Prije petnaestak godina u Britaniji je objavljena knjiga Shajara Code Decoded, s nesvakidašnjim pristupom vjerskoj pozadini Darwinove teorije evolucije kroz prizmu Kur’ana i Starog zavjeta. Autor je preminuli dr. Imad Hassan, koji je bio mikrobiolog, teolog i historičar. Knjigom je donekle zbunjivao i ateiste, i naučnike, i vjernike – i kršćane i muslimane. Knjiga je izašla na arapskom i na engleskom jeziku, ali je ostala nedovoljno zapažena ili nedovoljno shvaćena u široj javnosti.

Govoreći prije više godina za jedan bosanski i jedan srbijanski medij, Hassan je istakao kako je razlika između savremene nauke, s jedne strane, naročito medicine i antropologije, zatim vjere, s druge strane, naročito islama, zapravo vještačka i da će se s vremenom izbrisati. Na istom tragu bila je istraživačica historičarka Elmira Akhmetova. Prema njenim istraživanjima, Charles Darwin navodno je preko oksfordskih ili drugih britanskih biblioteka dolazio u dodir s pisanim djelima prirodoslovca Al-Jahiza, koji je živio između 776. i 868. godine na području današnjeg Iraka. Al-Jahiz je objavio približno dvjesto radova, od kojih mu je najznačajnija Knjiga o životinjama (Kitab al Hayawan). U njoj se bavio evolutivnim razvojem skoro svih poznatih životinjskih vrsta, što je navodno djelovalo nadahnjujuće za Darwina stoljećima kasnije.

U međuvremenu, ono što se danas kolokvijalno naziva moderna nauka – neki rado potenciraju pojam “sekularna nauka” ne bi li se unaprijed upozorilo da ona mora ostati “razdvojena” od religije makar i na neprirodan način – kao da svojim vlastitim evolutivnim razvojem dolazi do suštine priče o čovjekovoj evoluciji. Naime, jedna aktuelna, a kontroverzna naučna studija implicirala je da su svi moderni ljudi možda “nastali” iz jednog para, prije tek nekoliko stotina hiljada godina. Nadalje, istraživači su otkrili da devet od deset životinjskih vrsta također potječe od jednog određenog para, a sve prema studiji koju su objavili naučnici Univerziteta u Baselu (Švicarska) i Univerziteta Rockefeller (NY, SAD).

Istraživanjem genetskih barkodova kod više od pet miliona životinja – kao i kod ljudi – od 10.000 različitih vrsta koje nastanjuju Zemlju, naučnici su zaključili da smo se “izrodili” iz jednog para odraslih jedinki, nakon što je neki “katastrofalni događaj” doveo ljudsku rasu skoro do izumiranja, prije otprilike 200.000 godina.

RESETIRANJE ČOVJEČANSTVA

Kao što je navedeno u studiji, dokazi podržavaju teoriju da je većina vrsta, bilo da je riječ o ptici, moljcu ili ribi, nastala prilično nedavno i da nisu imale dovoljno vremena da razviju veliku genetsku raznolikost. Zapravo, prosječna genetska raznolikost unutar čovječanstva od 0,1 posto danas odgovara divergenciji modernih ljudi kao posebne vrste prije približno 100.000-200.000 godina – ne tako dugo u evolucijskom smislu. Isto vjerovatno važi i za više od 90 posto vrsta na Zemlji danas. “DNK barkodiranje” brza je i jednostavna tehnika za pouzdanu identifikaciju vrsta kroz kratku sekvencu DNK iz određenog područja organizma. Prema višem istraživačkom saradniku Marku Stoeckleu i naučnom saradniku Davidu Thaleru s Univerziteta u Baselu, navodno devedeset posto svih životinjskih vrsta koje danas postoje na Zemlji može se pratiti od roditelja koji su naizgled svi počeli rađati otprilike u isto vrijeme, a to je valjda prije nekih 250.000 godina, što je istraživače i naučnike navelo da preispitaju utvrđene obrasce evolucije ljudi i životinja.

“Ovaj zaključak veoma je iznenađujući. Borio sam se protiv njega koliko sam mogao”, objasnio je Thaler.

“U vrijeme kada ljudi stavljaju toliki naglasak na individualne i grupne razlike, možda bismo trebali više vremena posvetiti tome kako ličimo jedni na druge i na ostatak životinjskog carstva”, rekao je Stoeckle.

Da li je ljudska rasa zaista ponovo pokrenuta nakon kataklizmičnog događaja na Zemlji? Ili postoji mogućnost da imamo ugrađeno dugme za resetiranje koje uzrokuje da se s vremena na vrijeme iznova pokrenemo kao vrsta?

Prema Daily Mailu, novo otkriće sugerira mogućnost “ugrađenog ljudskog evolucijskog procesa u kojem se razbijamo i izumiremo, ostavljajući potrebu da počnemo od nule”.

Ispostavilo se, mi ljudi smo iznenađujuće slični jedni drugima, ali i drugim vrstama. Kako je objasnio Jesse Ausubel, direktor Programa za ljudsku okolinu na Univerzitetu Rockefeller: “Ako bi marsovac sletio na Zemlju i sreo jato golubova i gomilu ljudi, jedan ne bi izgledao raznolikiji od drugog prema osnovnim mjerama mitohondrijalne DNK.”

SEKVENCA JEDNE “ZAJEDNIČKE” MAJKE

U studiji objavljenoj u časopisu Human Evolution znanstvenici su analizirali “mitohondrijsku DNK”, koju majke prenose s jedne generacije na drugu, i otkrili da postoji “odsustvo ljudske izuzetnosti”. “Naš pristup kombinira DNK barkodove koji su široki, ali ne i duboki, iz cijelog životinjskog carstva s detaljnijim informacijama o sekvenci dostupnim za cijeli mitohondrijski genom modernih ljudi i nekoliko drugih vrsta. Analizirali smo sekvence DNK barkodova hiljada modernih ljudi na isti način kao i sekvence drugih životinjskih vrsta”, kaže Thaler.

“Moglo bi se pomisliti da su ljudi, zbog svog velikog broja i široke geografske distribucije, mogli dovesti do veće genetske raznolikosti od drugih životinjskih vrsta”, dodaje on.

“Stručnjaci su protumačili niske genetske varijacije među živim ljudima kao rezultat našeg nedavnog širenja iz male populacije u kojoj je sekvenca jedne majke postala predak svih modernih ljudskih mitohondrijalnih sekvenci”, objašnjava Thaler.

“Naš rad jača argument da niske varijacije u mitohondrijskoj DNK modernih ljudi također objašnjavaju slične niske varijacije pronađene u više 90 posto živih životinjskih vrsta – svi smo vjerovatno nastali sličnim procesima, a većina životinjskih vrsta je vjerovatno mlada”, smatra Thaler.

Da bi došli do svog otkrića, naučnici su koristili ogromne podatke iz najbrže rastućih svjetskih bioloških baza podataka i literature o evolucijskoj teoriji, uključujući Darwinovu. Prema ateističkim stajalištima savremenih naučnika na Zapadu, došlo je do “nesporazuma” s teolozima, pa se smatra da je studija već pogrešno protumačena u mnogim religijskim krugovima, koji ukazuju na Adama i Evu ili Adema i Havu i na to “kako je religija upravu”.

Međutim, naučni rad ne implicira da su ljudi nastali na neki “čudesan” način, ali jeste da je ljudska vrsta primorana da se rekonstruira češće nego što se mislilo. Nadalje, kako je otkrio Michael Marshall iz Forbesa, možda su mediji pogrešno protumačili istraživačke rezultate.

“Studija na kojoj počivaju ne pokazuje ništa slično, a drugi dokazi snažno ukazuju na to da su prošle ljudske populacije uvijek bile mnogo veće od dvije”, otkrio je Marshall.

Nadalje, važno je napomenuti da su istraživači koji su sudjelovali u studiji objasnili kako su njihovi nalazi “u skladu” s postojanjem temeljnog para ljudi, a ne da su pronašli dokaze o tom paru.

Znajući da suparništvo između teologije i savremene nauke o porijeklu čovječanstva dugo traju, ovi rezultati dovoljni su za vjerovanje kako se razlike u gledištima smanjuju. Baš onako kako je Imad Hassan očekivao i najavljivao.