Na vrhu Trebevića, sa jednim od najspektakularnijih pogleda na Sarajevo, stoji moderna, potpuno završena građevina. Stakleni portali reflektuju oblake i panoramu grada koji se pruža ispod. Sve je tu: arhitektura, lokacija, potencijal. Fali samo jedna stvar – život. I tako već godinama. Vidikovac na Trebeviću, betonski spomenik završen još u mandatu prethodne gradske administracije za vrijeme gradonačelnika Abdulaha Skake, danas je najopipljiviji simbol sistemske nekompetentnosti i administrativne paralize koju personificira vladavina "Trojke" u Sarajevu.

Dok ovaj gradski objekat vrijedan milione maraka stoji prazan, okovan katancima i tišinom, samo nekoliko stotina metara dalje, poslovna realnost ispisuje potpuno drugačiju priču. I na federalnoj i na teritoriji Republike Srpske, Trebević pulsira životom. Niču novi restorani, hoteli i kafići. Privatni kapital prepoznaje ono što gradska uprava, na čelu sa gradonačelnicom Benjaminom Karić i strankama koje je podržavaju (SDP, NiP, Naša stranka), očigledno nije mogao ili nije želio: da je Trebević zlatni rudnik turističkog i ekonomskog potencijala. A tako je i danas za vrijeme nove gradske uprave i aktualnog gradonačelnika Samira Avdića.

Hronologija propuštenih prilika

Građevinski radovi na objektu Vidikovac, okončani su krajem 2020. i početkom 2021. godine. Administracija gradonačelnika Abdulaha Skake, dovela je projekat do faze pune fizičke spremnosti. U trenutku kada je "Trojka" preuzela upravljanje Gradom Sarajevom u proljeće 2021. godine, naslijedili su "ključ u ruke" projekat – završen objekat koji je trebalo samo staviti u funkciju kroz transparentan proces izdavanja pod zakup.

Tada počinje apsurd. Prošla je 2021. godina. Zatim 2022. Pa 2023. Sada smo na polovini 2026. godine, a od gradske administracije slušamo isti, sada već uvredljivo šupalj refren: "procedure su u toku", "radimo na rješavanju imovinsko-pravnih odnosa", "uskoro slijedi javni poziv".

Višegodišnji mandat jedne administracije nije bio dovoljan da se provede procedura davanja u zakup jednog jedinog, strateški najvažnijeg gradskog objekta. To nije birokratija. To je ili potpuna nesposobnost ili svjesna opstrukcija, a teško je odlučiti šta je gore. Svaki dan zaključanih vrata Vidikovca je dan u kojem se gradska kasa svjesno drži praznom, a građanima oduzima sadržaj koji im pripada.

Matematika gubitka: Cijena nekompetentnosti u milionima KM

Analizirajmo finansijsku štetu koju je nerad "Trojkine" administracije nanio budžetu Grada Sarajeva i široj ekonomiji. Računica je poražavajuća.

Procjene stručnjaka za nekretnine govore da bi mjesečna zakupnina za ovakav ekskluzivni objekat na premium lokaciji iznosila između 15.000 i 25.000 KM, zavisno od modela upravljanja. Uzmimo najkonzervativniju procjenu od 15.000 KM mjesečno. Od preuzimanja mandata "Trojke" prošlo je otprilike 40 mjeseci.

Prosta matematika kaže: 40 mjeseci x 15.000 KM = 600.000 KM.

To je više od pola miliona maraka direktnog gubitka samo od zakupnine. Realističnija cifra, bliža tržišnoj vrijednosti, penje se ka milion KM. To je novac koji je mogao biti uložen u vrtiće, parkove, socijalne programe ili smanjenje zagađenja. Umjesto toga, ispario je zbog administrativne paralize.

 Ugostiteljski objekat ovog kapaciteta direktno bi zaposlio minimalno 20-30 ljudi: kuhare, konobare, menadžere, osoblje za održavanje i osiguranje. To je 30 porodica koje su mogle imati stabilne prihode. Na njihove plate i doprinose, Grad i država su izgubili stotine hiljada maraka u porezima i doprinosima.

Ovakav objekat ne postoji u vakuumu. On pokreće čitav lanac lokalne ekonomije. Pekarima, mesarima i poljoprivrednicima iz sarajevske regije uskraćen je značajan klijent. Transportne firme, servisi za čišćenje i marketinške agencije također su ostale bez potencijalnih ugovora. Ekonomska šteta je, dakle, višestruko veća od pukog iznosa zakupnine.

Paradoks Trebevića: Privatni sektor cvate, grad spava

Apsurd situacije postaje kristalno jasan kada se sa platoa zaključanog Vidikovca pogleda okolina. Samo nekoliko minuta vožnje dalje, restorani poput "Pino Nature", "Brus", "Trebevićki Raj" i drugi rade punim kapacitetom. Privatni poduzetnici su prepoznali potražnju, investirali, riješili administrativne prepreke i otvorili desetine radnih mjesta. Oni uspješno posluju u istom pravnom i ekonomskom okviru u kojem Gradska uprava tvrdi da je "sve komplikovano".

Očigledno, problem nije ni u lokaciji, ni u tržištu, ni u zakonima. Problem je isključivo u nesposobnosti onih koji upravljaju gradskom imovinom. Dok privatnik rizikuje svoj kapital i bori se da uspije, gradska administracija, koja upravlja novcem svih građana, pokazuje zapanjujući stepen indolentnosti prema vlastitoj imovini. Oni su se pokazali kao gori menadžeri od bilo kojeg prosječnog ugostitelja na Trebeviću.

Pitanje odgovornosti: Gdje je zapelo i za ove gubitke ko je kriv?

Izgovori o "složenim procedurama" nakon više od tri godine postaju intelektualna uvreda. Provesti transparentan javni poziv za izdavanje poslovnog prostora je rutinski administrativni zadatak, a ne kvantna fizika. Svaka općina u Bosni i Hercegovini to radi redovno.

Krivica, stoga, ima jasnu adresu: Grad Sarajevo, na čelu sa gradonačelnikom kao i predhodnom gradonačelnicom Benjaminom Karić i političkom većinom koju čini "Trojka". Oni su imali i vrijeme i mehanizme i obavezu da ovaj resurs stave u funkciju. Njihov neuspjeh da to učine nije tehničko, već prvorazredno političko pitanje. To je dokaz nedostatka vizije, menadžerskih sposobnosti i, na kraju krajeva, volje da se radi u javnom interesu.

Postavlja se i teže pitanje: da li je posrijedi samo nesposobnost ili postoje i drugi motivi? Da li se namjerno čeka kako bi se objekat u budućnosti, pod izgovorom neisplativosti, predao nekom politički podobnom partneru pod netržišnim uslovima? U odsustvu transparentnosti i rezultata, građani imaju puno pravo da sumnjaju u sve.

Vidikovac na Trebeviću je trebao biti dragulj u kruni sarajevske turističke ponude. Umjesto toga, "Trojkina" administracija ga je pretvorila u nadgrobni spomenik vlastite vladavine – simbol neispunjenih obećanja, propuštenih prilika i milionskih gubitaka. Dok građani i turisti gledaju u njegovu zaključanu kapiju, ne gledaju samo u propalu zgradu. Gledaju u ogledalo jedne neuspješne gradske politike.