Već skoro 140 godina svakoga ko stigne u New York dočekuje ista znamenitost. Uzdižući se iznad Otoka slobode, Kip slobode postao je jedan od najprepoznatljivijih spomenika na svijetu: simbol slobode, prvi pogled na Ameriku za milione imigranata i neodvojivi dio njujorške panorame.

Ali postoji jedan iznenađujući detalj: Lady Liberty (Gospa sloboda) nije porijeklom iz New Yorka.

Izgrađena je u Parizu.

Ove jeseni, Muzej umjetnosti i zanata opet se vraća ovom uglavnom zaboravljenom poglavlju historije spomenika. Otvaranjem 22. septembra 2026. godine, Muzej umjetnosti i zanata predstavlja izložbu "Lady Liberty: Znoj, smjelost i genijalnost", impresivnu postavku koja istražuje francusko umijeće iza slavnog Kipa slobode.

Mnogo prije prelaska Atlantika, spomenik je oblikovan u radionicama u ulici Rue de Chazelles u 17. pariškom okrugu, gdje su stotine zanatlija viziju kipara Augustea Bartholdija pretvorile u stvarnost. Između 1881. i 1884. godine, oko 300 bakrenih ploča ručno je iskovano i sastavljeno u radionicama kompanije Gaget, Gauthier & Cie, prije nego što su rastavljene, prevezene preko okeana i iznova sastavljene u njujorškoj luci.

Do 1860-ih, Francuska se oporavila od decenija političkih previranja u kojima su se smjenjivale monarhije, carstva i republike. Značenje slobode ostalo je u samom centru nacionalne rasprave. S druge strane Atlantika, SAD su izašle iz Građanskog rata nakon ukidanja ropstva Trinaestim amandmanom.

U takvoj političkoj klimi, Bartholdi je zamislio ovaj dar Francuske Americi kao proslavu zajedničkih ideala slobode. Kip je svečano otkriven u New Yorku u oktobru 1886. godine. Zapravo je trebao obilježiti stogodišnjicu američke nezavisnosti 1876. godine, ali se projekt pokazao daleko skupljim i tehnički zahtjevnijim nego što se očekivalo.

Priča povezuje dvije najveće svjetske znamenitosti preko jednog inženjera Gustava Eiffela.

Bartholdi je dizajnirao vanjski dio kipa. Nakon smrti arhitekte Eugenea Viollet-le-Duca, Gustave Eiffel i njegov inženjerski tim razvili su okvir koji je omogućio tankom bakrenom omotaču da se pomjera nezavisno o svojoj željeznoj potpornoj konstrukciji. Izgradnja 46-metarske bakrene figure, sposobne da izdrži vjetar, promjene temperature i vlastitu veliku težinu, zahtijevala je inženjerski iskorak. Spomenik se mogao blago savijati na vjetru, što je smanjilo rizik od strukturalnih oštećenja.

Samo nekoliko godina kasnije, Gustave Eiffel će isti duh inženjerskih inovacija unijeti u još jednu parišku znamenitost – Eiffelov toranj.

Izložba Muzeja umjetnosti i zanata slavi stotine anonimnih radnika čije su vještine omogućile nastanak Lady Liberty, umjesto da se fokusira isključivo na Bartholdija i Eiffela. Kroz rekonstruirane radionice, 3D instalacije i upečatljivu zvučnu kulisu, posjetioci se sele u pariške radionice u kojima je spomenik polako nastajao.

"Lady Liberty: Znoj, smjelost i genijalnost" prati svaku fazu izgradnje, od Bartholdijevog originalnog modela od 2,11 metara, koji je uvećan 16 puta, do mukotrpnog oblikovanja oko 300 bakrenih ploča preko drvenih kalupa u prirodnoj veličini. Posjetioci se susreću s rijetkim predmetima iz muzejskih zbirki, od kojih su mnogi prvi put javno izloženi. Predmeti uključuju modele glave kipa, bakreni kažiprst u prirodnoj veličini težak oko 40 kilograma i gravirani bakreni fragment s Bartholdijevim monogramom.

Druga strana projekta je Bartholdijev talent za promociju. Kako bi pomogao u finansiranju izgradnje, otvorio je radionice za posjetioce i prodavao minijaturne replike. Samu izgradnju pretvorio je u alat za prikupljanje sredstava.

Više od stoljeća kasnije, Kip slobode ne pripada samo Francuskoj ili SAD-u, već cijelom svijetu. U godini 250. godišnjice Deklaracije o nezavisnosti SAD-a, Pariz nudi rijetku priliku da se pogleda dalje od poznate siluete.

Na trenutak, Lady Liberty se vraća u grad gdje je njena priča i započela, piše Daily Sabah.