Incident na utakmici domaćeg prvenstva, u kojem su s tribina upućene uvrede državi Bosni i Hercegovini, ne može se svesti na epizodu navijačkog viška emocija. On razotkriva nedostatak minimalnog konsenzusa o državi kao zajedničkom političkom okviru i izostanak institucionalne volje da se taj okvir zaštiti.

U savremenoj političkoj teoriji, država nije tek administrativna struktura niti zbir teritorijalnih nadležnosti. Ona je normativni poredak koji omogućava ostvarivanje prava, sigurnosti i političke participacije. Drugim riječima, država je pretpostavka svih drugih sloboda. Upravo zato, odnos prema državi nije pitanje ličnog ukusa ili selektivne pripadnosti, već temeljna obaveza svih koji u njoj žive. 

Pluralizam identiteta, etničkih, kulturnih, religijskih, legitimna je i poželjna karakteristika svakog savremenog društva. Međutim, pluralizam ne podrazumijeva pravo na negaciju zajedničkog političkog okvira. Postoji jasna razlika između raznolikosti unutar države i osporavanja same države. 

Ponavljanje ovakvih incidenata, kakav smo vidjeli na utakmici u Mostaru Zrinjski - Željezničar uz izostanak sankcija, vodi ka normalizaciji antidržavnog diskursa.

Gostujućim navijačima zabranjen je dolazak, pa nije teško pogoditi ko je skandirao.

- J**em te Bosno, j**em te ja, Hrvatska moja domovina - pjevali su navijači Zrinjskog nekoliko minuta.

Ono što je nekada bilo prepoznato kao neprihvatljivo, postaje uobičajeno. Time se ne relativizira samo problem, već se postepeno erodira autoritet države. U tom procesu najvažniju ulogu ima institucionalna pasivnost. Kada službena lica ne reaguju, kada se utakmice ne prekidaju, kada izostaju disciplinske mjere  šalje se poruka da država nije u stanju zaštititi vlastiti simbolički integritet. A država koja ne štiti sebe, teško može štititi svoje građane. 

Šalje se poruka

Fudbalski savez BiH amnestira veličanje ratnih zločinaca na tribinama blagim kaznama

Institucije nisu puki administrativni mehanizmi; one su čuvari normativnog poretka. Njihova odgovornost nije samo da održavaju red, već i da afirmiraju vrijednosti na kojima država počiva. U tom smislu, izostanak reakcije na javno vrijeđanje države je oblik institucionalnog odustajanja od vlastite uloge.

Sloboda izražavanja predstavlja jednu od temeljnih vrijednosti demokratskog poretka. Međutim, ona nije apsolutna. Savremeni pravni i politički sistemi jasno prepoznaju granice tamo gdje govor prelazi u negaciju osnovnih vrijednosti zajednice. U tom kontekstu, organizirano i javno vrijeđanje države ne može se tretirati kao legitimna forma izražavanja. Ono ne doprinosi pluralizmu, već podriva sam temelj političke zajednice. Zato je odgovornost države da jasno povuče granicu između dopuštenog i nedopuštenog, ne iz potrebe za represijom, već radi očuvanja minimalnog okvira u kojem slobode uopće mogu postojati.

U konačnici, suštinsko pitanje nije samo kako sankcionirati ovakve incidente, već kako reafirmirati ideju države kao zajedničkog imenitelja. Bosna i Hercegovina nije i ne može biti država "po izboru", država kojoj se pripada selektivno, zavisno od političkog trenutka ili identitetske preferencije.

Ona je politička činjenica i pravni okvir koji obavezuje sve njene građane. Država mora biti iznad svih partikularnih identiteta, ne da bi ih potisnula, nego da bi omogućila njihovo ravnopravno postojanje.

Zato je krajnje vrijeme da se jasno kaže: država nije opcija - ona je okvir. Država nije izbor - ona je obaveza. I za sve koji u njoj žive, država mora biti iznad svega.