pres-centar Srpske opštine Novo Sarajevo uz pomoć Vlade Srpske Republike Bosne i Hercegovine.

Ah, da, 19. jula 1992. godine “u 14 sati započeo je najžešći srpski napad na slobodno područje općine Orašje (…) Srbi su napad izveli s dvije divizije, a prema svom običaju, napad su započeli topničkom pripremom minobacačima 82 i 120 mm, topovima, haubicama i VBR-ima, da bi potom krenuli i tenkovima i pješaštvom. (…) Oko 15 sati otpočinje protuudar pripadnika HVO-a, koji vraćaju izgubljene linije pod svoju kontrolu.

U isto vrijeme Srbi napadaju i sam grad Orašje iz pravca okupiranog sela Vidovica, no nakon višesatnog žestokog sukoba, bivaju zaustavljeni i odbijeni uz velike gubitke u ljudstvu i tehnici.” Sve u jednom danu: mostarski HVO napustio je lijevu obalu Neretve, a oraški se vraški tukao s istim onim pripadnicima VRS‑a s kojima su njihove kiseljačke kolege igrale “prijateljsku” fudbalsku utakmicu nadomak prvih linija odbrane Sarajeva. I, hajde onom “Unproforcu” ili današnjem djetetu objasni 1992. godinu i prirodu “ratnih dešavanja” in Bosnia and Herzegovina. No way!

PROČITAJTE I...

Neki se bave citatima Izetbegovića, a Zoran Milanović izjavljuje da je Bosna i Hercegovina poput juge 45. Hrvati neukusno lažu ovih dana, krenuli su od Željka Komšića i pozicije člana Predsjedništva, a završili na tvrdnjama da nemaju nikakva prava u Bosni i Hercegovini, da nestaju intervencijom Bošnjaka i slične neistine. Bestidnici, pa neka samo nabroje svoje pozicije koje zauzimaju na federalnom i državnom nivou.

Ono što je jasno i što se može slobodno zaključiti jeste da je lista Prve stranke za Skupštinu opštine Srebrenica samo paravan za prodaju mjesta u biračkim odborima. S obzirom na to da Prva stranka nema općinski odbor u Srebrenici, da su na listi tri osobe srpske nacionalnosti (nepoznate osobe, i vrlo je izvjesno da su nastanjene u Srbiji), prodaja mjesta u biračkim odborima planirana je ranije, što samo pokazuje o kakvom diletantu se radi kada je u pitanju predsjednik Prve stranke

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!