Od direktnih počinilaca ratnih zločina na području općine Pale do sada su pred lice pravde izvedeni jedan pripadnik Vojske Rs-a i jedan pripadnik MUP-a Rs-a, dok se dvojica pripadnika MUP-a protiv kojih je podignuta optužnica nalaze u bjekstvu. Milomiru Tepešu suđeno je pred Kantonalnim sudom u Sarajevu za zločin počinjen 1992. godine. Stručna saradnica ovog suda Amra Kovačević u svom odgovoru od 1. februara 2021. navela je: “K 111/98 od 25. januara 1999. optuženi Milomir Tepeš, zbog ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz člana 154. stav 1. KZ FBiH u vezi s članom 23. istog zakona, osuđen je na 13 godina. Navedena presuda je preinačena u odluci o kazni presudom Vrhovnog suda FBiH, tako da je optuženi za navedeno krivično djelo osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 10 godina.”

Milomir Tepeš uhapšen je 21. marta 1998. godine, kada se iz Sarajeva vraćao na Pale, kako je pričao novinarima beogradskih Novosti, koji su ga 2004. posjetili u tuzlanskom zatvoru. U Centralnom zatvoru u Sarajevu proveo je 14 mjeseci. Odatle je prebačen u Zenicu, gdje su ga ostali zatvorenici maltretirali (misija UN-a potvrdila je da je zatvorenik Milomir Tepeš brutalno pretučen lancima i katancem, i to na spavanju, pisao je portal Fokus u novembru 2018). Zbog toga je prebačen u Tuzlu.

TRAGANJE ZA ZLOČINCIMA

Malko Koroman oslobođen je pred Sudom BiH optužnice koja ga je teretila za zločin protiv čovječnosti, odnosno da je, kao načelnik SJB Pale, od kraja maja do decembra 1992. godine u okviru širokog i sistematičnog napada vojske i policije RS-a, te paravojnih formacija na civilno stanovništvo bošnjačke nacionalnosti na području općine Pale počinio progon stanovništva. Koroman, prema presudi Suda BiH, nije odgovoran za nezakonito zatočenje i zlostavljanje desetine civila bošnjačke nacionalnosti u stanici milicije na Palama i u fiskulturnoj sali u blizini stanice, gdje su neki od posljedica premlaćivanja i preminuli. Sud je utvrdio da on nije, u saradnji s vojskom RS-a, organizovao i vodio napad na selo Hrenovica nastanjeno bošnjačkim stanovništvom; sve kuće Bošnjaka zapaljene su i uništene, stanovništvo zatočeno, a 35 muškaraca je mučeno. Obrazlažući prvostepenu presudu, Mediha Pašić, predsjednica sudskog vijeća, kazala je da “nije sporno da su postojali objekti u koje su civili nezakonito zatvarani, te da je kod nekih nastupila smrt, ali da Tužilaštvo BiH nije van razumne sumnje dokazalo da je optuženi organizovao, naredio, pomagao i podržavao nezakonita postupanja”. Presuda Malku Koromanu pravosnažna je od 6. juna 2022.

Prije rata Malko Koroman bio je čuvar u zatvoru u Foči. Ondje je radio i kada je u zatvoru boravio Alija Izetbegović, osuđen u “Sarajevskom procesu” iz 1983. na devet godina zbog verbalnog delikta. Upravo je Malko Koroman 25. novembra 1988. pročitao Aliji odluku Predsjedništva SFRJ o oprostu daljnjeg služenja kazne tačno nakon 2.075 dana zatvora. Koroman trenutno obnaša funkciju zamjenika načelnika Opštine Istočni Novi Grad.

U aprilu 2020. Sud BiH potvrdio je optužnicu koja Jovana Kušića i Branislava Vukovića tereti da su kao pripadnici SJB Pale tokom maja i juna 1992. lično sudjelovali u nezakonitom zatočenju, mučenju, zlostavljanju i premlaćivanju bošnjačkih civila koji su bili zatvoreni u fiskulturnoj sali Doma kulture za vrijeme širokog i sistematičnog napada na civile općine Pale i okolice. Od posljedica mučenja trojica zatočenika su umrla, a više zatočenika dobilo je teške fizičke i psihičke povrede. Jovan Kušić zvani Joja nastanjen je u Novom Sadu i državljanin je Srbije, a Branislav Vuković zvani Bato živi u Vancouveru i državljanin je Kanade, saopšteno je iz Tužilaštva BiH. Nisu se pojavili 11. januara 2022. na izjašnjenju o krivnji, a sutkinja Minka Kreho kazala je da ima informacije da ne žele doći pred Sud BiH.

Na A-listi, koju je tužilaštvo Haškog tribunala prije skoro dvadeset godina proslijedilo Tužilaštvu BiH, na kojoj se nalaze imena osoba osumnjičenih za ratni zločin protiv kojih ima dovoljno dokaza za podizanje optužnica, a koju su mediji nedavno objavili, nalazi se 14 osoba osumnjičenih da su zločine počinili na teritoriji općine Pale.

“CRVENE BERETKE” DOŠLE IZ KNINA

Etničkim čišćenjem i progonom bošnjačkog stanovništva na području općine Pale rukovodili su Radovan Karadžić, predsjednik Rs-a, osuđen na doživotni zatvor, potpredsjednica Rs-a Biljana Plavšić, osuđena na 11 godina nakon priznanja krivice, Momčilo Krajišnik, predsjedavajući Narodne skupštine RS-a, osuđen na 20 godina, Mićo Stanišić, ministar unutrašnjih poslova Rs-a 1992, osuđen na 22 godine, i Ratko Mladić, komandant Glavnog štaba Vojske Rs-a, osuđen na doživotni zatvor. Svi su pred Haškim tribunalom, između ostalog, oglašeni krivim i za kreiranje zločina na području općine Pale.

Pale su bile centar udruženih zločinaca koji su rukovodili etničkim čišćenjem širom Bosne i Hercegovine. Tačka 2295 haške presude Radovanu Karadžiću kazuje nam da je “od aprila 1992. nadalje na Palama bilo sjedište vlade SrRBiH, a kasnije i Rs-a”. Od 1992. do 1995. Karadžić je kao kancelariju koristio zgradu “Kikinda”, zgradu zvanu “Mali dom” u hotelskom kompleksu “Panorama” i upravnu zgradu fabrike “Famos”, a na Palama je bila i njegova porodica. “Momčilo Krajišnik i Biljana Plavšić boravili su u hotelskom kompleksu 'Panorama'.”

Tačka 2297 presude Karadžiću: “Početkom 1991. bosanski Srbi na Palama organizovali su velike javne mitinge na kojima su mahali srpskim zastavama i izvikivali nacionalističke parole. Kao odgovor na rastuća osjećanja Srba, bosanski Muslimani na Palama organizovali su noćne straže kako bi zaštitili svoje porodice i domove. Bosanski Muslimani na Palama imali su lovačke puške i pištolje.” Tačka 2298: “Dana 8. maja 1991., na inicijativu regionalnog odbora SDS-a opštine Pale, Han-Pijesak i Sokolac najavile su povezivanje u SAO Romaniju.” Tačka 2299 haške presude Karadžiću: “U novembru 1991. Srbi su iz nekoliko vojnih objekata počeli tajno noću dijeliti oružje lokalnom srpskom stanovništvu. Stjepan Koroman, rođak načelnika policije, bio je zadužen za podjelu oružja stanovnicima Vrhprače i Podgraba. Od tada je bilo sve više situacija u kojima su Srbi pucali iz oružja.”

Tačka 2301 kazuje kako su početkom 1992. na Palama “počele operisati paravojne grupe, među kojima i jedinica kojom je zapovijedao Radomir Kojić, specijalna jedinica kojom je zapovijedao Rajko Kušić, kao i šešeljevci. Krajem aprila ili početkom maja 1992. pripadnici Arkanove jedinice, koju je predvodio čovjek s nadimkom Čarli, također su došli na Pale i smjestili se u hotelski kompleks 'Panorama'. U maju i junu 1992. na Pale je stigla veća količina vojne opreme i veliki broj vojnika. U istom periodu na Pale je stigao dodatni broj pripadnika paravojnih formacija. To su uglavnom bili srpski mladići; nosili su crvene trake na rukama i oko glave i bili naoružani automatskim puškama i noževima. Često su se vozili po Palama i od nesrba oduzimali automobile i kamione.”

Tačka 2303: “Krizni štab na Palama osnovan je u martu ili aprilu 1992.; sjedište Kriznog štaba bilo je u SJB-u na Palama. Zdravko Čvoro, predsjednik Izvršnog odbora, imenovan je za predsjednika Kriznog štaba. Krizni štab, u kojem su bili Šarac i drugi pripadnici SDS-a u Opštini Pale, na primjer Koroman i Slobodan Ninković, kontrolisao je sve opštinske aktivnosti...” Tačka 2305: “Početkom marta 1992. opštinske vlasti bosanskih Srba pozvale su nesrpsko stanovništvo da preda lično oružje. Kasnije, u mjesnim zajednicama izvan Pala, vlasti su odredile posebna mjesta na koja je nesrpsko stanovništvo trebalo donijeti oružje; oružje prikupljeno na tim mjestima je zatim prebačeno u zgradu SJB-a na Palama. U isto vrijeme su muškarci u maskirnim uniformama koji nisu bili pripadnici JNA pretresali kuće bosanskih Muslimana u potrazi za oružjem.”

Tačka 2312 presude Karadžiću: “Dana 22. maja 1992. bosanski Muslimani u Prači, Bogovićima, Gornjoj Vinči i Podgrabu predali su oružje snagama bosanskih Srba. Međutim, stanovnici Hrenovice su odbili.” Tačka 2313: “Istog dana pripadnici MUP-a Pale i VRS-a izveli su vojnu akciju na Hrenovicu. Policajci iz SJB Pale zarobili su otprilike 30 bosanskih Muslimana i odveli ih u fiskulturnu salu na Palama. Tog dana srpske snage su napale i granatirale većinsko muslimansko selo Donja Vinča, paleći kuće i tjerajući seljane iz sela...” Tačka 2317 opisuje sastanak koji je u maju 1992. organizirao Malko Koroman u zgradi SJB-a. Sastanak je organiziran na inicijativu Bošnjaka koji su tražili od Koromana “da pozove predstavnika najviših organa vlasti da bosanskim Muslimanima u opštini Pale garantuje bezbjednost. Odmah po početku sastanka, stigao je Nikola Koljević i, kada su bosanski Muslimani tražili da im da garancije da mogu živjeti na Palama, odgovorio je 'Srbi više neće da žive ovdje s vama'. Tokom istog sastanka i u Koljevićevom prisustvu Koroman je muslimanskim delegatima rekao da im ne može garantovati bezbjednost jer ne može više držati pod kontrolom 'Crvene beretke' koje su došle iz Knina.”

PROTJERIVANJE BOŠNJAKA

Nakon sastanka u zgradi SJB-a počinje raseljavanje bošnjačkog stanovništva. Tačka 2319 presude Radovanu Karadžiću kaže: “Krajem juna i početkom jula 1992. vlasti bosanskih Srba na Palama dale su bosanskim Muslimanima, vlasnicima imovine, formulare ugovora u kojima su već bili uneseni njihovi podaci. Na osnovu tih ugovora, koje su Muslimani morali potpisati prije odlaska s Pala, Muslimani na Palama zamijenili su svoju imovinu sa Srbima čija je imovina bila u Sarajevu. Oni koji su odbili potpisati te ugovore morali su ključeve svojih kuća predati SJB-u Pale.” Tačka 2320: “U istom periodu srpske vlasti na Palama organizovale su konvoje za prevoz nesrba s tog područja. Prije toga, postavljena su pismena obavještenja kojima je nesrpsko stanovništvo obavještavano o tome gdje i kada mogu da se ukrcaju u autobuse. Oni koji su ulazili u autobuse mogli su sa sobom uzeti samo ono što su mogli ponijeti. Prvi konvoj otišao je s Pala 28. juna 1992. ili približno tog datuma...” Tačka 2323: “Također 6. jula 1992. SJB Pale izvijestio je da je od 30. juna do 3. jula 1992. izvršio 'organizovanu promjenu mjesta prebivališta s područja opštine Pale na područje opštine Stari Grad Sarajevo' za 1.042 nesrba. SJB je nastavio organizovati odlazak bosanskih Muslimana s područja opštine Pale još jedan ili dva mjeseca.”

Pretresno vijeće Haškog tribunala u tački 1358 presude Mići Stanišiću i Stojanu Župljaninu zaključuje da su “srpske snage nad Muslimanima i Hrvatima u opštini Pale počinile progon kao zločin protiv čovječnosti”.

Udruženo djelovanje Karadžićevih zločinaca rezultiralo je podjelom općine Pale na dva djela. Pri popisu stanovništva 1991. općina Pale imala je 16.119 stanovnika, od čega 4.386 ili 27 posto Bošnjaka i 11.359 ili 69 posto Srba. Po popisu iz 2013. općina Pale-Prača imala je 1.792 stanovnika, od čega 859 ili 95 posto Bošnjaka i 33 ili 3,7 posto Srba. Druga općina Pale, ona u RS-u, 2013. imala je 20.909 stanovnika, od čega Srba 20.451 ili 97,8 posto, a Bošnjaka 186 ili 0,9 posto. Na području koje danas obuhvata općina Pale u Rs-u 1991. živjelo je 3.012 ili 20,8 posto Bošnjaka, a na području koje danas obuhvata općina Pale-Prača u FBiH 1991. godine živjelo je 579 ili 29,4 posto Srba.