Pizza je jedan od onih gastronomskih proizvoda koji najviše fasciniraju i mlade i stare i koje je industrija brze hrane itekako unovčila. Ovo talijansko jelo napravljeno od tijesta, paradajza i sira (glavni sastojci njenog klasičnog komada, mitske Margarite) savršeno je za dijeljenje jer njeni trokutići i služe za zajednički užitak.
Očito je, osim ukusa i brzog načina spremanja, jedan od razloga zbog kojih je pizza toliko rasprostranjena i prihvaćena od svih i ta njena velika društvena vrijednost. Ali osim toga, zašto toliko volimo pizzu? Nauka je pokušavala pronaći odgovor kako bi objasnila ogromnu popularnost njenog okusa i teksture.
Odmalena su nas učili da u čovjeku postoje samo četiri vrste okusa: slatki, kiseli, slani i gorki. Ali, što bi se dogodilo kada bi kao rezultat međusobnog miješanja toliko godina ili posluživanja hrane s novim kemijskim dodacima na tanjur moglo postojati više ukusa? Tako je rođen peti okus, nazvan umami, što na japanskom kanji jeziku znači "ukusan".
Otkrio ga je naučnik Kikunae Ikeda, profesor na Carskom Univerzitetu u Tokiju, kada je primijetio da je glutamat uzrok neobičnog "okusa" koji je bujon od morskih algi stekao kada je na njega primijenjena ova neesencijalna aminokiselina. Primijetivši da se radi o okusu koji se vrlo razlikuje od gorkog, kiselog, slatkog ili slanog, odlučio ga je nazvati umami.
Čini se da je istraživački tim pod vodstvom Juyuna Lima sa Državnog univerziteta Oregon želio oponašati Ikedu, uvodeći novi okus koji bi u ovom slučaju odgovarao pizzama. Još jedna od najzanimljivijih studija koja pokušavan objasniti zašto nas pizze izluđuju je ona koju je 2015. proveo Univerzitet Michigan i objavljena u 'Američkoj nacionalnoj medicinskoj knjižnici'. U njemu su naučnici utvrdili da zbog svojih sastojaka pizza spada na popis namirnica koje se nazivaju "jela ovisnosti" a koja uključuju i čokoladu, pomfrit ili hamburgere.
Oni se razlikuju od ostalih po tome što su hrana s velikim dozama zasićenih masti i ugljikohidrata koje tijelo vrlo brzo apsorbira, pa je učinak zadovoljstva trenutačan. Prema istraživačima, "velika konzumacija prerađene hrane pune šećera i masti može proizvesti brze promjene u dopaminskom sustavu, odgovornom za osjećaj ugode, sličan onom koji proizvode lijekovi." Ili droge.
"Tvari koje izazivaju ovisnost rijetko se mogu naći u svom prirodnom stanju, ali su obrađene ili izmijenjene tako da se povećava njihov potencijal zloupotrebe", zaključuju u studiji. Također su utjecali na još jedan eksperiment sa štakorima u kojem su glodavci koju su jeli veliku količinu prerađene hrane, poput kolača od sira, pokazivali visoku razinu dopamina sličnu onoj dobivenoj nakon uzimanja određenih lijekova.
Nije iznenađujuće što mnogi ljudi dodaju ovaj mliječni derivat u nebrojena jela kako bi poboljšali njegov okus. Osim što našim receptima daje laganu ili jaku (ovisno o sorti) slanu notu, sir sadrži i kazein, protein koji se nalazi u svim mliječnim proizvodima. Kada probavimo ovaj protein, oslobađa se kazomorfin koji zauzvrat stimulira tjelesne opioidne receptore, one koji rade na kontroli boli, osjećaja nagrade ali i ovisnosti, kako je otkrila studija objavljena u časopisu "European Safety Authority".
Nikada nije loše prepustiti se nepcu i pojesti pizzu. Očito je problem ako to radimo često, jer ćemo unositi puno šećera i ugljikohidrata koji su štetni za naše tijelo, a da ne spominjemo da ćemo vjerojatnije brzo početi patiti od pretilosti. Ako nam se baš sviđa i želimo je učiniti zdravijom, možemo je pokušati napraviti u potpunosti od domaćih sastojaka, jer ćemo na taj način sami odabrati sastojke.
