Inflatorni bauk kruži Evropom i svijetom, pišu već i mainstream mediji, dok zvaničnici Federalnih rezervi pripremaju podizanje eskontne stope u tri faze tokom naredne godine te završetak programa pomoći likvidnošću privredi u krizi koju je površinski generirala Covid-19 pandemija. Evropska centralna banka još ne razmišlja, barem ne javno, o povećanju nulte eskontne stope, mjere koja je još po Junckerovom planu kvantitativnog otpuštanja po uzoru na slične mjere FED-a, na tržište pustila preko 2 hiljade milijardi eura, s ciljem održavanja likvidnosti ekonomija Eurozone u zamjenu za državne obveznice zemalja članica, među kojima su one najzaduženije, poput Grčke.
STVARNI RAZLOZI INFLACIJE
Ekonomski analitičari (mainstream) uzroke najvećoj godišnjoj inflaciji u posljednjih četrdesetak godina vide u tzv. naglom i vrlo strmom rastu ekonomije u ovoj godini, nakon lockdowna u prošloj. Tvrde da je došlo do zagušenja lanaca opskrbe i transporta, što je dovelo do porasta cijena jer je potražnja navodno veća od sposobnosti lanaca da joj udovolje. Međutim, zanemaruju da je potražnja bila dobrano veća prije pandemije i lockdowna s postojećim, funkcionirajućim lancima opskrbe, pa je taj argument slabašan.
Problem je i što se rast posmatra pretežito kroz kretanja burzovnih indeksa, koji su uglavnom spekulantski jer je riječ o trgovini vrijednosnim papirima, u dobroj mjeri sumnjivog kredibiliteta, tzv. derivativima, odnosno napuhavanju balona od sapunice, čitave mreže privatnih dugova i potraživanja. Takva “vrijednost” na tržištima ne odražava stvarno stanje realnog ekonomskog sektora koji je opterećen kreditima, uglavnom geopolitičkim i spekulantskim povećanjem cijena energenata i električne energije i slabijom kupovnom moći.
Nakon dvodnevne sjednice, čelnici američke centralne banke odlučili su zbog visoke inflacije ubrzati proces ukidanja poticaja, koje su uveli na početku korona krize, prije gotovo dvije godine. Tako će program otkupa obveznica završiti u martu, prije nego što se planiralo. Prvo povećanje kamatne stope moglo bi uslijediti već krajem zime ili početkom proljeća, a do kraja godine ključna kamata mogla bi se približiti razini od 0,9 posto. Predsjednik FED-a Jerome Powell izjavio je da “ekonomiji više nije potrebna povećana podrška politike” i dodao da su izgledi pozitivni i da će mu FED i dalje pružati primjerenu podršku. FED je dosad kupovao obveznice za 120 milijardi dolara mjesečno, a od novembra je iznos smanjen za 15 milijardi dolara mjesečno. On se nije osvrnuo na ključan problem – poticaji ili štamparija novca poslužili su svrsi jer su upumpani uglavnom u spekulativni mjehur te tako proizveli inflaciju zajedno s mjerama kvantitativnog otpuštanja i zato ih stvarno treba ukinuti. Daju se optimistične procjene rasta BDP-a, za SAD oko 5,5 posto, iako se prošle godine govorilo o rastu od 9 do 11 posto, kao postkorona “vertikalnom” usponu ekonomije. Takav bi bio moguć da su mjere orijentirane prema realnom, proizvodnom sektoru i investicijama u energetski sektor čiji je pad doprinio naglom i velikom povećanju cijena energije. U tom okruženju FED procjenjuje da će se stopa inflacija, koja se već mjesecima kreće znatno iznad očekivanja, iduće godine smanjiti, s ovogodišnjih 5,3 na 2,6 posto.
No, za razumijevanje stvarnosti potrebno je pogledati šta rade oni koji su izmislili finansijska tržišta. Banka Engleske (Bank of England), centralna novčarska institucija britanskog carstva, podigla je eskontne stope prvi put od početka pandemije, prva u razvijenim zemljama. Time se služi osnovnim mehanizmom centralnih banki u borbi protiv inflacije. Iako je povećanje simbolično, s 0,1 na 0,25 posto, odnosno povećanje za 15 postotnih poena, predstavlja prvi znak raskida s trosmjenskom štamparijom novca koja se zvala kvantitativnim otpuštanjem, odnosno emisijom monetarnih agregata koji su trebali podržavati enormne dugove i gubitke finansijskog sektora. BOE je najavila vjerovatno dodatno skromno povećanje jer će inflacija rasti do vjerovatnog vrhunca od 6 posto u aprilu iduće godine. Potez je, naravno, iznenadio većinu “analitičara”, koji su pretpostavljali da BOE neće podizati referentnu kamatnu stopu kao ni do sada. Međutim, kako će kamatna stopa blizu nule kontrolirati inflaciju (skromno procijenjenu) na 6 posto, nije jasno, na što upozoravaju neki trezveni kritičari.
Svi podaci Eurostata pokazuju ozbiljan godišnji rast stope inflacije, posebno je značajan 40 postotni rast cijena energenata. Ovo je stvarnost. Odnosno Wall Street raste, dok Main Street pada, a razliku u spekulantskim profitima plaća realni sektor inflacijom. Tako je godišnja inflacija u Njemačkoj u novembru premašila pet posto, prvi put u nekih 29 godina, pokazali su podaci državnog statističkog ureda. Potrošačke cijene u Njemačkoj porasle su za 5,2 posto u usporedbi s istim mjesecom prošle godine, objavio je Destatis u prvoj procjeni. Harmonizirani indeks potrošačkih cijena (HICP), koji se koristi u EU kako bi se omogućila usporedba među zemljama, pokazuje rast cijena za 6 posto u odnosu na prošlogodišnji novembar. Istovremeno, ECB smatra da je inflacija dosegnula vrhunac u prošlom mjesecu, što znači da bi bilo preuranjeno podizati kamatne stope jer će rast cijena iduće godine vjerovatno postupno usporiti, rekla je članica uprave ECB-a Isabel Schnabel. Inflacija bi iduće godine trebala pasti na dva posto jer će se problemi zastoja u opskrbi stišati, a pad cijena energije popustiti, izjavila je. Centralne banke od početka rasta inflacije sredinom godine tvrde da je privremen i da će se brzo vratiti u normalu. Tek je nedavno čelnik FED-a Jerome Powell priznao kako inflacija ipak nije privremena i da trenutno predstavlja glavnu prijetnju ekonomiji SAD-a, pa je FED donio odluku o povećanju. Međutim, pitanje inflacije znatno je složenije, odnosno ovisi o više faktora, od kojih su neki ideološko-politički.
ZELENA TRANZICIJA
Zahtjev za ukidanjem ugljena kao energenta podržalo je 77 zemalja na propaloj klimatskoj konferenciji UN-a, ali su se tome usprotivili najveći proizvođači energenta koji navodno uzrokuje globalno zagrijavanje. Na samitu COP26 u Glasgowu želio se pronaći način za postizanje cilja ograničenja globalnog povećanja temperature na 1.5 stupnjeva Celzijevih u odnosu na predindustrijske razine. Emisija stakleničkih plinova zbog sagorijevanja ugljena pojedinačno najviše doprinosi klimatskim promjenama pa je smanjenje njegove upotrebe ključno za postizanje klimatskih ciljeva, što neki stručnjaci opovrgavaju. Tako obećanje o ukidanju ugljena nisu podržali Australija, Indija, SAD i Kina, koja drži više od pola svih termoelektrana, a planira ih još sagraditi. Sama deklaracija o ukidanju ugljena bila je neobavezujuća, potpisalo ju je 77 od 193 članice UN-a. Uprkos ovakvom debaklu, Alok Sharma, predsjednik klimatskog samita u Glasgowu, kazao je kako “možemo kazati da je kraj ugljena na vidiku”. Bogatije zemlje od 77 potpisnica pristale su na ukidanje ugljena kao izvora energije do 2030-ih, a siromašne do 2040-ih. Poljska je rekla da cilja na 2040., a prethodno je obećala zatvoriti rudnike ugljena u 2049. Indonezija, članica G20, nije pristala na dio dogovora koji predviđa kraj finansiranja novih elektrana na ugljen. Trenutno termoelektrane proizvode više od trećine struje u svijetu. Mnoge zemlje u razvoju oslanjaju se na jeftin ugljen. U tom smislu, zanimljiva je inicijativa nekoliko zemalja članica EU, predvođenih Francuskom za razvoj nuklearnog energetskog sektora, posebno energije dobivene nuklearnom fuzijom. Za razliku od Njemačke, koja se u potpunosti odrekla nuklearne energije i time se stavila u zavisan položaj, između ostaloga i od ruskog plina, te je zbog “Sjevernog toka” ušla u ispodpovršinski sukob s ostalim članicama EU oko politike prema Rusiji i njezinim satelitima, poput Srbije.
David Messler, veteran američke naftne industrije, smatra da je ozbiljan pad investicija u fosilna goriva, koji je nakratko doveo do globalnog finansijskog sloma 2008, nastavljen 2016. još većom stopom. On tvrdi da je slom 2008. izazvan velikim mjehurom derivativnih instrumenata baziranih na neotplativim stambenim kreditima, praćen oštrim padom investicija u fosilna goriva. Potrošnja na crpljenje nafte koja je prosječno iznosila 700 milijardi dolara godišnje do 2015. pala je na 450 milijardi u periodu od 2016. do 2019, odnosno na 300 milijardi 2020/2021. Svjetska proizvodnja tekućih goriva pala je sa 102 miliona barela dnevno 2018/2019. na trenutnih 91 milion. Svjetska proizvodnja energije na ugljen pala je 14 posto u proteklih pet godina, a samo u posljednje dvije taj pad iznosi 10 posto. Zapravo, ukupne svjetske investicije u čitav energetski sektor pale su u periodu od 2016. do 2020. u Kini, Evropi, Jugoistočnoj Aziji i Južnoj Americi, stagnirale su u SAD, a malo povećane u Indiji, i to samo utrostručenjem investicija u “obnovljive” izvore. Na taj pad nadovezala se poplava svježe štampanog novca, što je proizvelo mjehur rasta cijena bez presedana. U samo jednu i po godinu, tvrdi Messler, ponuda novca u SAD narasla je s 4,5 na skoro 20 hiljada milijardi dolara. Messler zaključuje da će finansijska kriza biti uzrokovana nedostatkom investicija i kontinuiranom udaru na industrije koje su vitalne za održanje životnog standarda. Teško ćemo moći odgovoriti na produljen rast cijena ili fizički nedostatak nafte.
Dosad se 26 puta katastrofično najavljivalo trenutno nestajanje polarnog leda i svaki put se “promašilo ceo fudbal”. Baš je u vrijeme održavanja propalog UN klimatskog COP26 samita u Glasgowu Rusija morala poduzeti mjere da oslobodi 20 brodova zakovanih u led na Dalekom istoku. Istovremeno, američka Obalna straža nije mogla pokrenuti brodove pogonjene na biogorivo jer se ono smrznulo. Neki se analitičari već služe engleskim neologizmom “greenflation”. Mogao bi se prevesti kao “zelenflacija”, odnosno inflacija uzrokovana “energetskom tranzicijom” u dekarbonizaciju, tzv. čistu energiju. Tako Seema Shah iz investicijske kuće “Principal Global Investors” u intervjuu CNBC-u koristi termin “EN-flation”, odnosno “environmental inflation” kao glavni izvor trenutne inflacije. Ona kao jedan od faktora koji uzrokuju brzu inflaciju navodi EU sistem trgovine emisijama stakleničkih plinova koji propisuje “oštrije kazne kompanijama” u sektoru fosilnih goriva, troškove imperativa ulaganja u “zelene tehnologije”.
Politika Evropske unije na strani je “zelenih” principa i zagovara upotrebu obnovljivih izvora energije. U okviru evropskog zelenog plana, EU je propisom o klimi postavio obavezujući cilj postizanja klimatske neutralnosti do 2050. Za to je potrebno znatno sniženje trenutačnih razina emisija stakleničkih plinova u narednim desetljećima. Kao prijelazna faza prema klimatskoj neutralnosti EU je povećala klimatske ambicije za 2030, obavezujući se na smanjenje emisija za najmanje 55 posto do 2030. “Ne treba se zavaravati da 'zelena' revolucija neće imati svojih žrtava, stradat će neke grane privrede i proizvodnje, a time i radna mjesta. Fond će služiti amortizaciji tih udaraca, prilagodbi radne snage novim tehnologijama i metodama”, kazuje hrvaćanska zastupnica u EU Biljana Borzan.
ALTERNATIVNA RAZMIŠLJANJA
Čelnici najvećih svjetskih naftnih kompanija iskoristili su kongres u Houstonu kako bi napali globalni proces prijelaza na čistu energiju, izvijestio je Guardian. Zaključak sastanka naftnih lidera jeste da će insistiranje na čistoj i obnovljivoj energiji dovesti do “nesigurnosti, divlje inflacije i društvenih nemira”. Čelnici naftnih kompanija, uključujući “Saudi Aramco”, najvećeg svjetskog proizvođača nafte, i američke “ExxonMobil” i “Chevron”, javno su opisali pomak ka alternativnim čistim energetskim alternativama kao “duboko pogrešan”. Pozvali su i da u budućnosti fosilna goriva ostanu dio energetskog sektora. Izvršni direktor “Saudi Aramca” Amin Nasser rekao je delegatima na Svjetskom naftnom kongresu u Houstonu da bi prilagođavanje čišćim gorivima “preko noći” moglo izazvati nekontroliranu inflaciju. “Razumijem kako je javno priznati da će nafta i plin igrati bitnu i značajnu ulogu u tranziciji i dalje za neke teško. Ali priznati tu stvarnost bit će daleko lakše nego nositi se s energetskom nesigurnošću, naglom inflacijom i socijalnim nemirima jer cijene postaju nepodnošljivo visoke. Svijet se suočava sa sve haotičnijom energetskom tranzicijom usredotočenom na vrlo nerealne scenarije i pretpostavke o budućnosti energije”, zaključio je Nasser. Darren Woods, glavni izvršni direktor “ExxonMobila”, poručio je kako će nafta i prirodni plin i dalje igrati značajnu ulogu u zadovoljavanju potreba društva.
Zvijer inflacije izašla je iz kafeza, a Federalne rezerve prisiljene su odgovoriti. No, čvršća monetarna politika neće značiti niže cijene zlata, tvrdi Christopher Ecclestone, glavni strateg “Hallgarten & Co”. Smatra da su investitori koji imaju povjerenja da će FED biti u stanju kontrolirati inflaciju u zabludi. Inflacija će u konačnici utjecati na tržišta nekretnina, posebno visoko zadužene kompanije, a već svjedočimo velikim nekretninskim slomovima u Kini, povezanima s prezaduženim investitorima u nekretninski biznis, tvrdi ovaj analitičar. On smatra da će se investitori okrenuti zlatu ako cijene nekretnina počnu padati, odnosno ako inflacija raste, ljudi će tražiti alternative za ulaganja. Ecclestone primjećuje da investitori u većini koriste zlato kao metodu štednje. Tradicionalno, zlato je zaštita od inflacije, a postoji u javnosti pogrešna koncepcija da veće kamatne stope doprinose padu cijena zlata zato što ljudi, navodno, posuđuju novac za kupnju zlata, što je pogrešna konstrukcija. Tokom iduće godine Ecclestone očekuje rast cijene zlata na 2.000 USD/finu uncu te na 3.000 dolara u naredne četiri godine. Istovremeno, naglasio je, prijelaz na nuklearnu energiju neizbježan je.
