Bosna i Hercegovina zemlja je vrlo složene etničke, vjerske i obrazovne strukture, zemlja velikih oscilacija u prirodnom priraštaju, kao i ukupnom broju stanovnika, ali i zemlja s nekoliko vrlo izraženih talasa iseljavanja. Uprkos različitim remetilačkim faktorima u toku 20. stoljeća, gotovo stogodišnjem ukidanju prava na jezik i naciju pripadnicima većinskog bošnjačkog naroda, obespravljenju bošnjačkih begova u procesu agrarne reforme, potom teških i bolnih iskustava agresije, progona, etničkog čišćenja i genocida, Bosna i Hercegovina uspjela je preživjeti kao multietnička i multikonfesionalna država u kojoj i danas žive Bošnjaci, Srbi i Hrvati, te ostali narodi i građani.

Čini se da su danas demografske prilike u Bosni i Hercegovini više u fokusu politika iz susjedstva nego što su tema kvalitetnih analiza i tumačenja domaćih medija i struke te patriotskih političkih snaga. U protekle dvije-tri decenije Bosna i Hercegovina bila je zahvaćena vrlo složenim demografskim kretanjima, izazvanim mnoštvom razloga, počev od onih političke i ekonomske prirode, do uobičajenih društveno-historijskih uzroka i zakonitosti. Posljednjih godina Bosna i Hercegovina suočava se sa sve nižim prirodnim priraštajem i po automatizmu sa sve manjim brojem učenika u školama i studenata na univerzitetima; sa sve većim iseljavanjem radno sposobnog stanovništva, sa sve praznijim gradovima i sve većim brojem opustjelih sela; sa sve intenzivnijim odustajanjem od poljoprivrede i slabljenjem domaće proizvodnje; sa sve izraženijim disbalansom u etničkoj i vjerskoj strukturi kao posljedicom proteklog rata, ali i neprekinutom diskriminacijom nad pripadnicima manjinskih naroda, posebno na teritoriju entiteta Republika srpska, i tome lično.

KLJUČNI UZROCI NEGATIVNOG PRIRODNOG PRIRAŠTAJA

Demograf Anes Hasanbegović, vlasnik portala Bosanske historije, vrlo studiozno bavi se demografskim kretanjima u Bosni i Hercegovini. Svjestan da demografski trendovi ne poznaju nacionalne ili entitetske granice, u svojim analizama Hasanbegović iznosi zaprepašćujuće podatke o sve manjem broju rođenih i sve manjem broju školaraca, ukazuje na sve pustije ulice, gradove, na nedostatak radne snage, na gašenje brojnih udruženja, društava i klubova uslijed sve manjeg broja mladih.

Na pitanje ima li država snage odgovoriti na negativne trendove te da li postoje izuzeci i, ako postoje, koja su to mjesta, općine ili gradovi koji se još uspješno nose sa smanjenom stopom prirodnog priraštaja i malim brojem učenika, kao i sa sve izraženijim odlascima radno sposobnog stanovništva, Hasanbegović odgovara: “Ubrzana urbanizacija jedan je od glavnih krivaca negativnog prirodnog priraštaja u Bosni i Hercegovini. Naravno, najveći krivac je ekonomija. U nekim sredinama danas imamo više stanovnika koji žive van lokalnih općina. Naprimjer, više od 60.000 ljudi danas živi u dijaspori, a porijeklom su s područja Cazina. Čak 10.000-15.000 Bošnjaka iselilo je iz ove lokalne zajednice u posljednjih desetak godina, a iseljavanje još traje. Od općine s jakim natalitetom i sve većim brojem prvačića, ova je zajednica, zbog konstantnog iseljavanja mladih, postala jedna od općina s negativnom statistikom u pogledu nataliteta. Postoje neki izuzeci. Naprimjer, općina Tešanj daje poticaj za mlade bračne parove. Načelnik Općine, kao i neki općinski vijećnici pokazuju da su svjesni kako je ekonomija pitanje svih pitanja. Čini se da rade sve kako bi privukli mlado stanovništvo u općinu Tešanj. Kao jedna od općina s većinskim postotkom Bošnjaka, Tešanj i dalje odolijeva masovnim iseljavanjima. I zato bih tu općinu spomenuo kao jednu od svijetlih tačaka u vezi s natalitetom i pronatalitetnim mjerama koje se ondje provode. Tešanj je, dakle, jedna od rijetkih općina koja veoma ozbiljno gleda u budućnost kao i na tokove migracija stanovništva. Razlika između Tešnja i većine ostalih općina u tome je što su u Tešnju i privrednici krenuli s agresivnom fazom zadržavanja mladih kroz razne podsticaje, a tu je i pronatalitetna mjera. Naprimjer, u nekim kantonima porodiljama se daje smiješna suma od 500 KM za treće dijete. I to samo u nekim općinama. Jedna od novijih inicijativa dolazi iz Općine Novi Grad u Kantonu Sarajevo, koja daje 1.000 KM svim porodiljama za svako treće dijete. I još više za svako ostalo. To je nešto što trebaju i moraju kopirati svi općinski načelnici.”

Po Hasanbegovićevom mišljenju, jedan od sumornih pokazatelja bosanskohercegovačkog stanovništva jeste i prosječna demografska starost. Prosječnu starost Bošnjaka u Bosni i Hercegovini u 2021. godini, a koja prelazi 40 godina, Hasanbegović smatra katastrofalnom. “To je demografska starost. Statističkim žargonom kazano, to označava početak kraja jedne nacije. Duboka demografska starost je 45 godina. Bošnjaci se približavaju tom ambisu. Najvažniji poticaji trebaju dolaziti od općinskih vijećnika i općinskih načelnika, privrednika kao i Islamske zajednice u BiH, koja, nažalost, veoma malo radi na promoviranju nataliteta kod Bošnjaka i nuđenju nekih svojih pronatalitetnih mjera. Bošnjaci su jedini muslimanski narod koji nestaje u 21. stoljeću. Moramo se zapitati hoće li Bošnjaci postojati 2040. godine ako ne budu imali plan za budućnost.”

TEŽAK POLOŽAJ BOŠNJAKA I HRVATA U RS-U

Migracije stanovništva pogađaju sve u Bosni i Hercegovini. Međutim, u RS-u određene strukture vlasti svakodnevno rade na iseljavanju Bošnjaka perfidnim političkim pitanjima kao što su zakon o jeziku. A Bošnjaci imaju pravo na školovanje na svom jeziku, koji je i jedna od ključnih tačaka Dejtonskog mirovnog sporazuma. Danas su rijetka područja na kojima Bošnjaci imaju realne šanse da dugoročno razvijaju ekonomiju i društveni život i ponovo budu važan demografski i općenito ekonomski, politički i društveni faktor.

Upitan imaju li Bošnjaci i Hrvati perspektivu opstanka i demografskog rasta u RS-u, Hasanbegović je izričit da nemaju. “Da li će Hrvati opstati u manjem entitetu? Neće! Zašto? Ključni razlog njihovog trajnog nestanka na tim prostorima jeste asimilacija. Od manje od 2.000 katolika na području grada Banja Luka, njih čak 11 posto, a u nekim dijelovima i do 15 posto jesu djeca rođena iz mješovitih brakova. A u situaciji kakva jeste, šanse da dijete koje je rođeno u 21. stoljeću ondje bude i dalje Hrvat skoro i ne postoje. Naprimjer, mnogi ne znaju da su prije nekoliko godina bila svega četiri osnovca hrvatske nacionalnosti u cijeloj općini Bosanski Brod. To je tragedija, jer da je riječ o četiri prvačića, i taj bi broj bio malen. Ali ovdje je riječ o četiri osnovca. Velika općina, Derventa, imala je svega jedanaest osnovaca hrvatske nacionalnosti. Sve to su činjenice u uvjetima u kojima nema nastave na hrvatskom jeziku, gdje broj Hrvata prvačića skoro i ne postoji van grada Banja Luka, gdje je prisutna određena doza asimilacije, gdje nema nataliteta, ne postoji fertilitet, ne postoji ni politički i ekonomski plan za održivi povratak. Broj katolika konstantno će padati i na kraju će ih nestati. Dovoljna je činjenica da je prije deset godina bilo 9.000 katolika u manjem entitetu. Danas je taj broj manji od 7.000. A kako je izrazito visoka stopa mortaliteta, taj broj će i dalje padati. Mnogi ne znaju da najviše Hrvata u RS-u ne živi u općinama Bosanske Posavine koje su etnički očišćene, nego ih većina živi na području Prijedora i Banje Luke.

Perspektive Bošnjaka u RS-u također su vrlo slabe, skoro pa nikakve. Iako je stanje Bošnjaka u manjem entitetu mnogo bolje u odnosu na Hrvate, male su šanse da će se nešto popraviti bez jače podrške države koja gleda u budućnost. U mnogim općinama nažalost više nema Bošnjaka prvačića. U etnički očišćenom Kneževu, bivšem Skender-Vakufu, u novoj školskoj 2021/2022. godini nemamo nijednog prvačića bošnjačke nacionalnosti. U nekim općinama, poput Šipova, imamo tek jednog prvačića Bošnjaka. To je najbolji dokaz da je u najvećem dijelu RS-a ostalo starije bošnjačko stanovništvo i da nema garancije za budućnost Bošnjaka. Postoje određene svijetle tačke. U općini Srebrenica školske 2021/2022. godine Bošnjaci čine skoro 70 posto prvačića. Jak je natalitet u nekim dijelovima Podrinja, pa i u Janji. Ali bez jačeg angažiranja države, koja će svim silama stati i spriječiti iseljavanje Bošnjaka, taj pad će se nastaviti jer RS pravi segregacije gore nego za vrijeme Martina Luthera Kinga u Americi. U takvim uslovima, gdje Bošnjaci nemaju nikakva prava i gdje ih na javnom RTV servisu nazivaju najpogrdnijim riječima, teško da će se nešto bitnije promijeniti. Opstanak je moguć jedino ako svi veći i bogatiji bošnjački privrednici počnu otvarati sve više firmi u RS-u. Naprimjer, Kozarac nema 'Robot'. Ima samo jedan 'Bingo' i to je to. Treba više ulaganja u sredine koje imaju mlađu bošnjačku populaciju. Jer samo će se ekonomijom moći održati bošnjačka populacija ovdje. Postoje šanse da opstanemo ako budemo imali strategiju kao narod, ali to je više pitanje za organe vlasti, a ne za bilo kojeg pojedinca ili demografa.”

ISELJAVANJE JE BOSANSKI USUD OD VREMENA AUSTRO-UGARSKE

U proteklih stoljeće i po Bosna i Hercegovina bila je zahvaćena s nekoliko snažnih valova iseljavanja. Tu se prije svega misli na iseljavanja iz Bosne i Hercegovine u periodu Austro-Ugarske, između dva svjetska rata, potom u vrijeme socijalizma, pa onda u vrijeme Agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu.

“Demografija je igrala značajnu ulogu u nekim historijskim razdobljima. Naprimjer, nakon iseljavanja vojvođanskih Nijemaca od 1945. do 1948. godine, za vrijeme takozvane Osme ofanzive, na njihova prazna imanja naseljeni su Srbi s područja današnje Like u Hrvatskoj, kao i Cazinske krajine, posebno općine Velika Kladuša. Neka su sela tako opustjela od Srba i na njihova su se mjesta naselili Bošnjaci. Takvi primjeri su naselja Stabandža i Zborište kod Velike Kladuše. A neka su sela izgubila najveći dio svog stanovništva. Nedugo poslije Drugog svjetskog rata srpsko selo Hrgar kod Bihaća imalo je više od 300 srpskih mladića i djevojaka i više od 1.000 stanovnika. Međutim, na popisu stanovništva 1991. godine selo je imalo manje od 100 stanovnika. To je dokaz da migracije mogu imati itekako negativan utjecaj na određenu populaciju. One su uglavnom ekonomske naravi, što se odražava na pad fertiliteta, nataliteta kao i činjenice da takvi krajevi postanu prazni. Urbanizacija igra veoma bitnu ulogu. Konstantno jačanje grada nauštrb sela dovelo je do pustih sela u najvećem dijelu Bosne i Hercegovine i do rasta gradova. Ali taj rast će biti samo privremeni. Nažalost, padu je najviše doprinio i socijalistički sistem, u kojem se održavao mit o gradovima i gdje je vladalo nepisano pravilo da, ako želiš uspjeti u životu, moraš živjeti u gradu. Tako danas imamo sve veću urbanizaciju, a ruralno stanovništvo čini sve manji procent stanovništva Bosne i Hercegovine. U takvim uvjetima bit će veoma teško omogućiti održivi rast i razvoj u bližoj budućnosti”, smatra Hasanbegović.

POPIS IZ 2013. I NJEGOVE POSLJEDICE

Od dolaska Austro-Ugarske u Bosni i Hercegovini održano je trinaest popisa stanovništva. Posljednji među njima proveden je 2013. godine. Demograf Anes Hasanbegović smatra da su popisi vrlo važni za svaku zemlju svijeta, međutim, popis stanovništva u Bosni i Hercegovini pitanje je života i smrti za zvanični Beograd i Zagreb. “Bosna se nikako ne smije prikazati kao država s apsolutnom većinom Bošnjaka. Pa i sam popis 2013. godine bio je pun skandala, pa su neki popisnice prebacivali preko Drine, posebno na područjima općina Bratunac i Srebrenica, u kojima je broj Srba brutalno uvećan čak i nekoliko puta. Zvanični Zagreb i Beograd imat će puno više problema u državi u kojoj su Bošnjaci apsolutna većina (više od 50 posto) stanovništva, nego relativnu. Zato se i dešava politizacija popisa 2013. godine, iako je čak i RS potpisala zakon koji kaže da je u vezi s tim jedini nadležni organ Agencija za statistiku BiH. Unatoč svemu, oni i dalje negiraju taj popis i sumiranje njegovih rezultata. Uporedo s popisom stanovništva 2013. godine trebao je krenuti i popis poljoprivrede. Jer Bosna i Hercegovina već više od pedeset godina nije imala popis poljoprivrede. Ali je bojkotom nekih, posebno SNSD-a, taj popis odložen, tj. nikad nije održan. Stoga je ovo pitanje Damoklov mač. On može da se održi, ali i ne mora. Jasno je da je popis postao vruće političko pitanje. Jasno je da zvanični Beograd i Zagreb nikad neće dozvoliti dominaciju Bošnjaka u Bosni i Hercegovini, što su više puta do sada naglasili. Dok neke stranke, poput HDZ-a, odavno govore da Bosna i Hercegovina nikad neće biti građanska država, a šta je građanska država nego vladavina većine?! Treba imati na umu da se Bosna i Bošnjaci u svakom popisu neće mnogo pitati. ‘Efikasan’ popis može biti nametnut samo od visokog predstavnika, kojeg opet ne priznaju druga dva naroda. S tim u vidu, ne vjerujem da će popis biti održan bez jačeg angažmana države, koja, nažalost, posljednjih nekoliko godina ne funkcionira. Veoma sam skeptičan u vezi s tim pitanjem jer je ovo više stvar političke nego statističke prirode.”

 LOŠE DEMOGRAFSKE PRILIKE ZA HRVATE

U vrlo lošoj demografskoj slici Bosne i Hercegovine posebno dominira problem Hrvata, koji se već godinama susreću sa sve većim iseljavanjem te sa sve manjim brojem rođenih. Kao posebna regija s izraženim negativnim trendovima, ističe se Srednja Bosna.

“Pogledajmo malo statistiku unazad deset godina. Školske 2011/2012. godine u Srednjobosanskom kantonu bilo je 797 upisanih prvačića po hrvatskom nastavnom planu. Naravno, bilo je i više prvačića po bosanskom planu, ali ovdje je riječ samo o prvačićima hrvatske nacionalnosti. Deset godina poslije, školske 2021/2022. školu po hrvatskom nastavnom planu upisalo je 447 prvačića, nakon prvog upisnog roka. Ali kako većina općina u SBK organizira samo jedan upisni rok, osim općine Travnik, može se reći da su ovi podaci skoro i konačni za Srednjobosanski kanton. Dakle, od 2011/2012. do 2021/2022. godine evidentirano je tačno 350 manje upisanih prvačića hrvatske nacionalnosti u ovom kantonu. Ako se pogledaju podaci za sve preostale kantone u Federaciji BiH posljednjih deset godina, najmanji pad zabilježen je u Zapadnohercegovačkom kantonu, dok su najveći padovi u Posavskom kantonu, koji je prije desetak godina imao više od 200 prvačića Hrvata, a ove školske godine upisano ih je svega 105. To su strašni gubici. S druge strane, pogleda li se statistika Katoličke crkve – a neko uporno želi prikazati broj Hrvata većim nego što on zaista jeste, s navodno 50.000 Hrvata ateista – broj prvačića još je manji. Da bi podaci za prvačiće Hrvate ateiste bili tačni, trebalo bi da upišu od 1.000 do 1.500 djece više, što uopće nije moguće. Naprimjer, školske 2011/2012. bilo je više od 4.000 upisanih prvačića hrvatske nacionalnosti na razini cijele Bosne i Hercegovine. Samo dva kantona, Posavski i Srednjobosanski, imali su 450 prvačića manje ako se poredi s podacima iz školske 2011/2012. godine. Isto tako, brutalni padovi bili su i u ostalim kantonima, te posebno u Bosanskoj Posavini”, tvrdi Hasanbegović i nastavlja: “Na području Bosne i Hercegovine u oba entiteta prvi put u historiji u posljednjih stotinu godina upisano je manje od 3.000 prvačića hrvatske nacionalnosti. Zapravo, taj broj prvačića će školske 2021/2022. godine pasti i na ispod 2.900. Naravno, cijela politička garnitura HDZ-a Hrvatske pa i Bosne i Hercegovine znaju da je, sa sve manje Hrvata, projekt Herceg-Bosne nemoguć i neostvariv. A demografija ovdje igra itekako važnu ulogu. Dovoljno je reći da je po statistici Katoličke crkve s kraja 2010. godine u općini Jajce živjelo 9.200 katolika. Deset godina kasnije, 2020. godine taj broj je pao na ispod 5.900. Skoro jedna trećina katoličkog stanovništva nestala je iz ove općine. Mnogi bi rekli da je ovo općina gdje je loš natalitet i da je većina katolika ovdje nestala prirodnim putem. Ali stanje je potpuno obrnuto jer su najveći pad uzrokovale migracije. Srednjobosanski kanton imao je više od 80.000 katolika krajem 2011. godine, da bi taj broj pao na 56.500 krajem 2020. godine. To je negativna razlika od 23.500 katolika za svega deset godina, što je ravno jednom prilično dobro napunjenom stadionu. Sa sve manjim brojem Hrvata, Hrvatska ima problem s demografijom, jer već sad ne dobija saveznike vezano za aparthejd projekt Herceg-Bosne, koji neki još žele da provedu u djelo i u 21. stoljeću. Otuda i tolika igra i panika jer da je stanje obratno, Hrvatska bi itekako podržavala građansku opciju kakvu su svi podržavali 2010. godine, među njima i Komšića. Međutim, u današnje vrijeme demografske prilike za Hrvate u Bosni i Hercegovini doista su vrlo loše.”

U novoj školskoj 2021/2022. godini broj prvačića srpske nacionalnosti mnogo je veći od broja prvačića hrvatske nacionalnosti. Kako je u RS-u upisano manje od 9.000 prvačića, Hasanbegović procjenjuje da je ondje upisano oko 8.400 prvačića srpske nacionalnosti. Kako kaže, na to treba dodati i oko 400 prvačića srpske nacionalnosti u Distriktu Brčko i Federaciji BiH. “Sve u svemu, kad je riječ o prvačićima, moja optimalna procjena za školsku 2021/2022. godinu je 2.900 Hrvata, 8.900 Srba, 14.200 Bošnjaka i Bosanaca te 300-500 Ostalih. Procentualno na razini cijele Bosne i Hercegovine to bi iznosilo 11 posto Hrvata, 33-34 posto Srba, 1 posto Ostalih (ponajviše Roma), te 54 posto Bošnjaka i Bosanaca”, naveo je Hasanbegović.