Društvo | 11.01.2021.

Životna bitka velikog prijatelja Sarajeva i BiH

U januaru 2008 godine Gradsko vijeće Grada Sarajeva donijelo je Odluku o dodjeli priznanja “Počasni građanin Grada Sarajeva” kojom se za počasnog građanina proglašava Pasqual Maragall. U opkoljeno Sarajevo dolazio je nekoliko puta

NEDIM HASIĆ

Bivši gradonačelnik Barcelone Pasqual Maragall u srijedu će napuniti 80 godina. On je čovjek koji je imao ključnu ulogu u transformaciji i novom identitetu Barcelone. Bivši gradonačelnik tog španskog grada već godinama bije tešku bitku protiv Alzheimera.

U januaru 2008 godine Gradsko vijeće Grada Sarajeva donijelo je Odluku o dodjeli priznanja “Počasni građanin Grada Sarajeva” kojom se za počasnog građanina proglašava Pasqual Maragall. U opkoljeno Sarajevo dolazio je nekoliko puta.

Na otvaranju Olimpijskih igara u Barceloni Maragall je održao govor o opkoljenom gradu skrenuo pažnju svjetske javnosti i uputio apel za podršku i pomoć građanima Sarajeva i Bosne i Hercegovine. Maragall i njegov blizak suradnik Manel Vila, koji je također proglašen počasnim Sarajlijom, bili su domaćini reprezentaciji Bosne i Hercegovine na Igrama u Barceloni.

Tokom agresije Maragall se nesebično zalagao za dopremanje humanitarne pomoći u BiH i Sarajevo, pa je tako do 1995. preko raznih nevladinih organizacija, dopremljeno 2.500 tona pomoći, a 1994. u Sarajevo je dopremljen satelitski telefon, koji je tada bio jedina veza sa vanjskim svijetom.

U januaru 1995. godine obilježavano je hiljadu dana opsade Sarajeva. Dana pod granatama, snajperima, dana razaranja, gladi i smrti. Hiljadu dana pod agresijom Vojske Republike Srpske sa okolnih brda. Gradonačelnici i ličnosti iz cijelog svijeta prisustvovali su godišnjici. Među njima su bioli Pasqual Maragall i Antoni Farrés, gradonačelnici Barcelone i Sabadella, koji su stigli u glavni grad Bosne i Hercegovine.

Otprilike 240 ljudi, uključujući gradonačelnike, političke čelnike, predstavnike humanitarnih organizacija ili pojedince koji su se solidarisali sa Bosnom, došči su nakon apela Gradskog vijeća Sarajeva. Zajedno s Maragallom, u Sarajevo je tada stigao i José María Mendiluce, tada zastupnik u Evropskom Parlamentu, a prije toga posebni izaslanik Visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za izbjeglice (UNHCR), gradonačelnici Varšave, Budimpešte, Innsbrucka, Nikozije i Kuala Lumpura, zamjenici gradonačelnika Stockholma, Teherana, Ankare i Ravene. "Ovo je naš grad. Ako je on napadnut i mi smo. Biće tako sve dok dok Sarajevo ne bude živjelo u miru.“

"Želimo zahvaliti svim ovim prijateljima koji su nam pomogli kada smo bili sami i želimo ih pozvati da svojim očima vide šta dogodilo se ovdje. Dokle je stiglo uništavanje. Kako bi u svoje gradove mogli donijeti svoje dojmove o onome što su ovdje vidjeli. Vjerujemo da će sve ovo poslužiti kao pritisak na međunarodnu zajednicu da ubrza traženje rješenja za problem Bosne i Hercegovine“, kazao je Asim Metiljević, tadašnji glasnogovornik gradonačelnika Sarajeva.

Posebna veze između Barcelone i Sarajeva, nastale kada je na otvaranju Olimpoijade 1992. godine Maragall zatražio da se dogovori primirje u Sarajevu, održavane su i nakon agresije. Nakon mnoštva humanitarnih akcija tijekom ratnih godina, Barcelona je, na Maragallovu inicijativu, 1995. godine osnovala takozvani Distrikt 11 (simbolično dodavši Sarajevo u 10 okruga Barcelone), a u februaru 1996. otvorila je ured u Sarajevu pod okriljem Vijeća Europe. Tako je rođena Ambasada lokalne demokratije koja je koordinirala pomoć koja je dolazila iz Katalonije.

Maragall je u jesen 2007. godine obolio od Alzheimera. Te 2007. godine donio je dvije važne odluke. U skladu sa svojom političkom ideologijom, stvorio je Fundació Catalunya Europa, a paralelno s tim, da bi se razumjela neshvatljiva bolest, nastala je fondacija Pasqual Maragall u kojoj trenutno radi više od 130 ljudi. Bore se protiv Alzheimerove bolesti i do sada su producirali 120 naučnih publikacija u prestižnim časopisima i deset istraživačkih projekata.

Istodobno je započeo projekat snimanja dokumentarnog filma o Alzheimerovoj bolesti s rediteljem Carlesom Boschom gdje u prvom licu objašnjava svoje život kroz bolest. Jer, kaže, nema oboljelih od Alzheimerove bolesti, već ljudi koji žive s Alzheimerovom bolešću. Maragall i u svojoj osamdesetoj godini života drži lekcije iz čovječnosti, za njega su najvažniji ljudi i on se s velikim poštovanjem i zahvalnošću odnosi prema svima koji se brinu o njemu.

Iako je izgubio sposobnost čitanja, nastavlja recitirati stihove. Iako više ne može ići na koncerte, i dalje s oduševljenjem sluša muziku.

Ambicija Pasquala Maragalla pred Olimpijske igre 1992. godine u Barceloni je pretvorila taj grad u svjetski referentnu tačku. Ideja o Olimpoijadi u Barceloni nije bila njegiova, osmislili su je Juan Antonio Samaranch i Maragallov prethodnik Narcís Serra. Ali Maragall je velikim infratsrukturnim projektima od Barcelone napravio svjetsku metropolu. Učinio je to modelom javno-orivatnig partnerstva što će kasnije biti nazvanio modelom Barcelona. Maragall je služio gradu, a ne obratno.

Zalsužan je za izgradnju Olimpijskog stadiona Montjuïc i Palau Sant Jordi koji danas dijele tužnu sudbinu sličnih olimpijskih objekata ali su ostale uređene plaže, ceste, gradske zaobilaznice, nova naselja koja su Barcelonu učinila življom nego ikada.

Kad je Maragall putovao u Los Angeles tijekom Igara 1984. kako bi promovirao kandidaturu Barcelone, jedan ga je Amerikanac pitao: "A jeste li došli automobilom?" Anegdota se novim generacijama može činiti ekstravagantnom ali do tada je malo ko znao gdje je Barcelona. Nakon 1992. ništa više nije bilo isto.

Organizacijski uspjeh Igara, moderna, svečana, otvorena i gostoljubiva slika koju su stanovnici Barcelone nudili posjetiteljima i televizijama iz cijelog svijeta pretvorili su grad u prvorazredno turističko odredište.

Povezani članci

Za zlodjela na Ilidži 10 godina zatvora

Pritisak na muslimanske i jevrejske manjine

Evropa tek danas kopira bosanske srednjovjekovne običaje

“NISU BILI ZLATNI LJILJANI, ALI SU ZA NAS BILI DIJAMANTI”