Akademik Mithad Kozličić rođen je u Bosni i Hercegovini, gdje je na relaciji Zenica – Bihać proveo svoju ranu mladost i završio osnovnu školu. Naučnu i akademsku karijeru postigao je u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Bio je čovjek velikih naučnih i intelektualnih gabarita, gospodskih i akademskih manira te čvrstih moralnih principa. Neopterećen političkim, vjerskim i nacionalnim pripadnostima, te bilo kakvim drugim predrasudama ili stereotipima, bez problema je “plovio” poljem nauke, vješto se držeći principa preciznosti, objektivnosti i nepristranosti.

Svojom intelektualnom znatiželjom i naučno-istraživačkom posvećenošću pionirski je otvarao brojna pitanja iz domena historijske geografije i srodnih disciplina, te decenijama širio naučne i društvene vidike duž istočne jadranske obale, te hrvatskog i bosanskohercegovačkog zaleđa. Iako je fokus njegovog istraživačko-spisateljskog rada bio istočni Jadran, Kozličić je dao veliki obol proučavanju i ostalih krajeva Hrvatske i Bosne i Hercegovine, a posebno njemu dragog Unsko-sanskog područja.

Pisao je i objavljivao na sedam jezika, a njegovu bibliografiju čini vrlo obiman popis naučnih i stručnih radova, počev od naučnih studija, knjiga, monografija, članaka, brošura, kataloga, osvrta, recenzija, prikaza i slično, čiji broj dostiže 262 bibliografske jedinice.

Među brojnim knjigama i radovima, za historiografiju Bosne i Hercegovine svakako da su najznačajnije tri kapitalne monografije: Stanovništvo i naselje Unsko-sanskog područja 1879.-1921. godine, potom Unsko-sansko područje na starim geografskim kartama te Salihagići – Historijski rodoslovni put. Tragom navedenog doprinosa za historiografiju unsko-sanskog kraja nimalo ne čudi što ga je prof. dr. Edin Mutapčić na naučnom skupu nedavni organiziranom u Bihaću, ali i u objavljenom Zborniku radova prozvao “Lopašićem modernog doba”.

Kako je istakao u završnom dijelu svoga rada, “niko tako kvalitetno, kao M. Kozličić u svojim djelima, nije prepoznao značaj unsko-sanskog područja kao 'središnjeg dijela prometnog koridora koji tisućljetima povezuje istočnojadranske luke s tržištima u Panoniji'”. Stoga, za profesora Mutapčića akademik Kozličić je bio “vrsni naučnik koji je kroz svoj rad uspješno povezao svoje dvije domovine, rodnu BiH i egzistencijalnu Hrvatsku, a po svom karakternom i naučnom opusu pokazao se kao pravi kozmopolit i poliglot”.

“Moglo bi se reći da u našem kulturnom podneblju nije bilo naučnika koji je u toj mjeri i na tako produktivan način svoj život posvetio historijskoj znanosti kao što je to akademik Mithad Kozličić. Naučno-istraživački, nastavni i stručni rad, posvećenost i istrajnost profesora Kozličića, njegova svjedočanstva o važnim povijesnim zbivanjima rezultat su četiri decenije predanog naučnog rada i djelovanja, čiji su rezultat brojna djela od trajne vrijednosti za historijsku nauku. Prof. Kozličić obrazovao je generacije studenata, koje je impresionirao predavačkim znanjem i širinom, razvijao kvalitete znanstvenih institucija, iskazivao kolegijalnost i nastavničku odgovornost. U tom smislu došle su do izražaja vrline njegova znanja i njegove osobe humanista u znanstvenom i ljudskom smislu”, napisala je u predgovoru Zbornika radova prof. dr. Elvira Islamović.

U autorskom radu pod nazivom Akademik Kozličić: Naučni habitus i posvećenost kakva se rijetko sreće profesorica Islamović donosi vrlo opširnu Kozličićevu biografije i bibliografiju. U prvom dijelu rada, između ostalog, navodi: “U njegovoj zanimljivoj biografiji teško možemo izdvojiti, kao i kod svake jake individualnosti, koji su to ključni momenti koji su ga oblikovali. Teško je izdvojiti svu slojevitost i kompleksnost njegove ljudske i naučne pojave: Bosanac, kapetan korvete, profesor vojno-pomorske povijesti, mentor, akademik, kolega, prijatelj i nadasve intelektualac važnoga društvenog i naučnog utjecaja. Sublimirajući u sebi vrline različitih kulturnih podneblja kao čovjek i naučnik, gradio je prijateljske odnose u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i šire, spajajući ljude, naučne discipline i ideje za opće dobro.

Angažirano naučno istraživanje i životno putovanje posvetio je svojim dvjema ljubavima: Bosni i Jadranu, kao ključnim mjestima na mapi njegovog duhovnog identiteta. Brižljivo tragajući za povijesnim izvorima i spoznajama, decenijama je spajao vrijeme, krajeve i ljude. Historijske nauke, kojima se tako zdušno predao i ostao vjeran tokom cijelog svog života, ono što je stvarao tokom plodnog i nadasve dostojanstvenog i upravnog naučnog hoda dugog četiri decenije, u svojoj moralnoj dimenziji i pozivu intelektualca, potvrđuju kako nema velikih postignuća bez velike žrtve.”

Akademik Mithad Kozličić preselio je 16. augusta 2021. godine, a posljednji ispraćaj obavljen je četiri dana kasnije na groblju Mirogoj u Zagrebu. Iza njega je ostala velika naučna ostavština kojom je zadužio mnoge, a posebno stanovnike gradova za koje je životom i radom najviše bio vezan (Zenica, Bihać, Pula, Trogir, Split i Zadar), da mu se na prikladan način oduže. Možda je to ime ulice ili trga, možda neke tradicionalne manifestacije ili naučnog skupa, a možda i neke od naučnih ili obrazovnih ustanova.