Danska, država s dugom tradicijom otvorenosti prema imigrantima i izbjeglicama, nakon masovnih migracija sredinom 2010-ih suočila se s ograničenjima takvog pristupa. Umjesto da imigraciju posmatra isključivo kao moralno ili humanitarno pitanje, Danska je odlučila da joj pristupi kao pitanju odgovornog upravljanja državom, uz jasna pravila, obaveze i granice.

U periodu od 2019. do 2023. godine proveden je tzv. „paradigmatski zaokret“, kojim je privremena zaštita postala osnovni model, dok je trajni boravak prestao biti automatski ishod azila. Zaštita se odobrava samo dok postoje stvarni razlozi, a po njihovom prestanku država aktivno pokreće postupke povratka. U tom okviru, Danska je 2021. godine ukinula boravišne dozvole dijelu sirijskih izbjeglica, uz obrazloženje da su pojedini dijelovi Sirije ponovo sigurni.

Cilj ovih mjera bio je smanjenje zloupotreba azilnog sistema, zaštita održivosti socijalne države i očuvanje povjerenja građana u institucije. Premijerka Mette Frederiksen isticala je da nekontrolisana imigracija najviše pogađa radničku i nižu srednju klasu, jer dodatno opterećuje socijalne fondove, tržište rada i javne usluge.

Reforma azila bila je praćena i drugim restriktivnim mjerama: ograničavanjem socijalnih davanja bez radnog angažmana, zabranom nošenja burke i nikaba u javnim institucijama, politikama protiv prostorne i društvene segregacije u naseljima s visokim udjelom ne-zapadnih imigranata, te mogućnošću konfiskacije veće količine gotovine i vrijednosti pri ulasku u zemlju. Iako su neke od ovih mjera kontroverzne i teško primjenjive u drugim državama, one su dio šire strategije jačanja integracije i društvene kohezije.

Istovremeno, Danska nije zatvorila vrata imigraciji. Naprotiv, fokus je preusmjeren na ciljanu i kvalifikovanu imigraciju, posebno u sektorima u kojima postoji stvarni nedostatak radne snage, poput zdravstva i brige o starijima. Uvedeni su ubrzani postupci zapošljavanja za strane radnike koje privreda konkretno treba. Rezultat je naizgled paradoksalan, ali poučan: ukupan broj imigranata je rastao, ali uz bolju integraciju i veći doprinos društvu.

Važno je naglasiti da su ove promjene sproveli socijaldemokrati, a ne desne stranke. Time su preuzeli imigraciju kao političku temu od krajnje desnice, povratili povjerenje radničkih birača i značajno smanjili političku polarizaciju. Kao posljedica toga, imigracija je prestala biti dominantna politička kriza u zemlji.