Sjedinjene Države izvele su zračne napade na militante Islamske države na sjeverozapadu Nigerije, rekao je u četvrtak američki predsjednik Donald Trump, tvrdeći da je grupa napadala kršćane u regiji.

- Večeras su, po mom nalogu kao vrhovnog komandanta, Sjedinjene Države pokrenule snažan i smrtonosan udarac protiv terorističkog ološa ISIL-a na sjeverozapadu Nigerije, koji cilja i okrutno ubija, prvenstveno, nevine kršćane, na nivoima kakvi nisu viđeni dugi niz godina, pa čak i stoljećima! - rekao je Trump u objavi na Truth Socialu.

Nigerijske vlasti

- Prethodno sam upozorio ove teroriste da će, ako ne zaustave pokolj kršćana, platiti visoku cijenu, i večeras su platili - rekao je Trump.

Komanda američke vojske u Africi objavilo je da je napad izveden na zahtjev nigerijskih vlasti i da je u njemu ubijeno više militanata ISIL-a.

Trump je krajem oktobra počeo upozoravati da se kršćanstvo suočava s "egzistencijalnom prijetnjom" u Nigeriji i zaprijetio vojnom intervencijom u toj zapadnoafričkoj zemlji zbog, kako kaže, njenog neuspjeha u zaustavljanju nasilja usmjerenog na kršćanske zajednice.

Nigerijska vlada izjavila je da naoružane grupe ciljaju i muslimane i kršćane, a tvrdnje SAD-a da se kršćani suočavaju s progonom ne predstavljaju složenu sigurnosnu situaciju i ignoriraju napore za zaštitu vjerske slobode. No pristala je sarađivati sa SAD-om kako bi ojačala svoje snage protiv militantnih grupa.

Američki napadi u Nigeriji predstavljeni su kao odbrana ugroženih kršćana, što snažno odjekuje u vjerskom i političkom diskursu Zapada. Kršćani su u tom narativu jasno prikazani kao žrtve radikalnog islamističkog nasilja, dok je Islamska država predstavljena kao nedvojbeno zlo. U takvom okviru vojna intervencija dobiva moralno opravdanje ne samo u sigurnosnom nego i u vjerskom smislu jer se tumači kao čin zaštite nedužnih i progonjenih.

Upravo se tu nameće ključno pitanje zašto se sličan moralni i vjerski argument ne primjenjuje na Palestinu.

Vjerska dimenzija

I u Palestini se nasilje sistemski provodi nad civilnim stanovništvom, uključujući i muslimane i kršćane. Uprkos tome vjerska dimenzija tog stradanja rijetko dolazi u prvi plan. Razlog nije u odsutnosti vjerskog elementa nego u političkom kontekstu i odnosima moći. Izrael je dugogodišnji i strateški saveznik Sjedinjenih Država dok su Palestinci politički vojno i diplomatski znatno slabiji te nemaju snažnu međunarodnu zaštitu. Zbog toga se palestinsko stradanje najčešće opisuje kroz neutralne ili tehničke termine poput sigurnosnih operacija ili sukoba dviju strana čime se gubi fokus na konkretne civilne žrtve i njihovu ranjivost.

Posebno je uočljivo selektivno korištenje vjerskog jezika. Kada su žrtve kršćani u Africi religija se jasno imenuje i postaje središnji element narativa. Kada su žrtve muslimani ili pak kršćani u Palestini vjerski okvir se uglavnom izostavlja a naglasak se prebacuje na geopolitiku, borbu protiv terorizma ili pravo države na samoodbranu. Takav pristup stvara dojam da vrijednost ljudskog života nije jednako priznata u svim kontekstima, nego ovisi o političkim interesima i savezništvima.

U pozadini toga nazire se i šira historijska dimenzija. Zapadne sile svjesno ili nesvjesno često djeluju kroz civilizacijsko vjersku optiku u kojoj se kršćanske zajednice percipiraju kao bliže ili naše dok se muslimanske češće promatraju kroz sigurnosnu prizmu potencijalne prijetnje. Iako političke odluke nisu isključivo vjerski motivirane religija se selektivno koristi. Naglašava se kada pomaže opravdati intervenciju a zanemaruje kada bi zahtijevala kritički odnos prema vlastitim saveznicima. Takva selektivnost dugoročno potkopava vjerodostojnost zapadnih tvrdnji o univerzalnim ljudskim pravima i jednakom dostojanstvu svih ljudi bez obzira na vjeru narod ili geopolitički kontekst.