Decenijama su pakistanski pasoši nosili jednostavan, ali upečatljiv natpis: "Vrijedi za sve zemlje svijeta osim Izraela."

Ovaj stav je više od diplomatske formalnosti. On odražava jedno od najdugovječnijih načela pakistanske vanjske politike - Pakistan ne priznaje Izrael.

Ukorijenjena u osnivanju Pakistana 1947. godine, ova politika je dodatno osnažena dubokim vjerskim osjećanjima, osjetljivim medijskim ekosistemom, nespremnošću uzastopnih vlada da ih ospore, te nacionalnim konsenzusom koji izraelsko-palestinski sukob smatra historijskom nepravdom.

Sada se ovaj dugogodišnji konsenzus suočava s nezapamćenim vanjskim testom.

Američki predsjednik Donald Trump povezao je predloženi mirovni sporazum o okončanju rata s Iranom s dramatičnim, "obaveznim" proširenjem Abrahamovog sporazuma.

Ovi sporazumi predstavljaju niz bilateralnih ugovora o normalizaciji odnosa između Izraela i nekoliko zemalja s muslimanskom većinom, uključujući Ujedinjene Arapske Emirate i Bahrein, a izvorno su ih posredovale SAD tokom prve Trumpove administracije 2020. godine. Maroko i Sudan su se kasnije pridružili ovom okviru.

Tenzije na istoku

Dvije pobjede, dva poraza: Šta su nuklearne sile naučile godinu nakon rata

U dugoj objavi na mreži Truth Social, nakon razgovora s regionalnim liderima, uključujući načelnika pakistanske vojske, feldmaršala Asima Munira i saudijskog prestolonasljednika Mohammeda bin Salmana, Trump je zatražio da se Pakistan, Saudijska Arabija, Katar, Turska i drugi pridruže sporazumima "istovremeno" kako bi učvrstili historijsko regionalno rješenje.

- Trebalo bi početi s trenutnim potpisivanjem Saudijske Arabije i Katara, a svi ostali bi trebali slijediti njihov primjer - napisao je Trump.

Islamabad je brzo odbacio tu ideju. Ministar odbrane Khawaja Muhammad Asif izjavio je 26. maja da Pakistan ne može postati dio bilo kakvog aranžmana koji je u sukobu s njegovim "temeljnim ideologijama".

- Trenutno nismo poduzeli nikakvu inicijativu u tom pogledu, niti nas je iko pitao - rekao je Asif za pakistanski TV kanal.

Ova epizoda opet je pokrenula raspravu koja se povremeno javlja u Pakistanu, ali rijetko dobija političku podršku - da li bi Islamabad ikada mogao priznati Izrael i pod kojim okolnostima?

Zašto Pakistan kaže "ne"

Pakistanski stav prema Izraelu ostao je uglavnom nepromijenjen od osnivanja države.

Uzastopne civilne i vojne vlasti tvrdile su da je priznanje Izraela uvjetovano uspostavljanjem nezavisne palestinske države zasnovane na granicama prije 1967. godine, s Istočnim Jerusalemom kao glavnim gradom. Iako su se vlade razlikovale po mnogim aspektima vanjske politike, po ovom pitanju postojao je izuzetan kontinuitet.

U januaru je glasnogovornik pakistanskog Ministarstva vanjskih poslova Tahir Andrabi ponovio stav Islamabada da se neće pridružiti Abrahamovom sporazumu, odgovarajući na pitanja o prijedlogu predsjednika Trumpa o "Odboru za mir", koji je trebao nadzirati poslijeratnu Gazu.

- Nemamo problema s tim koje će se zemlje pridružiti sporazumima, a koje ne. Stvar posmatramo kroz prizmu nezavisne i suverene palestinske države - rekao je Andrabi. 

Analitičari kažu da politiku ne oblikuju samo diplomatski razlozi, već i snažne unutrašnje političke realnosti.

- Za razliku od zaljevskih monarhija koje su se pridružile Abrahamovom sporazumu, Pakistan djeluje u vrlo dinamičnom političkom okruženju u kojem javno mnijenje, islamističke stranke, džihadističke grupe, parlament, civilno društvo i živahni mediji utječu na vanjskopolitičke debate - rekao je za Middle East Eye Muhammad Israr Madani, čelnik Međunarodnog istraživačkog vijeća za vjerska pitanja, think-tanka sa sjedištem u Islamabadu.

Vođa nuklearnog Pakistana

Asim Munir, pakistanski feldmaršal, pregovara o miru između SAD-a i Irana

Visoki zvaničnik pakistanskog Ministarstva vanjskih poslova rekao je da su politički troškovi normalizacije "znatno veći u Pakistanu nego u većini arapskih država".

- Svaka vlada za koju se procijeni da napušta palestinski cilj suočit će se s trenutnim otporom vjerskih stranaka i značajnih dijelova javnosti - rekao je ovaj zvaničnik.

Problem dodatno usložnjava pakistanski stav o Kašmiru. Decenijama su pakistanski kreatori politike povlačili paralele između palestinske i kašmirske borbe, predstavljajući oba pitanja kao borbu za samoodređenje i poštivanje međunarodnog prava.

Mnogi analitičari tvrde da bi priznavanje Izraela bez rješenja palestinskog pitanja izložilo Islamabad optužbama za nedosljednost i oslabilo jedan od centralnih stubova njegovog diplomatskog narativa.

Pritisak iz Washingtona

Trumpov najnoviji prijedlog ide korak dalje povezivanjem buduće regionalne diplomatije, uključujući potencijalni dogovor s Iranom, s proširenim okvirom normalizacije. Prijedlog je dočekan sa skepticizmom u većem dijelu muslimanskog svijeta, posebno usred neprekidnog gnjeva zbog izraelskog genocida u Gazi.

Abrahamovi sporazumi bili su centralni stub njegove strategije za Bliski istok još od prvog mandata.

Među najglasnijim zagovornicima inicijative je senator Lindsey Graham, jedan od Trumpovih najbližih saveznika u Kongresu. Graham je javno tvrdio da Saudijska Arabija, Katar i Pakistan trebaju podržati sporazume, opisujući njihovo proširenje kao "više nego transformativno za regiju i svijet".

- Ako odbijete ići ovim putem kako je predložio predsjednik Trump, to će imati ozbiljne posljedice za naše buduće odnose i učinit će ovaj mirovni prijedlog neprihvatljivim. Nadalje, historija bi to smatrala velikom pogrešnom procjenom - upozorio je Graham u objavi na mreži X 24. maja. 

Ova rasprava dolazi u osjetljivom trenutku za odnose SAD-a i Pakistana.

Islamabad nastoji da se pozicionira kao diplomatski most između Washingtona i Teherana, dok istovremeno održava bliske veze sa Saudijskom Arabijom i Kinom. Neki američki zakonodavci, poput senatora Grahama, i komentatori doveli su u pitanje može li Pakistan igrati ulogu neutralnog posrednika dok se istovremeno čvrsto protivi Izraelu.

Međutim, za pakistanske kreatore politike, pridruživanje Abrahamovom sporazumu stvorilo bi nove rizike.

Rat protiv Irana

Zašto su pregovori u Islamabadu propali: Četiri zahtjeva SAD-a u interesu Izraela

Priznavanje Izraela moglo bi zakomplicirati odnose s Iranom, izazvati unutrašnje nemire i potkopati pažljivo uravnoteženu regionalnu diplomatiju Islamabada.

- Abrahamov sporazum ne može se održati prisilom ili transakcijskim pritiskom - rekao je Asif Durrani, bivši pakistanski ambasador u Iranu i Ujedinjenim Arapskim Emiratima.

Prema Durraniju, trajni regionalni mir zahtijeva "vjerodostojnu diplomatiju, međusobna sigurnosna jamstva, deeskalaciju s Iranom i značajan napredak u vezi s Palestinom", a ne taktike pritiska ili pokušaje prebacivanja odgovornosti na regionalne partnere.

Iskusni pakistanski novinar Hamid Mir također je na mreži X ukazao na to da nedavne izjave predsjednika Trumpa pokazuju njegov bijes zbog odbijanja Pakistana i Saudijske Arabije da se pridruže Abrahamovom sporazumu.

Neki analitičari, međutim, upozoravaju na pretpostavku da bi topliji odnosi s Trumpovom administracijom doveli do promjene pakistanske politike prema Izraelu.

Napominju da je Islamabad historijski zadržavao nezavisne stavove o ključnim strateškim pitanjima, uključujući Kinu, Afganistan i regionalnu sigurnost, čak i uprkos pritiscima iz Washingtona.

- Predsjednik Trump je svjestan tih ograničenja. To bi moglo objasniti zašto je priznao da bi jedna ili dvije zemlje na kraju mogle odlučiti da se ne pridruže Abrahamovom sporazumu. Pakistan se općenito smatra jednim od najizglednijih kandidata za taj scenario - rekao je jedan sigurnosni zvaničnik iz Islamabada.

Saudijska varijabla

Dok Pakistan insistira na tome da su njegove vanjskopolitičke odluke suverene, analitičari se uglavnom slažu da bi svaka buduća promjena odnosa prema Izraelu bila usko povezana sa stavom Saudijske Arabije.

Kao čuvar najsvetijih mjesta islama i jedan od najvažnijih strateških partnera Pakistana, postupci Rijada nose značajnu političku i vjersku težinu u Islamabadu.

Ovaj odnos seže daleko izvan diplomatije. Saudijska Arabija već dugo pruža Pakistanu finansijsku podršku, investicije, mogućnosti zapošljavanja za milione pakistanskih radnika, kao i opsežnu odbrambenu saradnju.

Dvije zemlje dodatno su ojačale svoje veze sigurnosnim sporazumom potpisanim u septembru, koji navodi da će se napad na bilo koju od tih zemalja smatrati napadom na obje. Iako praktične implikacije takve obaveze ostaju otvorene za tumačenje, pakt naglašava dubinu njihovog strateškog partnerstva.

Sredstvo odvraćanja

Mossad i "islamska bomba": Tajni plan Pakistana da Iran postane nuklearna sila

U tom kontekstu, mnogi posmatrači vjeruju da će saudijski pristup Izraelu u velikoj mjeri utjecati na svaku raspravu unutar Pakistana o mogućoj normalizaciji.

Michael Kugelman, viši saradnik za Južnu Aziju pri Atlantskom vijeću, nedavno je sugerirao da bi Pakistan "osjetio pritisak da preispita" svoj stav ako bi se Rijad pridružio Abrahamovom sporazumu.

- Ali s obzirom na stanje javnog mnijenja, svaka pakistanska vlada koja bi im se pridružila riskirala bi političko samoubistvo - upozorio je u objavi na mreži X.

Čak i tada, Saudijska Arabija i dalje insistira na tome da normalizacija mora biti povezana s vjerodostojnim putem prema rješenju s dvije države, što je stav koji uveliko odražava i poziciju samog Pakistana.

Faktor Gaze

Ako je normalizacija bila politički teška prije oktobra 2023. godine, rat u Gazi ju je učinio znatno težom.

Prije sukoba, SAD su aktivno nagovarale Saudijsku Arabiju da se pridruži Abrahamovom sporazumu, a mnogi analitičari smatrali su saudijsko-izraelski napredak sve izvjesnijim. Takav potez bi izvršio značajan pritisak na Pakistan da preispita vlastiti stav prema Izraelu, s obzirom na politički i vjerski utjecaj Rijada u muslimanskom svijetu.

Međutim, tu perspektivu dramatično je promijenio napad Hamasa na južni Izrael 7. oktobra 2023. i kasnija izraelska vojna kampanja u Gazi. Rat je efektivno zamrznuo saudijsko-izraelske pregovore o normalizaciji odnosa.

Kako su civilne žrtve rasle, a slike razaranja u Gazi dominirale regionalnim medijima, podrška saradnji s Izraelom naglo je opala u većem dijelu muslimanskog svijeta.

Globalni interes

Tri scenarija za Hormuški tjesnac: Dva vojna, jedan diplomatski

U Pakistanu je sukob dodatno zaoštrio stavove javnosti. Prema istraživanju Gallup Pakistana iz 2023. godine, 91 posto Pakistanaca reklo je da suosjeća s Palestincima u Gazi, dok je samo dva posto izrazilo suosjećanje s Izraelom.

Vjerske grupe, vodeće političke stranke i organizacije civilnog društva prikazale su rat kao dokaz da bi normalizacija bez održive palestinske države bila i moralno i politički neodrživa.

Za sada se čini malo vjerovatnim da će Pakistan promijeniti svoj stav.

Trumpov najnoviji poziv za prošireni okvir Abrahamovog sporazuma nije prvi put da se Islamabad suočava s pitanjima o priznavanju Izraela.

Uprkos promjenjivoj regionalnoj dinamici i povremenim nagađanjima o promjeni politike, sedam decenija stara "crvena linija" Pakistana ostaje čvrsto na snazi.