U distopijskom romanu Georgea Orwella "1984", svijet je podijeljen na tri sfere utjecaja: Okeaniju, Euroaziju i Istaziju, koje su sve u stalnom ratu. Ponekad dvije države formiraju savez protiv treće. Ponekad naglo mijenjaju strane. Razlozi se ne navode. Umjesto toga, Partija narodu poručuje: "Oduvijek smo bili u ratu s Istazijom." Novine i historijske knjige se brzo prepisuju kako bi to izgledalo istinito.

Razmjena Venecuele za Ukrajinu

Orwellov svijet je fikcija, ali neki žele da postane stvarnost. Još mnogo prije drugog mandata predsjednika Donalda Trumpa, ideja da svijet treba imati tri sfere utjecaja - Aziju kojom dominira Kina, Evropu kojom dominira Rusija i zapadnu hemisferu kojom dominiraju Sjedinjene Američke Države - kruži internetom na neujednačen način, uglavnom promovirajući je od strane Rusa koji žele kontrolirati ono što nazivaju svojim "bliskim inostranstvom" ili možda samo žele da se njihova zemlja, sa slabom ekonomijom i posustalom vojskom, spomene u istom dahu kao i Sjedinjene Američke Države i Kina.

Još 2019. godine, Fiona Hill, zvaničnica Vijeća za nacionalnu sigurnost u prvoj Trumpovoj administraciji, svjedočila je pred odborom Zastupničkog doma da su Rusi koji su se zalagali za stvaranje sfera utjecaja nudili da razmjene Venecuelu, svog najbližeg saveznika u Latinskoj Americi, za Ukrajinu. Od tada se ideja da međunarodni odnosi trebaju promovirati dominaciju velikih sila, a ne univerzalne vrijednosti ili mreže saveznika, proširila iz Moskve u Washington. 

Nova Strategija nacionalne sigurnosti Trumpove administracije ocrtava plan za dominaciju nad američkim kontinentom, umanjujući prijetnje iz Kine i Rusije, a Trump je uputio prijetnje i saveznicima poput Danske, Paname i Kanade, čiji suverenitet sada dovodi u pitanje.

Vojna akcija hapšenja venecuelanskog diktatora Nicolása Madura na neki način podsjeća na prošle američke intervencije, poput svrgavanja panamskog vođe Manuela Noriege 1989. godine. Međutim, novi jezik kojim se ta akcija opravdava čini ovu priču potpuno drugačijom. Na svojoj konferenciji za medije u subotu, Trump nije upotrijebio riječ "demokratija".

Nije se pozvao na međunarodno pravo. Umjesto toga, predstavio je iskrivljenu verziju Monroeove doktrine iz 1823., politike izvorno osmišljene da drži strane imperijalne sile podalje od Amerika.

- Prema našoj novoj Strategiji nacionalne sigurnosti - rekao je čitajući pripremljenu izjavu - američka dominacija na Zapadnoj hemisferi više nikada neće biti dovedena u pitanje.

Omalovažavanje Corine Machado

U tu svrhu, najavio je da će Sjedinjene Države "voditi" Venecuelu, iako nije pojasnio ko će tačno biti na čelu. Potkralj Marco Rubio? Generalni guverner Pete Hegseth? Na pitanje o Maríji Corini Machado, vođi venecuelanske opozicije, Trump je odgovorio - omalovažavanjem.

- Ona je vrlo draga žena, ali nema poštovanje unutar zemlje - rekao je.

Machado, koja je prošle godine osvojila Nobelovu nagradu za mir, predvodi pokret čiji je predsjednički kandidat, Edmundo González Urrutia, osvojio dvije trećine glasova na izborima 2024. godine.

Uprkos podršci državnih medija Maduru te uznemiravanju, hapšenjima i ubistvima njihovih pristalica, Machado i González ne samo da su pobijedili, već su i prikupili dokumentaciju s biračkih mjesta koja to dokazuje. Maduro nikada nije pružio takve dokaze, ali je svejedno proglasio pobjedu.

Saradnja s potpredsjednicom

Trumpa trenutno ne zanima tko je legitimni vođa Venezuele. Njegova administracija umjesto toga signalizira da bi mogla sarađivati s Madurovom potpredsjednicom, Delcy Rodríguez, koja bi vjerovatno zadržala režim netaknutim - drugim riječima, ne promjena režima, već samo promjena diktatora. Trump se, međutim, ne trudi dati legitimitet ni vlastitim postupcima.

Prije otmice Madura, nije se konsultirao s Kongresom, američkim saveznicima ni susjedima Venezuele. Iako je akcija opisana kao hapšenje opravdano optužnicom za krijumčarenje droge, to nije dio dosljedne politike. Trump je, naime, upravo pomilovao bivšeg predsjednika Hondurasa, koji je prije šest godina legitimno optužen za trgovinu drogom.

Nema smisla, ali to nema veze

Ništa od ovoga nema smisla, ali to i nije cilj. Poput Partije u romanu "1984.", čini se da potencijalni dominatori Zapadne hemisfere ne osjećaju potrebu za logikom.

Ako je sila pravo, ako SAD može raditi šta želi u svojoj sferi, onda nema potrebe za transparentnošću, demokratijom ili legitimitetom. Brige običnih ljudi koji žive u manjim nacijama nevažne su jer im se ne daje pravo glasa. Njihovi interesi nisu briga imperijalnih sila koje žele njihove resurse.

Reakcije Rusije i Kine na Trumpove akcije bile su iznenađujuće blage, s obzirom na njihova višemilionska ulaganja u Venecuelu. Možda zato što jezik kojim Trump opravdava otmicu Madura odražava njihove vlastite narative.

- Ukrajina pripada ruskoj sferi - glavni je argument Vladimira Putina.

- Tajvan je dio kineske sfere - bit će opravdanje Xi Jinpinga ako odluči napasti otok. To ne znači da je Moskva uistinu u poziciji kontrolirati Evropu, niti Kina Aziju: kombinirani BDP Evropske unije gotovo je 10 puta veći od ruskog, a nijedna zemlja ne vapi da postane kineska kolonija.

Trumpovo busanje u prsa

Unatoč Trumpovom busanju u prsa, ni Amerikanci zapravo ne kontroliraju svoju sferu utjecaja. Dva dana nakon hapšenja Madura, Trump već riskira da postane žrtva vlastite propagande, baš kao i Putin. Venecuela je, kako je nedavno napisao jedan bivši američki ambasador, "propala država prožeta ilegalnim oružanim grupama i stranim terorističkim organizacijama."

Režim nije srušen. Vojska i paravojne formacije i dalje su aktivne. Hoće li Amerikanci "voditi" Venecuelu izdavanjem glasnih prijetnji i povremenim vojnim intervencijama? Možda je administracija sklopila dogovor s nekim članovima režima, ali nema garancija da će takav dogovor donijeti koristi kakve Trump očekuje. Nafta ne leži na zemlji čekajući da je neko pokupi; zahtijeva dugoročna ulaganja, odnose i ugovore, što je nemoguće ako je vlada nestabilna.

Ozbiljna zabluda

No, Trumpova pogreška je još temeljnija. Podjela svijeta na sfere utjecaja podrazumijeva da manje zemlje nemaju utjecaj, a ozbiljna je zabluda misliti da Venecuelanci neće pokušati. Mnogi od njih željeli su američku intervenciju i sretni su što je Maduro otišao. Ipak, ljudi koji su se godinama borili za pravdu i slobodu neće htjeti živjeti u novoj diktaturi koju podržava Trump, a koju čine Madurovi poslušnici. Jedan venecuelanski prognanik, koji je želio ostati anoniman, rekao mi je da se u subotu osjećao kao na vrtuljku emocija. Prvo ushićenje zbog Madurovog odlaska, zatim šok zbog Trumpove konferencije za novinare, a onda ljutita spoznaja da se možda ništa nije promijenilo.

Sumnjam da će Amerikanci biti sretniji ako se u Venecueli instalira još jedan autoritarni vođa. Većina Amerikanaca i dalje želi da se njihova zemlja zalaže za nešto više od pohlepe. Trumpova potraga za iluzornom sferom utjecaja vjerovatno nam neće donijeti mir ili prosperitet - kao što ni invazija na Ukrajinu nije donijela Rusima - a to bi moglo postati jasno prije nego što iko očekuje.

Ako je Amerika samo regionalni nasilnik, naši bivši saveznici u Evropi i Aziji zatvorit će nam svoja vrata i tržišta, navodi historičarka.

- Prije ili kasnije, "naša" Zapadna hemisfera organizirat će se protiv nas. Daleko od toga da nas čini moćnijima, potraga za američkom dominacijom učinit će nas slabijima, ostavljajući nas na kraju bez ikakve sfere i bez ikakvog utjecaja - zaključuje historičarka Anne Applebaum u autorskom tekstu za The Atlantic.