Prošlosedmična otmica 287 učenika osnovnih škola od strane naoružanih napadača u sjeverozapadnoj Nigeriji bila je samo posljednja u nizu takvih racija od zloglasne otmice učenica Chibok od strane islamske militantne skupine Boko Haram prije deset godina. Oko 1500 učenika oteto je u racijama od 2014. godine

Otmice se odvijaju u problematičnoj sjevernoj regiji zemlje, gdje je nemilosrdno nasilje pobunjeničkih islamskih militantnih organizacija i kriminalnih grupa bez posebne ideologije urušilo zajednice i ubilo hiljade ljudi. Iako se vjeruje da su neke od žrtava škole Chibok bile prisiljene na brak s militantima, većina otmica od tada je bila radi otkupnine. Razbojnici također napadaju zajednice kako bi prisilili odrasle na rad na otetim poljoprivrednim zemljištima i rudarskim mjestima.

Neke od racija bile su usmjerene na fakultete, kao što je napad 2021. na Univerzitet Greenfield u državi Kaduna u kojem je najmanje pet studenata ubijeno nakon što roditelji nisu ispunili zahtjeve za otkupninu. No većina žrtava bile su škole za mlađe učenike.

Osiromašena i regija sa slabo obrazovanim stanovništvom najgore je pogođena valom kriminala i nesigurnosti. Vlada tvrdi da je napredovala protiv Boko Harama i njegovog ogranka takozvane Islamske države u zapadnoafričkoj provinciji, ali grupe su i dalje aktivne i uspostavile su baze, uključujući državu Niger blizu Abuje, izvan svog originalnog sjeveroistočnog mjesta nastanka.

Ali još gori i naizgled nerješiv problem pojavio se na sjeverozapadu gdje je veliki broj naoružanih bandi preuzeo kontrolu nad dijelovima teritorije, upadajući u škole i zajednice radi masovnih ubistava i otmica. Zauzeli su rudarska mjesta i poljoprivredna zemljišta i prisilili ruralno stanovništvo da radi za njih. Nigerijske oružane snage, umorne od borbe s beskrajnim unutarnjim sukobima više od 10 godina, učinile su malo da zaustave bande. Bande kontroliraju dijelove Nigerije gdje se proizvodi većina domaće hrane.

Banditi uglavnom pripadaju nomadskoj zajednici Fulani, koja je u početku uzela oružje u ruke kako bi se borila protiv etničkih zajednica Hausa u državi Zamfara oko pristupa zemlji i vodnim resursima. Ali sada su se razvili u organizirane naoružane grupe specijalizirane za otmice za otkupninu i nasilno preuzimanje poljoprivrednih zemljišta i rudnika zlata. Vjeruje se da postoje stotine bandi, od kojih svaka ima mnoštvo naoružanih boraca.

Otmice općenito imaju za cilj dobivanje otkupnine i postale su unosan posao, kaže Shehu Sani, bivši savezni zastupnik iz Kadune, gdje se napad dogodio u četvrtak. Na meti su školarci jer banditi "znaju da će to izazvati suosjećanje javnosti prema učenicima i da će se izvršiti pritisak na vladu da popusti pred njihovim zahtjevima", rekao je Sani u objavi na mreži X.

Vlada to ne priznaje, ali izvori bliski pregovoračima kažu da otkupninu plaćaju i poredice i vlast.  Plaćanje otkupnine i drugi nezakoniti prihodi, kao što su prihodi od zaplijenjenih farmi i rudnika, pomogli su bandama da skupe golemi arsenal oružja dovoljno jak da može čak i srušiti vojne zrakoplove.

Nnamdi Obasi, savjetnik pri Međunarodnoj kriznoj grupi sa sjedištem u Bruxellesu, rekao je da je spremnost očajnih porodica, ugroženih zajednica, pa čak i državnih vlada da plate otkupnine, "pretvorila masovne otmice u nedvojbeno najunosniji kriminalni poduhvat u sjeverozapadnoj zoni". Pogođene zajednice često su u udaljenim ruralnim područjima gdje vlasti uglavnom nema, što ih čini ranjivima na napade razbojnika koji se nalaze u obližnjim šumama.

Dok je savezna vlada zauzela službeni stav o oružanom odgovoru, neke regkionalne vlasti, poput onih u Zamfari i Katsini, pokušale su s blažim mjerama, poput pregovora i sporazuma o amnestiji s banditima. Obasi je rekao da je neuspjeh državnih i saveznih vlada da uhvate otmičare pridonio "ozračju nekažnjivosti" koje "samo omogućuje još gnusnije zločine". Neke vođe bandi ubijene su tokom godina, uključujući jednog nedavno u Kaduni, ali to je samo malo umanjilo problem. Navesti članove bandi da se ostave unosnog posla otmice pokazalo se teškim.

Države u sjevernoj Nigeriji već imaju najniže stope pismenosti u zemlji i visoke stope djece koja ne pohađaju školu. Val otmica posljednjih godina mogao bi utjecati na napore vlade i razvojnih partnera da potaknu roditelje da pošalju svoje dijete u školu. "Mnogi roditelji u ruralnim područjima sada se boje dopustiti svojoj djeci da idu u školu", rekao je Sani. "Ovo je ozbiljan problem za osnovno obrazovanje u sjevernoj Nigeriji." (El Pais)