Izjave glasnogovornika Vlade Mađarske Zoltana Kovacha i premijera Viktora Orbana u kojima govore negativno o Bošnjacima muslimanima, Bosni i Hercegovini, ali i daju podršku separatističkim težnjama Milorada Dodika ozbiljno su narušile odnose između Bosne i Hercegovine i Mađarske, dvije zemlje koje su prije nešto više od stotinu godina živjele u zajedničkoj državi. Islamofobične izjave mađarskih zvaničnika intenzivirane su na početku migrantske krize, te su postale dio u mađarskoj javnosti.
O ovim temama razgovarali smo s predsjednikom Islamske zajednice u Mađarskoj Zoltanom Bolekom, koji je u prethodnom periodu priredio nekoliko publikacija na temu Bošnjaka u Mađarskoj.
STAV: Tokom Vaših istraživanja koje ste pretočili u knjige o Bošnjacima u Mađarskoj pronašli ste niz informacija koje govore o hrabrosti bošnjačkih vojnika. Šta to javnost u Mađarskoj, ali i ostatku Evrope treba znati kada su bošnjački vojnici u pitanju?
BOLEK: Govorim sljedeće kao historičar koji se decenijama bavi odnosom Mađara i islama, a posebno odnosom Bosne i Hercegovine i Austro-Ugarske (1878–1918), uključujući i historiju bošnjačkih vojnika na tlu Mađarske. Bošnjački vojnici bili su ti koji su po broju bili najodlikovaniji u Velikom ratu, među najizdržljivijima na prvim linijama fronta, među njima – najmanje “crvenih vojnika” u Rusiji, dok su Mađari bili možda i najbrojniji, najmanje zaraženi anarhističkim ili boljševičkim idejama u Sovjetskoj Rusiji, posljednji su položili oružje u Budimpešti krajem oktobra na početku Jesenje revolucije ruža i još mnogo toga što govori o tome ko su Bošnjaci, te koliko su hrabri bošnjački vojnici.
Među njima je bilo više od 300 onih koji su učestvovali u Zapadnougarskom ustanku 1921. (prije stotinu godina), a vojnik veteran po imenu Ahmed, prodavač šećera u civilu, poginuo je herojskom smrću. To je doprinijelo i da danas Sopron i okolna područja ostaju mađarski teritoriji. I na kraju, ali ne i najmanje važno, na tlu Mađarske počiva oko hiljadu naših bošnjačkih heroja Prvog svjetskog rata koji su se borili za našu domovinu Mađarsku. Bošnjački vojnici bili su među najhrabrijim vojnicima u trupama Monarhije. U Mađarskoj se na oko 24 groblja nalazi više od hiljadu grobova bošnjačkih vojnika, i to moramo uvijek isticati, od kojih je neke obnovila naša Islamska zajednica Mađarske bez ikakve vanjske finansijske podrške. Inače, napisao sam nekoliko knjiga o bošnjačkim vojnicima, a o njima je i moja doktorska disertacija.
STAV: Prethodnih dana imali smo priliku pročitati islamofobične izjave visokih mađarskih zvaničnika, koje dovode u pitanje “integraciju bosanskih muslimana u EU”. Jasno je da su trenutni predstavnici mađarske vlasti desničari, čije izjave često graniče s radikalizmom. Je li riječ o nedostatku njihovog znanja o islamu i Bošnjacima muslimanima u Bosni i Hercegovini ili o islamofobiji i ksenofobiji?
BOLEK: Primili smo hiljade izbjeglica u Mađarsku iz Bosne i Hercegovine tokom rata i niko se ne može sjetiti nekih “islamističkih” problema s njima. Historijske činjenice, kao i svakodnevni život i vjerska praksa muslimana u Bosni i Hercegovini, po mom mišljenju i iskustvu, ne predstavljaju nikakve integracijske probleme u slučaju njihovog prijema u Evropsku uniju. Naravno, u svakom narodu i vjeri postoje pojedinci koji mogu predstavljati stvarnu prijetnju, ali to nije zbog karakteristika naroda ili vjere. Bošnjaci muslimani iz Bosne i Hercegovine južnoslavenski su narod s evropskim identitetom i kulturom, s kojim nas historija usko povezuje. Austro-Ugarska monarhija im je dala razvoj i integraciju u određenim segmentima, a oni do danas poštuju mađarsku zaostavštinu, uključujući i časnog Benjamina Kállaya, našeg zajedničkog ministra finansija tada.
STAV: Izjave mađarskih zvaničnika narušavaju odnose između Bosne i Hercegovine i Mađarske. Očekujete li normaliziranje odnosa u narednom periodu?
BOLEK: Iskreno se nadam da će se odnosi Mađarske s Bosnom i Hercegovinom i njenim najvećim narodom Bošnjacima normalizirati u narednom periodu i da će gornja rečenica posvuda biti zaboravljena. Svima nam je potrebna mirna, razvijajuća, obostrano korisna saradnja. S lošim izjavama mađarskih zvaničnika se, naravno, ne slaže i Islamska zajednica Mađarske, s kojom sam lično posjetio Bosnu i Hercegovinu u nekoliko navrata. Ja istražujem historiju Bosne i Hercegovine od 1878. do 1918. godine, te historiju Bošnjaka koji su ostali u Mađarskoj i znam o kakvom se narodu zaista radi. Da su ovi naši političari posjetili Bosnu i Hercegovinu, te upoznali njenu bogatu i impresivnu historiju, to sigurno ne bi rekli.
Svaka neosnovana i izjava ovakvog tipa je štetna. Bilo bi mi draže, iako ovo može izgledati smiješno, da je premijer ponudio uniju Mađarske i Bosne i Hercegovine, budući da su ovi narodi nekoliko puta u historiji, čak i prije osmanske vladavine, dijelili zajedničku domovinu i dokazali da, uprkos razlikama, mogu živjeti i sarađivati međusobno. Ne govorim ovo kao neko ko ima pretenzije na Bosnu i Hercegovinu, to je samo moja emocija i želja koja proizlazi iz ljubavi i potrebe da budemo bliže jedni drugima.
STAV: Kao historičar, imam potrebu da Vas pitam o kulturnom naslijeđu Osmanlija u Mađarskoj. Prije nekoliko sedmica istraživači su ustanovili tačnu lokaciju gdje se dogodila Mohačka bitka iz 1526. godine. Ipak, u Budimpešti, primjerice, nisam imao priliku vidjeti tragove osmanske ili konkretnije islamske kulture. Općenito, koliko je osmanskih spomenika kulture sačuvano u Mađarskoj danas?
BOLEK: Moram biti iskren. Sačuvano je svega nekoliko osmanskih arhitektonskih spomenika kulture koji svjedoče o tome da su Osmanlije boravile nekada na ovom području. Većina spomenika je nažalost uništena nakon završetka osmanske vladavine na ovom području.
STAV: U intervjuu za časopis Stav od prije nekoliko godina istakli ste da muslimani Mađarske žele da ih Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini primi u svoje okrilje. Da li je od tada učinjen konkretan korak ka ovom cilju? Također, da li malobrojna zajednica Bošnjaka u Mađarskoj učestvuje u aktivnostima Islamske zajednice Mađarske?
BOLEK: Većina male bošnjačke zajednice jesu pripadnici Mađarske islamske zajednice i sarađuju s nama. Mi smo imali želju da budemo dio Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Upravo iz tog razloga, više puta smo dolazili u Bosnu i Hercegovinu kako bismo se sastali s čelnicima Islamske zajednice u vašoj zemlji. Žao nam je što do danas nije došlo do željene saradnje. Mi smo čekali određeni period na reakcije iz Sarajeva, te nakon toga krenuli svojim putem i stvorili svoje muftijstvo u koje može pristupiti bilo koja naša balkanska braća i sestre ili organizacije. Zalažemo se za muslimansko jedinstvo i to je ono što nas zanima.
