Prvi dan nove školske godine u Bosni i Hercegovini donio je novu polemiku vezanu za nastavni plan i program u školama u entitetu Republika srpska. Promijenjen je nastavni plan i program za historiju devetog razreda osnovnih škola u entitetu po kojem je uvedena nova nastavna tema "Republika Srpska i Odbrambeno-otadžbinski rat" u okviru koje će djeca učiti o Ratku Mladiću i Radovanu Karadžiću, ali kako se tvrdi, ne kao o ratnim zločincima nego kao o ratnim herojima.
Ova je vijest izazvala brojne reakcije samo i isključivo na društvenim mrežama. Iz organizacija, političkih stranaka, OSCE-a ili drugih instiutucija zaduženih za obrazovanje dan nakon objave vijesti samo - muk.
Reagirali su tek rijetki akademski građani, poput sarajevskog doktora, historičara Muamera Džananovića.
“Prva aktivnost koja je jučer dočekala učenike jedne srednje škole u Zvorniku bila je prebrojavanje prema nacionalnoj pripadnosti. Konstatovano je da se u razredu nalazi jedna Bošnjakinja, čime je jasno stavljeno do znanja da učenici nisu isti. Iako je otac tog bošnjačkog djeteta iskreni patriota države Bosne i Hercegovine, koji živi u Zvorniku, vjerovatno neće imati problema. Srpski nacionalisti su davno odredili da u svojoj 'srpskoj državi' mogu tolerisati tri do pet posto pripadnika drugih etničkih zajednica. Rukovodstvo škole ne treba da brine — jedno ili nijedno bošnjačko dijete u razredu uklapa se u te „genocidne procente“”, napisao je na svom facebook nalogu Džananović,m nastavivši:
“S početkom nove školske godine, promijenjen je i nastavni plan za predmet Istorija u osnovnim školama Republike Srpske. Najznačajnija promjena je uvođenje nove teme: 'Republika Srpska i Odbrambeno-otadžbinski rat'. Ishodišta znanja sada uključuju da učenici 'objasne okolnosti i značaj nastanka Vojske Republike Srpske', 'navedu najznačajnije ratne operacije VRS', i slično. Tokom deset nastavnih časova na kraju osnovnoškolskog obrazovanja učenici u RS-u će učiti o Radovanu Karadžiću i Ratku Mladiću, te njihovim najbližim saradnicima iz devedesetih, presuđenim ratnim zločincima, kao herojima.
Postavlja se pitanje hoće li Tužilaštvo ili OSCE reagovati? Jasno je da su ključni uzrok ovakvog stanja političke strukture u Beogradu i manjem bosanskohercegovačkom entitetu, koje ne odustaju od svojih višestoljetnih ciljeva, velikim dijelom realizovanih kroz protjerivanja, zločine, silovanja, logore, genocid. Međutim, pitanje ostaje: kakva će reakcija uslijediti i ko će reagovati među “probosanskim” političkim predstavnicima i zvaničnicima?”, kazao je Džananović, zaključivši:
“Lično smatram da su ove izmjene nastavnih planova u RS-u ravne državnom udaru. Zašto smo dozvolili da već dvadeset godina nemamo nikakav sistem, a Bošnjaci u RS-u su građani trećeg reda? Zašto u Sarajevu odgajamo generacije koje nemaju senzibiliteta prema Srebrenici, Zvorniku, Foči, Prijedoru, baš kao što naše generacije nemaju prema gradovima iz kojih su naši preci protjerani, poput Valjeva, Šapca, Užica, Beograda? Zašto niko istinski ne vodi računa o svakom milimetru države Bosne i Hercegovine? Ako se ne pitamo na 49% teritorije države Bosne i Hercegovine, trebamo to javno reći. Ako se pitamo, onda se mora nešto poduzeti – konačno poduzeti.”
