Ciljevi Fondacije bili su da prima novčana sredstva i vrši isplate za obilježje, da sagradi, održava i obavlja sve druge poslovne aktivnosti ovog obilježja. Ranije je, 25. oktobra 2000. godine, odlukom visokog predstavnika Petritscha, trajno određena zemljišna lokacija u Potočarima kod Srebrenice za mezarje i spomen-obilježje ubijenima u julu 1995. u Genocidu.
Savjetodavna radna grupa Memorijalnog centra zaključila je da dodijeljena lokacija nije dovoljna za muzej, arhiv i dopunske službe te je predložila da bude iskorištena bivša Fabrika akumulatora, koja se nalazi nasuprot lokacije za ukop.
Nakon konsultacija s Vladom Republike Srpske i uz podršku Izvršnog odbora memorijala, visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini Paddy Ashdown 25. marta 2003. godine donio je odluku kojom se vlasništvo nad ovom fabrikom prenosi na Fondaciju.
Memorijalni centar danas osim mezarja podrazumijeva i muzej, biblioteku te multimedijalnu prezentaciju o genocidu. U protekle 22 godine memorijalni centar izrastao je u ozbiljnu naučno-istraživačku instituciju, koja je vjerodostojan čuvar sjećanja na ubijene u Genocidu.
