Huerta je smijenio potpredsjednika Joséa Maria Pino Suáreza i državnog tužioca Adolfa Vallesa Bacu, a predsjednika Madera natjerao na ostavku. Da bi državnom udaru dao privid legalnosti, dao je Lascuráinu, kao ministru vanjskih poslova, da preuzme predsjedništvo, koji je potom imenovao generala Huertu za ministra unutrašnjih poslova, čime je Huerta postao sljedeći u redu za predsjedništvo. Lascuráin je zatim podnio ostavku.
Predsjedništvo je tako prešlo na Huertu. Kao posljedica toga, Lascuráin je bio predsjednik manje od sat vremena, izvori navode brojke u rasponu od 15 do 56 minuta. Do danas je Lascuráinovo predsjedništvo najkraće u historiji, kraće i od onog koje je obavljao venecuelanski političar Diosdado Cabello 2002. godine.
Nekoliko dana kasnije, Huerta je dao ubiti Madera i Pina Suareza. Državni udar i događaji oko njega postali su poznati kao La decena trágica (“tragičnih deset (dana)”).
Perdo Lascuráin rodio se 1858. godine u Rancho la Romita u Mexico Cityju. Lascuráin je diplomirao pravo 1880. godine na Escuela Nacional de Jurisprudencia (Nacionalna škola prava) u Mexico Cityju. Bio je gradonačelnik ovog grada 1910. godine kada je Francisco I. Madero započeo kampanju protiv ponovnog izbora Porfirija Diaza. Lascuráin je bio Maderov pristalica, a nakon što je Madero izabran za predsjednika da zamijeni Diaza, Lascuráin je dva puta služio kao ministar vanjskih poslova u Maderovom kabinetu (10. aprila 1912. do 4. decembra 1912. i 15. januara 1913. do 19. februara 1913). Između dva mandata, bio je gradonačelnik Mexico Cityja.
Nakon tih tragičnih deset dana, koji su obilježili Lascuráinovu političku karijeru, Huerta je ponudio Lascuráinu mjesto u njegovom kabinetu, ali je Lascuráin odbio. Povukao se iz politike i ponovo počeo raditi kao advokat. Umro 21. jula 1952. u 96. godini, kao drugi najstariji bivši meksički predsjednik.
