Kada je saudijski ministar odbrane, princ Khalid bin Salman, na društvenim mrežama izjavio da "Saudijska Arabija i Pakistan stoje kao jedan front protiv svakog agresora — uvijek i zauvijek", nije bila riječ samo o diplomatskoj kurtoaziji. Njegove riječi signalizirale su temeljitu preorijentaciju sigurnosne arhitekture Bliskog istoka, s posljedicama koje nadilaze bilateralne odnose i zadiru u širu stratešku dinamiku Arapskog poluotoka, Južne Azije i Indijskog okeana.

Izjava je uslijedila nakon što su saudijski prijestolonasljednik Mohammed bin Salman i pakistanski premijer Shehbaz Sharif potpisali Zajednički strateški odbrambeni sporazum u palači Al-Yamama u Rijadu. Ovaj historijski sporazum, predstavljen kao izraz posvećenosti obiju zemalja jačanju sigurnosti i promicanju mira i stabilnosti na regionalnom i globalnom nivou, uspostavlja sveobuhvatnu odbrambenu saradnju. Cilj je ojačati bilateralne vojne kapacitete i izgraditi čvrst mehanizam zajedničkog odvraćanja od potencijalnih prijetnji. Ključni princip je jasan: agresija na jednu zemlju smatra se napadom na obje.

Sporazum je potpisan u vrijeme velike regionalne nestabilnosti. Izraelske vojne operacije proširile su se na više frontova — od razaranja Gaze, preko napada u Libanu i Siriji, do udara na Katar 9. septembra. Sistematsko raseljavanje palestinskog stanovništva i urušavanje postojećih sigurnosnih okvira doveli su do situacije koju mnogi nazivaju egzistencijalnom krizom. U takvom kontekstu, formiranje alternativnih sigurnosnih mreža postalo je nužnost — radi odvraćanja agresije i uspostavljanja političko-vojnog balansa u regiji.

Saudijsko-pakistanski savez nije rezultat trenutne potrebe, već plod dugoročnog strateškog partnerstva razvijanog godinama kroz diplomatske kanale. Temelji su postavljeni u martu 2024. godine tokom posjete princa Khalida Islamabadu. U aprilu iste godine, prijestolonasljednik je razgovarao s premijerom Sharifom u Meki o proširenju saradnje, dok je u novembru održan sastanak s pakistanskim načelnikom Generalštaba o mogućnostima vojne saradnje. Martovski susret 2025. dodatno je učvrstio temelje ovog sporazuma.

Visoki saudijski zvaničnik, pod uvjetomanonimnosti, izjavio je da se ovim sporazumom formalizira vojna saradnja koja datira još iz 1960-ih, uključujući zajedničke obuke, saradnju u odbrambenoj industriji te vojne vježbe na kopnu, moru i u zraku. "Ovo je podizanje partnerstva na dosad nezabilježen nivo", rekao je, ističući da se sporazum temelji na međunarodnom pravu, da ne cilja nijednu konkretnu zemlju te da nadopunjuje postojeće bilateralne vojne odnose.

Najvažnija tačka, prema istom izvoru, jeste odredba prema kojoj se oružani napad na jednu zemlju smatra napadom na obje. Time se, kako ističe, značajno jačaju odbrambene sposobnosti i zajedničko odvraćanje, što doprinosi stabilnosti i sigurnosti u vrijeme rastućih globalnih prijetnji.

Pakistanski ministar odbrane Khawaja Asif izjavio je za Associated Press da bi "nuklearni program bio dostupan Kraljevini ako to okolnosti budu zahtijevale." Na pitanje Reutersa o mogućem nuklearnom štitu, saudijski izvor je odgovorio: "Ovo je sveobuhvatan odbrambeni sporazum koji uključuje sva vojna sredstva" — izjava koja, iako diplomatski sročena, otvara prostor za široku interpretaciju.

Za Saudijsku Arabiju, ovim se stvara dodatni sigurnosni sloj u nestabilnoj regiji, dok Pakistan time jača svoj međunarodni položaj kroz savez s ključnom islamskom i energetskom silom, koja ima snažan utjecaj i u Washingtonu i u evropskim prijestolnicama.