Čelnici takozvanih “lijevih” stranaka u BiH često su znali javno kazati kako partije koje vode neće ići u koaliciju s etnonacionalnim strankama u Bosni i Hercegovini. Slične istupe mogli smo čuti i iz Naše Stranke, za koju još uvijek nije utvrđeno gdje se pozicionira, lijevo, u centru ili nigdje, čija je vrhuška također istrajavala na tezi da s nacionalnim strankama ne žele u pregovore ili koalicije. Naravno, to je legitimno pravo svakog političkog subjekta i u njemu nema ništa sporno sve dok se prema principu “nećemo sa etnonacionalnim strankama” pristupa dosljedno.
Ipak, princip “dosljednosti” kod dvije političke partije pao je u zaborav jer već duže vremena ove partije i njihovi partneri Narod i pravda pregovaraju upravo s etnonacionalistima. Prvo su Mostar prepustili HDZ-u, a sada se dogovaraju sa Srpskom demokratskom strankom (SDS), čije je političko vodstvo devedesetih godina završilo iza rešetaka nakon što su osuđeni za genocid, etničko čišćenje, silovanja i druge teške ratne zločine.
Na posljednji sastanak “Trojke” i predstavnika opozicionih partija iz entiteta RS stigli su Mirko Šarović (SDS), Branislav Borenović (PDP) i Aleksandar Glavaš (DNS), Edin Forto, Sabina Ćudić i Predrag Kojović (Naša stranka), Nermin Nikšić i Denis Bećirović (SDP BiH) i Elmedin Konaković (Narod i pravda).
Nakon što su napravili selfie, razgovarali su o predstojećim općim izborima i mogućim modelima međusobne saradnje. Pregovori, dogovori i saradnja jesu ono što treba Bosni i Hercegovini, ali to trojka izgleda shvata jedino na sopstvenom primjeru jer već godinama unazad Stranki demokratske akcije (SDA) se spočitava “sjedenje” za stolom s HDZ i SNSD. Valjda trojac konačno shvata političku realnost u Bosni i Hercegovini, koja često zahtijeva razgovore i s dijametralnim političkim opcijama.
Trojku to očito ne zanima, njima je cilj samo smaknuti s vlasti SDA i u toj nakani ne biraju ni oruđe ni partnere. Dok kontinuirano SDA pokušavaju svesti na “etnopartiju” i tako je izjednačiti s političkim subjektima koji žele urušiti državu Bosnu i Hercegovinu, nauštrb jačanja entiteta RS. Ovakav paušalan pristup politici čisti je populizam koji, srećom, ima kratak rok trajanja.