Damir Uzunović, Ja sam, “Buybook”, Sarajevo, 2021.

Roman Damira Uzunovića “Ja sam” (“Buybook”, 2021) sastavljen je od tri djela (tri knjige: “Koreja”, “Manijak na tavanu očeve zgrade”, “Tri očeve smrti”). To je, precizno rečeno, roman ispisan autobiografskim diskursom. Kako navodi Vladimir Biti, autobiografija počiva na tjelesnom i vremenskom kontinuitetu instanci doživljajnog i pripovjednog subjekta. Autobiografski subjekt motri sam sebe očima biografa, čime taj govor o sebi, kako je pokazao Roland Barthes, prestaje biti “Ja”: “Govorim o sebi samome kao da sam manje ili više mrtav.” S druge strane, autobiografska upisanost može se detektirati u gotovo svakom narativnom tekstu. Prema Paulu de Manu, autobiografija zapravo nije ni žanr niti modus, već figura čitanja ili razumijevanja prisutna u gotovo svim tekstovima.

A život je nerijetko fantastičniji od fikcionalne fantastike. Ono što neko proživi, vrlo često, zanimljivije je od puke historiografske fakture. Možda nijedan književni žanr nije toliko očigledno povezan sa zbiljom kao autobiografija, koja je, već po definiciji, okrenuta ličnom, da bi se kroz tu vizuru stvorila i panorama svakodnevne, socijalne, političke, društvene ili kulturne stvarnosti. U tom smislu, Uzunovićev roman “Ja sam” funkcionira i kao autobiografija, u širem i u užem smislu, jer obuhvata i biografiju, djetinjstvo, porodicu, radno-stvaralački portret, neku vrstu ljetopisa, refleksiju o samome sebi. Sve ove natuknice o žanru ispisujem da bih predočio koordinate kroz koje Uzunović suvereno prolazi, pri čemu znatno širi žanrovske mogućnosti i granice. Kroz ovakav narativni modus, poput svilenog šala na vjetru, leprša njegov odnos spram apokaliptične historijske zbilje ovih prostora, koji pokreće, motivira i dinamizira autorovu priču o neminovnoj prolaznosti, zabludama i pogreškama, ali i o trajnim vrijednostima i sadržajima stvarnosti i neposrednog života.

Prostor je jedna od bitnih supstanci ovog romana, kojim je određena priroda i umjetničko dejstvo junaka, ali i bitne značenjske vrijednosti koje se manifestiraju kroz različite funkcije i umjetničko djelovanje prostora kao supstance u samom djelu.

Umjetnički prostor jeste umjetnička transpozicija empirijskog (iskustvenog) i izvaniskustvenog (metafizičkog) prostora, koji ovdje imaju pomjereno značenje te poprimaju metaforičku i simboličku funkciju.

Narator se kreće i ispoljava kroz fizički, socijalni i duhovni prostor. Pod fizičkim prostorom podrazumijeva se geografski mikroprostor u kome narator obitava. To je realan, prepoznatljiv prostor, oplemenjen preciznim opažanjima socijalnog miljea koji se reflektira na ličnosti, karaktere i njihovo ponašanje. Junaci ovog romana prema njemu imaju dvojan stav: adaptivni (ostvaruju skladan odnos sa sredinom) i neadaptivni (izostanak harmoničnog odnosa uzrokuje konflikte kao impulse razvijanja sižea/priče).

Dakle, prostor (grad) nije samo dekor. On je u funkciji karakteriziranja junaka (metaforičko karakteriziranje) ili saopćavanja nekih posebnih (individualnih) istina.

Ovo je posebno izraženo u drugom dijelu “Manijak na tavanu očeve zgrade”, u kome je tzv. fleševima opisana čitava plejada različitih likova i karaktera. Njihovo pojavljivanje nije hronološki postavljeno već je ono skup bljeskova čijim nizanjem narator želi dinamizirati atmosferu i pokazati magičnu stopljenost ljudi i prostora.

Roman “Ja sam” strukturiran je višeznačno i kao takav je potpuno otvoren čitatelju i njegovoj interpretaciji. Fragmentarno pripovijedanje njegova je važna odlika. U njemu se prekoračuje granica između fikcije i fakcije, povremeno se gubi sveznajući pripovjedač i uzročno-posljedični slijed u naraciji, što dovodi do pluralizma stila, što racionalizira vezu između ličnosti i postupaka junaka. Uzunović je na izvjestan način prihvatio fikcionalne konvencije postmodernizma, kombinatoriku, paradoks, autoreferencijalnost.

Uzunović, sasvim u duhu novog vremena, kombinirajući matrice klasičnog, književnog realizma i postmoderne literarne postupke u kojima se miješaju trivijalni i kanonizirani književni postupci, ispisuje tekst koji problematizira stvarni život.

Pisan konciznim i jezgrovitim stilom, roman je strukturiran u maniru fragmentarne dramaturgije i fabuliranja, paralelnih radnji, sa živim i dinamičnim jezikom bez opterećujućih deskripcija, s protagonistima koji su u psihološkom i socijalnom smislu prepoznatljivi kao arhetipovi ovog vremena, skoro dokumentaran unutar lokalne svakodnevice i urbanog senzibiliteta s referencama na rat, poraće, politiku i kulturu.

Poetika, stil, ali i samo čitanje romana “Ja sam” najprije podsjeća na preslušavanje nekog nostalgičnog muzičkog albuma, trostrukog LP vinyla o odrastanju, na neku vrstu angažirane post festum nostalgije koju možete doživjeti i na nekom rok-koncertu s mnogo strasti, emocija i erosa. Ova je knjiga, zapravo, snažna, autentična i proživljena priča koja istražuje kontroverzne aspekte aktualnog društvenog miljea, moralne vrijednosti, hipokriziju, manipulacije, odnose među generacijama, pogrešne odluke, emotivne lomove, pokušaje ličnog oslobađanja i životne sudbine različitih protagonista unutar porodice i društvene stvarnosti naših života.

I na kraju treba naglasiti da je roman “Ja sam” ovogodišnji laureat nagrade “Fric” u iznosu od 75.000 kuna, koju dodjeljuje hrvatski tjednik “Express”.