fbpx

Vjerovanje u 21. stoljeću

Ibrahim ef. Babić, Vjerovanje: Ispravno i neispravno pulsiranje srca, Medžlis Islamske zajednice Zenica, 2019. godine, 196 str.

Piše: Edib KADIĆ

Početkom 2019. godine u izdanju Medžlisa Islamske zajednice Zenica publicirana je knjiga Vjerovanje: Ispravno i neispravno pulsiranje srca autora Ibrahima ef. Babića. Knjiga je nastala na osnovu ranije prevedenih tekstova poznatih učenjaka Ebu Hanife, Maturidije, Tahavije i Hasana Pruščaka, a sve u svrhu, kako je i sam autor knjige u uvodnom dijelu napisao, “dokazivanja neispravnosti religiologije i ideologije koja je danas prisutna u muslimanskom svijetu i koja pokušava da nas uvjeri da je to pravi put, da je samo to Allahova, dž. š., vjera kojom je On zadovoljan”. Kasnije Babić u kratkim crtama donosi i neke stavove Eš’arija, Ibn Hanbela, Ibn Hazme i drugih.

Ibrahim ef. Babić do sada je uradio nekoliko autorskih djela, kao i brojne prijevode, tekstove, osvrte i recenzije djela. Autorske su knjige: Vjerovanje: ispravno i neispravno pulsiranje srca (2019); Risala o vjerovanju: eto, tako srce kuca (2016); Zaboravljeni zenički Al-Azhar: Sultan Ahmedova medresa (2004, koautor); te prijevodi: Kreatori pobjede autora Saida Abedpoura i Alija Al-Baldawija (2018, koautorski prijevod); El-Vesaja autora Muhjiddina ibn Arebija (2011); Preporod islamskih nauka autora Abu Hamida Al-Ghazalija (2005.-2016, koautorski prijevod); Ibn Kesirov Tefsir (2000, koautorski prijevod).

Knjiga Vjerovanje: Ispravno i neispravno pulsiranje srca na početku donosi Ebu Hanifin tekst Fikhul-ekber, a odmah zatim i autorov komentar na taj tekst. Zatim slijedi tekst Kitabul-Vasijjeh također od Ebu Hanife i opet autorov osvrt na ovo djelo. Poslije toga Babić donosi i tekstove sljedbenika naučavanja imama Ebu Hanife: Maturidijevu Risalu o akaidu, zatim El-‘akidetu et‑tahavijjetu od Ebu Džafera Et-Tahavija, te Džennetske bašče Hasana Kafije Pruščaka. Drugi dio knjige autor posvećuje osvrtu na savremeno muslimansko vjerovanje podijelivši ga na osam poglavlja – “osam bašči”, u kojima se bavi pitanjima prirode vjerovanja; objektom, sadržajem i predmetom vjerovanja; vjerovanjem u Allahove, dž. š., meleke, knjige, poslanike, posljednji dan, proživljenje poslije smrti, te vjerovanje u sudbinu – kader.

Kada je riječ o ovim klasičnim akaidskim tekstovima (akaid – nauka o vjerovanju), oni su ranije prevedeni i objavljeni u Bosni i Hercegovini po različitim časopisima u različitim periodima. Vrijednost ove knjige sagledava se i u tome što je autor sve ove tekstove sabrao i objavio na jednom mjestu, na njih dajući svoje vlastite analize, zapažanja, fusnote. Posebno je zanimljivo što Ibrahim ef. Babić na jednom mjestu sučeljava dva stava islamskih učenjaka, Ebu Hanife i Maturidije, po pitanju Božije Ruke, Lica, Ličnosti, o kojem Maturidija kaže: “Mi smatramo da ‘El-istivau’ znači ‘el-istilau’ – nadvisiti, a Njegovu nesličnost s bilo čime potvrđuje ajet: ‘Ništa nije kao On.’ On je ‘nešto’ u smislu suprotnosti s ‘ništa’ jer ‘ništa’ ne postoji. Izrazi ‘Njegova ruka, lice, oko i noga’ podrazumijevaju Božiju svemoć.” Autor na ovo pitanje donosi i mišljenje Ebu Hanife koje se uveliko razlikuje od Maturidijinog: “On ima svoju ‘Ruku’, Svoje ‘Lice’, i ‘Ličnost’, kao što to Svevišnji Allah spominje u Kur’anu. Ono što je Svevišnji spomenuo u Kur’anu o Licu, Ruci i Ličnosti su njegovi atributi bez nama spoznatljive kakvoće. Ne može se odbaciti Njegova Ruka, Moć i Darovitost jer bi to bilo nijekanje atributa kao što to čine kaderiti i mu’teziliti. Njegova Ruka je Njegovo svojstvo nesaznatljive kakvoće, a također i Njegova srdžba i zadovoljstvo su dva atributa nesaznatljive kakvoće.” U fusnosti Babić donosi konačan zaključak da nema shvatanja ruke, lica i sl. u značenju Božije svemoći. U svom stavu Maturidija stavlja znak jednakosti između pojmova Lice, Ruka, Oko, Ličnost i Božije svemoći, dok Ebu Hanifa precizira da se ovo pitanje ne može postavljati na ovaj način, te da svaki od ovih pojmova mora imati svoje vlastito značenje, pri čemu ne isključuje da ovi pojmovi imaju i značenje Božije svemoći.

Zanimljivo je da je akaidska nauka imenovana nazivom “fikhu-ekber” – veliki fikh (islamsko pravo), a da je fikska nauka nazvana “fikhul-asgar” – mali fikh. Ono što je poznato kao nauka o fikhu zapravo je mali fikh i kao takav je prepoznat kod većine islamskih učenjaka, a ono što prepoznajemo kao nauku o akaidu, samo su se veliki majstori u ovim naukama usuđivali zalaziti u ova područja. U historiji je bilo velikih učenjaka izuzetno plodonosnih koji nisu imali niti jedno akaidsko djelo, pa se ta opreznost s vremenom prenijela i na prevodilački rad, tako da je ostao još manji broj autora koji su se bavili prevođenjem djela na temu vjerovanja. Prijevodi ove vrste tekstova i knjiga u cijelom muslimanskom svijetu kroz historiju izuzetno su rijetki, a još su rjeđi komentari na ova djela. Gledajući iz ove perspektive, djelo Vjerovanje: Ispravno i neispravno pulsiranje srca od izuzetne je važnosti kako za prostor Bosne i Hercegovine, tako i za cijeli muslimanski svijet. Također, Ebu Hanifa prvi je imam od četverice sunijskih utemeljitelja mezheba i oni koji su dolazili poslije njega, referirali su se upravo na ove njegove tekstove koje Ibrahim ef. Babić donosi u ovoj knjizi, te svi ostali mezhebi nastaju na njihovim temeljima.

Kao povod nastanka knjige, Ibrahim ef. Babić donosi jedan događaj iz života: “Moj mi je šejh Mustafa-efendija Čolić (1921–2004) jednog dana rekao da je fizički čovjek adresa metafizičkog čovjeka, da je upoznavanje sastava srca metafizičkog čovjeka uslovljeno spoznajom sastava fizičkog čovjeka i njegovog srca, pa ko hoće da upozna rad metafizičkog srca i njegove funkcije, nužno mu je da upozna fizičko srce i njegove funkcije. Tim njegovim riječima nisam davao posebnu važnost, ali sam ih zapamtio jer su mi bile nesvakidašnje. Kasnije sam se uvjerio u njihovu istinitost i vrijednost nakon što sam iz medicinske enciklopedije upoznao rad ljudskog fizičkog srca i organizma.”

Dalje u tekstu autor potanko objašnjava kako funkcionira pulsiranje fizičkog srca, da se ono odvija bez naše svijesti, volje i kontrole, te da su rijetki trenuci i situacije u čovjekovom životu kada je svjestan pulsiranja srca. “Ono se odvija po komandi takozvanog autonomnog nervnog sistema koji njime upravlja bez naše volje i svijesti. Kakvoća i kvalitet toga pulsiranja su nam nepoznati, a ono može biti ispravno i zdravo, kao i neispravno i bolesno, snažno i slabo, neuravnoteženo i uravnoteženo. (…) Slično se dešava i sa našim metafizičkim srcem. Ono u nama pulsira; vjeruje – ne vjeruje tokom cijelog našeg života, bili mi toga svjesni ili ne. Svaki insan vjeruje – ne vjeruje, jer mu je to temeljna osobina bez koje nema života. Upravo sad dok ovo pišem, ili dok ti čitaš ovaj tekst, mi vjerujemo – ne vjerujemo da je istinit, mada toga, u aktuelnom trenutku, nismo svjesni i o tome ne razmišljamo. To je osobina našeg metafizičkog srca kojom se u životu održava naš metafizički organizam, a koja u sebi okuplja sve ostale naše metafizičke osobine i aktivnosti: ljubav, mržnju, nadu, očaj, pesimizam, optimizam, oduševljenje, razočarenje i dr.”, piše Babić.

Pojašnjavajući dalje pulsiranje metafizičkog srca i oblike vjerovanja koji mogu biti jači i slabiji, Ibrahim ef. Babić ističe da je samo Poslanikovo, s. a. v. s., metafizičko srce bilo savršeno i da je samo ono pulsiralo-vjerovalo potpuno ispravno. “Samo je njegov iman bio savršen i bez nedostatka jer je on bio Muhammed, realizirana, objektivizirana, obznanjena, implementirana i sveslavna kur’anska istina u vjerovanju. Sva ostala metafizička srca su sa nekim nedostatkom, manjim ili većim. Pozivati se na kur’ansko vjerovanje i na kur’anske metode mogao je samo Muhammed, s. a. v. s, i niko više, mada se mnogi na to pozivaju, svjesno ili nesvjesno. Kur’an i Sunnet su objava, a svako naše suočavanje s objavom je naše razumijevanje i naše osobno interpretiranje objave, a ne sama objava. Zbog toga je bilo nužno postaviti standarde i postaviti granice ispravnog vjerovanja koje se, na osnovu Kur’ana i Hadisa, mogu utvrditi, prihvatiti i tolerirati, kao što se to čini u medicini kada je riječ o fizičkom zdravlju fizičkog srca.”

Knjiga Vjerovanje: Ispravno i neispravno pulsiranje srca svojevrstan je nastavak bavljenja odnosom između naučnog i vjeronaučnog koje je u svojim djelima uspostavio nakšibendijski šejh Mustafa ef. Čolić. To je nastavak onih tema i ideja koje šejh Čolić samo potcrtava kako bi bile razrađene u nekim kasnijim vremenima. Na temelju jedne rečenice kazane možda i prije 40 godina danas nastaje knjiga koja komunicira s klasičnim akaidskim tekstovima, uspoređuje ih i daje komentare smještajući ih u 21. stoljeće. Riječ je o sasvim savremenoj analizi odnosa između fizičkog i metafizičkog u vjerovanju, odnosno načinu kako danas u 21. stoljeću primijeniti u praksi ono što su donijeli akaidski tekstovi nastali prije više od hiljadu godina. Ovi klasični akaidski tekstovi jasno su definirali šta je to vjerovanje, a Ibrahim ef. Babić obrazlaže kako postići što potpunije vjerovanje.

PROČITAJTE I...

Nema apsolutno niti jednog argumenta da se opravda odluka kojom bi se usred epidemije smrtonosnog virusa – kada se bilježe rezultati o broju zaraženih i umrlih neuporedivo gori od onih iz proljeća, a zbog kojih je bila prekinuta redovna nastava – poslala djecu u školske kupe.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!