Zatvorska kazna od pet i po godina koju su vatikanski sudovi u decembru 2023. godine izrekli kardinalu Angelu Becciuu zbog pronevjere i prevare kulminirala je golemim finansijskim skandalom koji je prouzročio gubitke Svete Stolice između 77 i 166 miliona eura. Kazna je objavljena prije deset mjeseci. U Italiji, ali i pri Svetoj Stolici, presudu se objavljuje na kraju suđenja, ali se tekst obrazloženja presude objavljuje mjesecima kasnije. Napokon je objavljen ove sedmice i sastoji se od više od 800 stranica koje raščlanjuju skandal "iznimne težine", javlja El Pais.

Becciu, 76, je bio jedan od najmoćnijih ljudi u Vatikanu, broj 3, kao drugi najviši zvaničnik u Državnom sekretarijatu. Bilo je to značajno suđenje, prvi put da je svjetovni sud sudio kardinalu za korupciju, to je bio papin signal da se prekine sa desetljećima dugom inercijom u vezi sa prljavim poslovima u finansijama Svete Stolice, iako je Becciu uvijek tvrdio da je nevin, da nije uzeo ni centa i žalio se na kaznu.

Gotovo sve se već znalo, ali sada je detaljno napisano u službenoj presudi: špekulativni poduhvati ulaganja u naftno polje u Angoli; katastrofalna operacija kupovine luksuzne zgrade u Londonu za 300 miliona preko sumnjvih likova; prijatelj kardinala koji se pretvara da je tajni agent i dobiva 589.000 eura za spašavanje časne sestre otete u Maliju, koji u stvarnosti završavaju na skupim hotelima i luksuznim stvarima; preusmjeravanje sredstava od strane Becciua u bratovu zadrugu na Sardiniji...

Bio je to slučaj koji je počeo izlaziti na vidjelo 2019. i doveo je do smjene kardinala 2020. godine, što je bila iznenađujuća odluka jer je on bio neko kome je papa vjerovao. Njegovo se ime čak spominjalo kao kandidata za njegovog nasljednika u budućoj konklavi, a kao dokaz da ga se smatra uzornom osobom bio je prefekt Kongregacije za kauze svetaca. Ali Franjo je bio drastičan i povukao je svoje kardinalske prerogative, nešto što se dogodilo samo tri puta u 120 godina. Na kraju je Becciu čak snimio i samog Papu u razgovoru, u julu 2021. godine, očajnički želeći pribaviti dokaze u svoju odbranu.

Presudom je osim Becciua kažnjeno još devet osoba, uključujući vatikanske zvaničnike, povjerenike i finansijske posrednike. Sud pojašnjava da nije bitno što se nije obogatio ili što nije djelovao radi dobiti, ali je osuđen zbog zloupotrebe vatikanskih sredstava. S druge strane, to oslobađa odgovornosti dva kardinalova nadređena, državnog sekretara za vrijeme Benedikta XVI, Tarcisia Bertonea - koji je izgradio penthouse od 700 kvadratnih metara sredstvima iz dječje bolnice - i njegovog nasljednika u vrijeme Franje, Pietra Parolina, koji je još uvijek na dužnosti. Presudom se također smatra nevinim kardinalov nasljednik na dužnosti, venecuelanski nadbiskup Edgar Peña Parra, koji je naslijedio nered i prema presudi bio "prevaren" zavjerom da izda zeleno svjetlo za operacije. Druga ključna figura je monsinjor Alberto Perlasca, Becciuova desna ruka, koji je izbjegao krivični progon ispričavši ono što je znao, ali kojeg je sud ipak ocijenio nevjerodostojnim.

Becciu je između 2011. i 2018. bio zamjenik za opće poslove Državnog sekretarijata, nešto kao desna ruka Vatikana broj dva, između 2011. i 2018. godine, te je imao kontrolu nad tajnim fondovima, uključujući Peter's Pence, donacije vjernika za dobrotvorne organizacije. Ali Becciu je s velikom lakoćom ušao u investicijski fond. Kako je objasnio, želio je napraviti hrabar zaokret u finansijskoj politici kako bi ostvario veće prinose. Prvo što je pokušao 2012. bilo je ulaganje u naftno polje kompanije Falcon Oil u Angoli, zemlji u kojoj je Becciu bio nuncij i poznavao poduzetnika koji je vodio tu kompaniju, izvjesnog gospodina Mosquita.

Bilo je to prvi put da je Državni sekretarijat uložio u neku kompaniju, a kako je priznao i sam optuženi, “toliko velik iznos nikada nije bio povjeren jednoj osobi”. Budući da je riječ o složenoj operaciji, Vatikan se uključio u zavjeru sa sumnjivim posrednicima i profiterima koji su ga na kraju uvjerili 2013. i 2014. da uloži “ogromnu svotu”, 200 miliona dolara, bez ikakve kontrole nad novcem, a provizija posrednika iznosila je 14,9 miliona. Becciu je to učinio unatoč raznim upozorenjima koja je primio o posredniku Mincioneu, kako iz novinskih članaka tako i od vatikanske žandarmerije.

 

Sud smatra da su, kada je ulaganje u fond počelo poprimati oblik, “svi bili potpuno svjesni da se provodi izuzetno rizična operacija, nespojiva s uvijek obaveznim razboritim stavom” koji bi Becciu trebao imati. Za sud je značajno da je Becciu izostavio IOR, vatikansku finansijsku instituciju, iz operacije i pregovarao sa švicarskim bankama jer se bojao da Vatikan neće dati zeleno svjetlo projektu, “zbog njegove neviđene spekulativne prirode, potpuno nespojive s važećim odredbama”.

Međutim, u roku od nekoliko mjeseci odustalo se od angolskog plana i sud smatra da je "neobjašnjivo" da Vatikan nije iskoristio priliku da zatvori slučaj. Mincione ih je tada uvjerio da kupe zgradu koju je posjedovao u Londonu, na adresi broj 60 Sloane Avenue, bivšeg sjedišta robne kuće Harrod's u ekskluzivnoj četvrti Chelsea. Novac koji je tražio od Vatikana "trikovima i prevarama" narastao je na 300 miliona, a kada ju je 2022. napokon uspio prodati, to je učinio za 214 miliona. Bila je to složena finansijska operacija, s nekoliko kompanija i dokapitalizacijama provedena između 2018. i 2019. Do tada je Becciu već napustio mjesto državnog sekretara. Vatikan je oslobađao milione eura i potpisivao nevjerovatne ugovore. U presudi se navodi i da je državni sekretar 2014. i 2015. preko posredničkih firmi kupio još četiri zgrade u centru Londona.

Sud se slaže sa slikovitom izjavom jednog od svjedoka optužbe, Luce Del Fabbra, stručnjaka kojeg je Državni sekretar pozvao 2018. da dovede stvari u red: “Milioni u Vatikanu letjeli su okolo poput Panini karata.” Finansijski morski psi koji su petljali sa Svetom Stolicom, u jednioj od prilika kada im je konačno pošlo za rukom da izvuku novac, “čak su iznenađeni uspjehom operacije koja je nastala izvođenjem ‘abrakadabre’ s brojevima.”

"Ova operacija je apsolutno... božanstvena", piše jedan na WhatsAppu, a slijede nasmijani emotikoni.

Godine 2018. Peña Parra, Becciuov nasljednik, bio je šokiran kada je otkrio ugovore, a među ostalim i da je advokat koji je savjetovao Svetu Stolicu, Nicola Schillace, zapravo radio za drugu stranu koja im je uzimala novac. Počela su zvoniti zvona za uzbunu, a zatim su se pojavile i druge epizode. Becciu je osuđen za tešku prevaru, zajedno s prijateljicom po imenu Cecilia Marogna koja se predstavljala kao tajni agent. Njoj je 2018. platio 575.000 eura da posreduje u oslobađanju kolumbijske časne sestre otete u Maliju 2017.

Bilo je plaćanja engleskoj agenciji Inkerman specijaliziranoj za te slučajeve, no Marogna je kasnije dobila još 575.000 eura koje je ovaj put potrošila na ekskluzivne hotele, restorane, odjeću, torbe i luksuzne proizvode. Plaćena je u devet transfera preko slovenačke kompanije“osnovane ad hoc neposredno prethodnog dana”, stoji u presudi. Osim toga, Becciu joj je dao još 14.000 eura u gotovini u septembru 2019. Ukratko, sud zaključuje, tih 589.000 eura "nije nikako bilo povezano“ sa spašavanjem časne sestre, koja je konačno puštena na slobodu 2021. godine, "bez ikakvih intervencija Državnog sekretarijata“.

O ovoj vatikanskoj dami, kako su je prozvali mediji, priča cijeli grad. Kardinal ju je upoznao 2016. jer mu je poslala e-mail da ga upozna, upoznali su se i on je cijenio njezine kvalitete "geopolitičke analitičarke". Najmanje jednu noć, u septembru 2020., prespavala je u kardinalovom stanu.