U starom Mostaru postoje građevine pored kojih čovjek može proći nekoliko puta, a da tek kasnije shvati koliko je života stalo iza njihovih zidova. Jedna od njih je zgrada, smještena u blizini Starog mosta, čija fasada danas privlači pažnju neobičnim spojem boja, ukrasa i prozora, dok se iza nje uzdiže munara. Na prvi pogled djeluje kao još jedan lijep ostatak osmanskog Mostara. Međutim, njena priča je mnogo složenija.

Riječ je o objektu vezanom za Ćejvan-ćehajin vakuf. Ćejvan-ćehaja, jedan od značajnijih mostarskih vakifa iz 16. stoljeća, u Mostaru je ostavio cijeli kompleks zadužbina. Uz njegovu džamiju i druge objekte razvijala se i Ćejvan-ćehajina medresa, jedna od najstarijih obrazovnih ustanova u gradu. Sama medresa pripadala je vremenu u kojem su mostarske mahale oko džamija bile mnogo više od prostora za molitvu. Tu su se učilo, susretalo, raspravljalo, prepisivale knjige i oblikovao javni život grada.

Zanimljivo je da ono što danas vidimo nije jednostavno nepromijenjena slika objekta iz 16. stoljeća. Mostar je kroz vijekove mijenjao svoje lice, pa su se mijenjali i njegovi objekti. Ćejvan-ćehajina džamija, naprimjer, doživjela je značajnu obnovu 1885. godine, kada je dobila dekorativne elemente koji su povezani s tadašnjim arhitektonskim utjecajima. U isto vrijeme, grad je sve više poprimao izgled u kojem su se osmanska tradicija i novi evropski utjecaji preplitali.

Posebno poglavlje u historiji ove zgrade počinje nakon Drugog svjetskog rata. Nekadašnja Ćejvan-ćehajina medresa i džamijski kompleks tada su dobili novu namjenu i postali dio Muzeja Hercegovine. U tom prostoru bila je smještena stalna postavka "Prošlost Mostara", koja je pratila razvoj grada od najstarijih perioda pa sve do austrougarske uprave. U objektu se čuvala i poznata maketa starog Mostara, jedan od predmeta koji su posjetiocima pokušavali približiti izgled grada kakav je nekada bio.

Tako je zgrada koja je prvobitno bila dio obrazovnog i vjerskog života Mostara dobila još jednu ulogu: postala je mjesto na kojem se čuvalo sjećanje na grad. U njenim prostorijama više se nisu okupljali učenici medrese kao nekada, ali su se i dalje pričale priče o Mostaru, samo kroz muzejske predmete, dokumente i izložbe.

Rat je donio novo, teško poglavlje. Muzejski kompleks oko Starog mosta bio je izložen razaranju, a Ćejvan-ćehajina džamija i medresa pretrpjele su ozbiljna oštećenja. Nakon rata, međutim, upravo je obnova ovog prostora pokazala koliko jedna građevina može dobiti novi život bez gubitka veze sa svojom prošlošću.

Obnovljena zgrada dobila je novu važnu ulogu kada je u nju preseljena Karađoz-begova medresa. Nakon što je rad te medrese obnovljen 1995. godine, nastava je prvo održavana na drugim lokacijama, a potom je, nakon obnove Ćejvan-ćehajine medrese, odnosno nekadašnje zgrade Muzeja Hercegovine, medresa preseljena u ovaj prostor. Svečano otvorenje održano je 29. augusta 1997. godine, a nastava je počela već 1. septembra.

U tome se možda i krije najljepša simbolika ove zgrade. Nekada je bila mjesto obrazovanja, zatim mjesto čuvanja historije, da bi nakon ratnog razaranja ponovo postala mjesto obrazovanja. Samo su se generacije promijenile.

Karađoz-begova medresa pritom ima vlastitu višestoljetnu priču. Osnovana je u 16. stoljeću i ubraja se među najstarije obrazovne ustanove Mostara. Kroz njene klupe prolazili su učenici koji su kasnije postajali učenjaci, književnici i vjerski autoriteti. Među poznatim učenicima bio je i Mustafa Ejubović, poznat kao šejh Jujo, kao i više mostarskih muftija. Medresa je radila sve do 1918. godine, nakon čega je uslijedila višedecenijska pauza.

Zgrada sa fotografije zato nije tek lijepa kulisa starog Mostara. Njeni ukrasi, zeleni prozori i karakteristična fasada pričaju tek jedan dio priče. Drugi se nalazi u onome što se ne vidi: u generacijama učenika, muzejskim predmetima, ratnim oštećenjima, obnovi i ljudima koji su pokušavali vratiti život prostoru koji je kroz različite epohe uvijek imao neku važnu funkciju.

Mostar je upravo po tome zanimljiv. Njegova prošlost se preklapa. Osmanska zadužbina postala je muzejski prostor, muzejski prostor ponovo obrazovna ustanova, a stara građevina i danas stoji kao nijemi svjedok grada koji se mijenjao, rušio i obnavljao. Možda je zato najzanimljivije posmatrati je ne samo kao historijski objekt, nego kao mjesto kroz koje je prošlo nekoliko različitih života Mostara.