Ramazan je mjesec posta, Kur’ana, ibadeta, tevbe (pokajanja), dove i općeg čovjekovog pročišćenja. Svaki ramazanski dan ima dva posebna momenta koji mu daju poseban pečat. To su sehur, vrijeme početka, i iftar, kraj posta. Početak posta u trenucima je kad nastupa zora, a njegov kraj dolazi s početkom večeri, s akšamom. Oba ova događaja, kao cijeli ramazan, postačima imaju i vjerski i kulturološki značaj. Oni traju koliko i ummet Allahovog poslanika Muhammeda i trajat će do Sudnjeg dana. Danas ih baštini gotovo dvije milijarde muslimana diljem zemaljske kugle.

U ovom tekstu donijet ćemo neke zanimljivosti vezane za iftarsku atmosferu u Bosni i Hercegovini i u nekim zemljama svijeta.

U bosanskohercegovačkim gradovima, posebno u Sarajevu, u kasnim popodnevnim satima kreće se u kupovinu ramazanskih somuna koji su nezaobilazni u meniju na iftarskim soframa. Pred mnogim pekarama budu redovi postača koji čekaju taze somune. Bude tu i djece, koja daju poseban ton ovom čekanju, a ono je drugačije od onog za neke druge artikle u prodavnicama ili, primjera radi, kod plaćanja računa za režije. Postači stoje skrušeno, bez opterećenja hoće li neko preko reda dobiti somune. Njihovim bićima progovara odgojni utjecaj posta kojim ih je svetim mjesecom ramazanom obradovao Uzvišeni Gospodar.

Čitav ramazan odiše zajedništvom. U džematu se redovno klanjaju svi namazi, a priređuju se i zajednički iftari u porodicama, u džematu, u restoranu ili nekim drugim prigodnim mjestima. Na iftarskim menijima najbolji su jemeci (jela) koji se mogu naći. Prosječan iftar sastoji se od hurmi, limunade, tope, čorbe, glavnog jela, kompota, slatkog deserta i kahve.

Jedan od najstarijih pisanih  tragova o iftarskom meniju kod Bošnjaka jeste zapis Fejzi-bega Kulinovića u Zborniku za život i običaje Južnih Slovena iz 1899. godine. U njemu je napisao: “Na sofru dođe najprije čorba, za ovim ćevab, za ćevabom nešto slatko, pa onda opet slano, pa slatko – uvijek mora slijediti za slanim, sahan slatki i obratno…”

IFTARI NA ULICI I ZA NAJDUŽIM STOLOM NA SVIJETU

Ovogodišnji iftari u našoj zemlji i okruženju djeluju relaksiranije nego prethodne dvije godine, kad je pandemija novog virusa korona bila nemilosrdna. Zbog krvave ruske agresije na Ukrajinu, jednu od najvećih žitnica na svijetu, ovog su ramazana cijene hljeba i ostalih prehrambenih artikala enormno porasle i dodatno osiromašile mnoge zemlje svijeta. U nekima od njih i iftarski meni postao je skuplji i samim tim siromašniji. Ni to nije razlog da se ne nastave zajednički iftari. Pokušat ćemo prenijeti i dio iftarske atmosfere u nekim zemljama i gradovima.

U afroarapskoj državi Sudan tradicionalno se održavaju iftari i na ulici, u džamiji ili na nekom drugom javnom prostoru. Pred sami iftar okupljaju se porodice. Svaka sa sobom donosi sofru i na njoj veliku tepsiju s mnoštvom jela među kojima su peciva, salate, čorbe. Kad se sofre poredaju, muškarci zaustavljaju prolaznika i pozivaju ih da im se pridruže na iftaru. Ovim primjerima Sudanci dokazuju društvenu solidarnost koju ramazanski post inspirira i generira.

U egipatskoj Aleksandriji, drugom po veličini gradu u ovoj mnogoljudnoj zemlji, muslimani priređuju iftar i na kilometarski dugom stolu za koji može sjesti hiljade postača. Jedan od tih stolova bio je dug 4 kilometra i 303 metra, a procjenjuje se da je za stolom sjedilo 7.000 vjernika. U organizaciju iftara bilo je uključeno oko 800 volontera. Ovaj iftar pomogli su brojni restorani, kompanije i javne institucije iz Aleksandrije. Kažu da je ovaj iftarski stol ušao u Guinnessovu knjigu rekorda.

Do pojave ovog rekord najdužeg iftarskog stola držali su Ujedinjeni Arapski Emirati. Njihov je stol u ramazanu 2013. godine bio dug 1.003 metra, a za njim je iftarilo oko 2.000 osoba.

ISTANBULSKI IFTARI ZA IZBJEGLICE

U Istanbulu se svake ramazanske večeri organizira na stotine zajedničkih iftara. Slično je i u drugim gradovima Turske. Turci preko svojih humanitarnih organizacija i vakifa organiziraju zajedničke iftare u našoj i mnogim drugim zemljama svijeta. Ovaj put osvrnut ćemo se na tradicionalni iftar u naselju Kumkapı, poznatom i pod imenom Mala Somalija. Svake se godine priređuje iftar za njegove stanovnike, najvećim dijelom izbjeglice. Ljudi iz različitih geografskih područja, izbjegli u Tursku, sastaju se na zajedničkom iftaru. Neki su od njih u Tursku stigli iz Pakistana, Turkmenistana, Somalije, Sirije, Senegala, Ugande, Afganistana, Sudana, Irana. Konkretnu tradiciju iftara u ovom naselju započeo je tamošnji imam Muamer Aksoy, a podržali su ga lokalni privrednici i trgovci. Na pitanje šta ga je motiviralo da krene s iftarima za izbjeglice, imam Aksoy je kazao: “Jedne ramazanske večeri krenuo sam proučiti ezan kako bih obilježio prekid posta. U haremu džamije, uz fontanu, stajao je jedan afrički migrant. U ruci je držao komad vrućeg hljeba, a sitnom šakom ispijao vodu iz fontane. Za mene je to bila veoma uznemirujuća scena, koja me je moralno slomila. Odlučio sam od tog momenta organizirati iftare za migrante. Džematlije su me u tome podržale.”

IFTAR U JAMI RUDNIKA SOMA

U rudniku uglja Soma, blizu grada Manise, a taj grad je tridesetak kilometara udaljen od Izmira, na oko 350 metara ispod zemlje poste jamski komorati. Ni naporan rad ni izrazito visoke temperature nisu im prepreka da rudarsku smjenu uklope u više od 17 sati posta. Proizvodni proces teče bez prestanka. Ekipa Anadolu Agency (AA) posjetila je rudnik u Somi i s rudarima na dubini od 350 metara dočekala iftar u mračnom i zagušljivom jamskom prostoru. Za rudara Mehmeta Arlija iftar ispod zemlje je poseban i drugačiji. Istog je mišljenja i rudar Ozcan Cimen, koji kaže: “Prije svega, postiti je dobro i zbog zdravlja. Težina našeg posla je u drugom planu.”

MALEZIJSKE IFTARSKE ČORBE

I muslimani Malezije imaju autohtone iftarske menije. Jedan od ramazanskih običaja u Maleziji jeste dijeljenje posebne čorbe koja se priprema samo u danima mjeseca ramazana. Na više mjesta u gradovima gdje se dijeli ova iftarska čorba dolaze mještani i stanovnici udaljenih sela, jer svi kažu da navedeno jelo u mubarek danima ramazana ima posebna svojstva. Svi strpljivo čekaju u redu na svoj dio čorbe koju će kasnije staviti na svoju iftarsku sofru.

Malezijci se najčešće iftare čuvenom iranskom hurmom. Tu su još glavna jela, te tradicionalne grickalice pulut udang, cara berlauk, buah melak i kuih bakar, koji se serviraju kao deserti.

Na iftarskoj sofri u Indoneziji, najmnogoljudnijoj muslimanskoj državi na svijetu, najčešće se nalaze tropsko voće i povrće. Muslimani širom zemlje preferiraju kokosovu vodu, odnosno sok mladog kokosa, koja pomaže prilikom dehidracije i čišćenja organizma. U regiji Aceh piju i sok od šećerne trske, odnosno tebu, što je lokalni naziv i jedno je od neizostavnih iftarskih napitaka. Trgovci pored puta pred iftar izlažu proizvode i pripremaju svježe napitke od kokosa i šećerne trske. Razbijaju kokos i iz njega izvlače vodu, a za proizvodnju soka od šećerne trske koriste posebnu mašinu za cijeđenje. O indonezijskim je iftarima Adnan Maneh kazao: “U našoj kulturi preferira se iftarenje laganim i slatkim namirnicama. Radimo to kako ne bismo stvorili opterećenje organizma nakon iftara. Osim toga, potiskujemo osjećaj gladi i lakše klanjamo akšam i teravih-namaz.”

HRANA NA OGRADI DŽAMIJE

Stanovnici sela Šajkovac kod Podujeva (Kosovo) imaju običaj da tokom ramazana na ogradi svoje džamije ostavljaju hranu kako bi bila dostupna onima kojima je potrebna. Profesor Patriot Rudari kaže: “U čast svetog mjeseca ramazana, za one kojima je zaista potrebna hrana, ovog puta mijenjamo metodu donacije. Tako ćemo na ogradu džamije u Šajkovcu ostavljati kese s hranom, kese u kojima će biti različiti prehrambeni proizvodi koje će uzeti članovi porodica drugih sela kojima je hrana zaista potrebna. Ovu humanitarnu akciju obavljamo s porodicama našeg sela Šajkovce.”

IFTAR U AUSTRALIJSKOM PARLAMENTU

Australijski parlament u saradnji s Australijskom multikulturnom asocijacijom (Australian Multicultural Foundation) sa sjedištem u Melbourneu, prije izbijanja pandemije korone, svake je godine zajednički organizirao iftar u velikoj dvorani Parlamenta Australije (Great Hall)  u Canberri. Ovom iftaru prisustvuje oko 200 specijalno pozvanih muslimanskih predstavnika iz cijele Australije.