Kada predsjednik Erdoğan izgovori poznati stih iz klasične turske pjesme "Mogu doći iznenada jedne noći" (on ga stavlja u množinu – Bir gece ansızın gelebiliriz) dobar savjet svijetu, a naročito onima na koje se odnosi, jest da je shvate ozbiljno.

Svijet je imao "samo" skoro četvrt vijeka da se uvjeri da Recep Tayyip Erdoğan nije političar koji blefira. Antiterorističke akcije na sjeveru Sirije i Iraka od 2016. do danas, koje su redovno izazivale protivljenje i skičanje Zapada (i u manjoj mjeri Istoka) su dokaz toga, a upravo im je prethodio spomenuti stih.

Uspjeh revolucije u Siriji je otvorio jedinstveni historijski trenutak za Tursku tokom koga se može okončati četrdesetogodišnja borba turske države protiv staljinističko-ultrašovinističke terorističke Radničke partije Kurdistana (PKK i njene sirijske filijale YPG). Nove sirijske vlasti insistiraju na teritorijalnom integritetu i cjelovitosti države. Za razliku od prethodne garantuju političku jednakost Kurdima (baasistički režim im čak nije izdavao lična dokumenta, ali to nije sprečavalo PKK da sarađuje sa režimom protiv Turske), no nove vlasti odbacuju svaku mogućnost specijalniog statusa, federacije, konfederacije, autonomije i sličnih potencijalnih budućih pukotina u ustrojstvu države.

Iz intervjua koji je turski ministar vanjskih poslova Hakan Fidan dao televiziji CNN Türk 7. januara javnost je saznala da je sirijska administracija u pregovorima sa PKK/YPG, koje su okosnica tzv. Sirijskih demokratskih snaga (SDF) – američke lakrdije, koja kao treba da sakrije američku saradnju sa organizacijom na listi terorističkih organizacija. "Pregovori" su možda neodgovarajuća riječ za ultimatum koji je postavljen pred spomenute organizacije, a koji se svodi na "razoružajte se dobrovoljno, da vas mi ne bismo razoružavali silom". Identičan ultimatum koji je predsjednik Erdoğan izgovorio prije nekoliko nedjelja (i koji je, nepotrebno reći, u zapadnim medijima iskrivljen kao "prijetnja Kurdima").

Fidan o tim "pregovorima" kaže: "Sirijske vlasti su im rekle jedanput, reći će im drugi put i reći će im treći put... Ko ne uči savjetom, treba da bude kažnjen; onaj ko ne uči savjetom, zaslužuje batine", upotrijebivši poslovicu Ziya paše (Abdülhamid Ziyâeddin), osmanskog intelektualca, novinara i pjesnika devetnaestog stoljeća. 

Međutim, fakat, PKK/YPG/SDF vidi te kontakte sa sirijskom prijelaznom vladom kao pregovore, pa predlaže svašta, kao naprimjer da se pridruže kao korpus ili divizija unutar službene sirijske vojske ili da dijeli naftu (kao da je njihova) pola-pola sa Damaskom. S obzirom na to da se radi o teroristima / kriminalcima, logični su ti, u suštini patetični, pokušaji da ućare nešto, bilo šta, na osnovu minulog terorističko-kriminalnog rada. Pomalo podsećaju na kradljivce auta koji pokušavaju da ga prodaju nazad vlasniku. Sirijska administracija je odbila sve ove ponude i nije im ponudila nikakvu opciju osim razoružanja.

Drugi "adut" koji misle da imaju je činjenica da im je tzv. antiISIL koalicija povjerila (ne)brigu o desecima hiljada pritvorenika koji su direktno ili indirektno povezani s ISIL-om u zatvorima i pritvorskim centrima kojima upravlja SDF. Pravna crna rupa, poput zaliva Guantanamo, gde su ljudi, žene i djeca držani bez ikakvog suđenja i bez ikakve perspektive da će ikada biti pušteni. Da bi perverzija bila potpuna EUropske zemlje odbijaju da preuzmu (i procesuiraju) sopstvene građane, pa im je jako stalo da se taj aranžman nastavi. PKK/YPG/SDF ucjenjuje po tom osnovu već godinama, ali na te ucjene pada/pristaje samo Zapad. Iz spomenutog intervjua sa Fidanom saznajemo da je Turska spremna da preuzme taj teret ne sebe, što bi verovatno bila velika promjena.

Ukratko, nema više nikakvog opravdanja da naoružana banda PKK/YPG/SDF opstane u Siriji (ili ma gde na planeti), pogotovo ako su željeni ciljevi održanje teritorijalnog integriteta i cjelovitost te zemlje. No ministri vanjskih poslova Njemačke i Francuske, čiji rok trajanja uskoro istječe, tokom svojih posjeta Damasku postavili su zahtjeve za nastavak postojanja PKK/YPG. Hoće biti Napoleon, Macron, koji se drži na vlasti kao zubima za vjetar, blebeće o "nenapuštanju boraca za slobodu" (čiju?), ali to je teško uzeti ozbiljno. Osim što će lupati nogicama o pod, šta će, ako se njegovi omiljeni teroristi ne uzmu u pamet? Suprotstaviti se integraciji dijelova zemlje koje teroristi drže pod okupacijom sa svih nekoliko stotina vojnika, koliko ih Francuska tamo ima? Macron kad blefira, a to čini često, jako je loš u tome. 

Izrael, kome se raspuštanjem PKK/YPG/SDF-a kvare svi ekspanzionistički planovi skiči najviše. Vladina komisija na čelu s bivšim šefom Vijeća za nacionalnu sigurnost Jacobom Nagelom je izašla sa histeričnim izvještajem koji "upozorava da bi ambicije Turske da obnovi svoj utjecaj iz otomanskog doba mogle dovesti do pojačanih tenzija s Izraelom, što bi moglo eskalirati u sukob". Izvještaj skreće pažnju na rizik da bi sirijske grupe koje formiraju savez s Turskom predstavljale novu i snažniju prijetnju sigurnosti Izraela, te savjetuje povećanje vojnog budžeta i kupovinu vojnog hardvera kao pripremu za rat sa Turskom. Vlada sa svoje strane se potrudila da to bude "udarna vijest" u Jerusalem Postu, što već vonja na blef u ovom trenutku (naglasak na "u ovom trenutku") i žicanje za još američkog oružja.

Niko u Ankari neće izgubiti san zbog ove agresivne projekcije genocidnog režima u Tel Avivu. A izjave poput "Međunarodna zajednica mora pozvati Tursku da zaustavi ove agresije i ubistva", generalnog direktora izraelskog ministarstva vanjskih poslova Edena Bara Tala, o sukobima sa PKK/YPG zvuče surealno kada dolaze iz usta zvaničnika zemlje koja 15 mjeseci sprovodi genocid uprkos pozivima "međunarodne zajednice" minus Zapad da se zaustavi. 

Izjava predsjednika Erdoğana, "možemo doći iznenada jedne noći" je podjednako namijenjena teroristima koliko i zapadnim zemljama koje pokušavaju zaštititi postojanje PKK-YPG.

- Za zemlje koje imaju planove za Siriju, uključujući Iran, Francusku i Njemačku, bilo bi korisno da pažljivo analiziraju svaku Erdoğanovu rečenicu - piše Abdulkadir Selvi u Hürriyetu.

U osnovi Turska je do sada bila strpljiva u očekivanju rješenja bez oružanog sukoba. Bit će strpljiva još neko vrijeme. Ali ovaj period nije neograničen, a odluka da li će rešenja biti bez krvi ili krvavo je na teroristima i njihovim sponzorima. Ukoliko ne prihvate ruku u "rukavici od kadife" suočit će se sa "gvozdenom pesnicom" turske države, još jedna metafora iz Erdoğanovıh izjava na temu. Pokrovitelji terorista će u tom slučaju izgubiti moralno pravo da uzimaju teritorijalni integritet (bilo gdje) kao argument za bilo šta. No živimo u doba neopjevanog licemjerja i političkih teflona, tako da ne treba očekivati preispitivanje (ne)konzistentnosti Zapada.

Dakle, Erdoğan je upozorio. Ako PKK/YPG/SDF ne položi oružje, ako nastavi insistirati na drugačijoj strukturi Sirije i ako zapadne zemlje budu nastavile zahtjeve u tom pravcu, tada će vojna operacija velikih razmjera zajedno sa sirijskom državom biti neizbježna. 

Upozorenje Hakana Fidana ranije dato je također upućeno zapadnim zemljama, posebno SAD-u:

- Ako su vaši ciljevi u regionu drugačiji, ako želite da služite drugačijoj politici koristeći ISIL kao izgovor za jačanje PKK, ni za to nema načina. U poziciji smo da pokvarimo svaku utakmicu.

Odlučnost Turske da stoljeće Turske bude stoljeće bez terorizma je jaka i nije uputno proveravati je.