U moru negativnih vijesti nekako ispod radara prolaze one pozitivne, recimo da slovenska firma u Travniku gradi pogon u kojem će zaposliti 1.000 radnika, da je njemački trgovački lanac “Lidl” sve bliže otvaranju prve prodavnice u Bosni i Hercegovini, što je pozitivna vijest iz psihološkog aspekta, jer u sadašnjoj situaciji “Lidl” sigurno ne bi otvarao prodavnicu u regiji u kojoj očekuje probleme. Kompanija “Violeta” uveliko radi na revitalizaciji “Laste”, Čapljina. No, kako rekosmo, ove vijesti prolaze ispod radara zato što negativnosti dominiraju. Sve se češće otvoreno govori o mogućnosti ratnih sukoba u Bosni i Hercegovini, urušavanju državnih institucija. O tome se govori na ulici, uz kafu... Rat više nije nezamisliv scenarij u Bosni i Hercegovini. Bez obzira na to da li će se ostvariti te crne slutnje, sama priča o njima nanosi veliku štetu biznisu.

Istina, podaci za prošlu godinu ne ukazuju na to da je “zveckanje oružja” uplašilo kapital, koji je, kako to ekonomisti vole reći, “plašljiva zvjerka”. Prema procjeni Centralne banke Bosne i Hercegovine (CBBiH) u 2021. godini, očekuje se rast ekonomske aktivnosti od 5,8. Projekcija ekonomskog rasta za 2022. godinu jeste 3,9 posto. Rast investicija za 14,4 posto u odnosu na godinu ranije kada su investicije rasle oko 5 posto, i to nakon pada od 10 posto u 2020. godini. S druge strane, Svjetska banka procjenjuje da će zbog rastuće političke nestabilnosti ekonomski rast Bosne i Hercegovine u 2022. godini biti samo tri posto, a 2023. godine 3,2 posto.

Ključno pitanje od čijeg odgovora zavisi ekonomska aktivnost u ovoj godini jeste nivo ekonomskog optimizma kod naših privrednika. Drugačije rečeno, jesu li privrednici zabrinuti za svoje poslovne aktivnosti s obzirom na trenutnu društveno-političku krizu u kojoj se nalazi naša zemlja. Odgovore ne ova pitanja dali su nam predsjednici institucija koje okupljaju privrednike, Privredne komore Federacije BiH Mirsad Jašarspahić i Udruženja poslodavaca Federacije BiH Adnan Smailbegović, ali i sami privrednici u odvojenoj anketi.

STAV: Jesu li privrednici zabrinuti za svoje poslovne aktivnosti zbog aktuelne društveno-političke situacije?

JAŠARSPAHIĆ: Mi smo u stalnom kontaktu s firmama, mi smo na terenu, među njima. Kad sjednemo na kafu, prokomentarišemo situaciju, ali sve ostane na tome i onda gledamo šta nam je raditi oko posla, oko povezivanja. Ne možemo reći da ih ne tangira, ali njihovi poslovi se ne zaustavljaju, oni kontakti koje oni ostvaruju sa svojim partnerima vani su jedini relevantni za njihove partnere i zato, ipak, uz sve ove budalaštine, industrijska proizvodnja raste, preko 30 posto je povećan izvoz u prerađivačkoj industriji. Očito da poslovni ljudi ne gledaju uopšte ovo što običan svijet gleda, dnevnike i te stvari. Ali o čemu se radi, to su sve postojeći ugovori, više od deceniju se razvija povjerenje između naših kompanija i njihovih inostranih partnera. Šta može biti problem, kada bismo htjeli neku stratešku investiciju da privučemo, e onda bi se oni pozabavili ambijentom i time da li u to treba ići.

SMAILBEGOVIĆ: Ne da su zabrinuti nego imaju vrlo često upite od inostranih partnera šta se dešava, da li će biti u stanju da ispoštuju ugovore koje imaju potpisane, u smislu isporuka u narednih godinu ili dvije. Tako da ova situacija nije nimalo neozbiljna. Svim serioznim kupcima, koji imaju dugoročne ugovore, kao što su oni u autoindustriji, pouzdana isporuka jedna je od ključnih stvari. Ljudi, naravno, prate situaciju, kada imate priču o raspadanju Oružanih snaga, Uprave za indirektno oporezivanje ili da neće biti izbora... Ljudi s pravom pitaju jeste li u stanju ispoštovati ugovore i hoćemo li potpisivati ugovore za narednu godinu, dvije ili tri. Da ne kažem kako to utječe na strane pa i na domaće investitore koji imaju šansu da šire poslovanje, a onda kažu – “pa stanite malo, dignimo ručnu dok se ova situacija malo sredi”.

STAV: Kada kupci pitaju možete li ispoštovati ugovore, kakav je logičan odgovor?

SMAILBEGOVIĆ: To sve zavisi od menadžmenta, vlasnika, ali ko išta može garantovati. Ja sam inače optimista, ja bih uvijek rekao “ma može, nije problem”, ali kada dođete u problem, imate penale, kaznene odredbe, raskid ugovora... Nije tako jednostavno reći “ma bit će to dobro, nemoj se sekirati”. Vidite, ljudi to prate, pogotovo Nijemci i Englezi, prate analize i procjene institucija. Možemo mi njima pričati šta hoćemo, oni to analiziraju, pa će onda radije dati posao nekom dobavljaču iz Turske, Srbije, Hrvatske, Makedonije...

STAV: Je li već bilo slučajeva otkazivanja ugovora?

SMAILBEGOVIĆ: Nemam takvih informacija, ali imam saznanja od nekoliko kompanija da se strani partneri boje produžiti ugovore i potpisivati nove.

STAV: Da li ste primijetili da privrednici investicije koje su planirali za ovu godinu stavljaju na čekanje za neko drugo vrijeme?

JAŠARSPAHIĆ: Kod naših nisam, oni su već primijetili da su ovakva ispucavanja neki predizborni baloni koji treba da osiguraju određenu skupinu glasača za političare koji se samo time bave, dok, s druge strane, ovaj prodaje obveznice Elektroprivrede da bi se spasio, a o tome se ne govori.

SMAILBEGOVIĆ: Definitivno će se smanjiti investicije, i domaće i strane, investirat će se samo ono što je nužno u tekuće poslovanje. Ko će u ovoj situaciji investirati milione, uvaliti se u kredite, zadužiti se kod banaka i čekati hoće li se nešto desiti. Politička situacija eliminatorna je kod odluka o ozbiljnim investicijama. Onda dolazimo na sljedeću tačku, a to je radna snaga, koja je opet kritična. Kada pogledate bolje, mi već imamo nedostatak radne snage, a uvoz radne snage je omogućen. A imamo jako dobre šanse jer se potražnja za robama sad polahko preusmjerava iz Azije na mediteransku regiju. Mi bismo sad zaista mogli, ako napravimo pametne korake, napraviti ekonomski iskorak, i to veliki. Ovo je šansa koju ne znam kada ćemo opet dobiti.

STAV: Očekujete li pad poslovne aktivnosti zbog problema političke prirode?

JAŠARSPAHIĆ: Trenutno nema pada poslovne aktivnosti, ali nema ni neke značajnije investicije koja bi okupila naše firme i osvježila našu ekonomiju, sve su to postojeći ugovori i postojeći partneri.

STAV: Hoćete reći da ne postoji neka izgledna šansa za dodatni ekonomski rast, veći od ovog postojećeg?

JAŠARSPAHIĆ: Rast postoji, izvoz se povećava brže nego uvoz, raste izvoz prema Evropskoj uniji, to čini ekonomski rast, a zar ne bi bilo dobro da se neki evropski i svjetski brend “veže” ovdje u Bosni i Hercegovini i napravi neki veliki proizvodni kapacitet koji će uz sebe vezati još stotine manjih kompanija?! O tome govorim. Politička priča takve investicije odbija. A postojeći kontakti, koje su naše firme uspostavile, imaju svoj sistem informisanja i visok nivo međusobnog povjerenja. Sve naše kompanije iz metalne, automobilske i drvne industrije imaju povećane zahtjeve od svojih klijenata i partnera.

SMAILBEGOVIĆ: Mislim da ekonomski rast neće biti ni blizu onoga kakav bi mogao biti. Evo, Svjetska banka već nam prognozira najmanji ekonomski rast u regiji, a vjerujte da imamo jako dobre šanse što se tiče potražnje.