Za građane Švicarske, William Tell je nacionalna ikona čija je legenda duboko ukorijenjena u temelje zemlje. Slavljen je kao utemeljitelj i simbol švicarske borbe za nezavisnost, priča o njemu nadahnjuje hodočasnike i turiste da odu na značajna mjesta iz njegovog života ili vide njegov moćni bronzani kip na trgu Altdorf.
Ovih dana u kinima se prikazuje film Nicka Hamma „William Tell“ koji prikazuje junaka u drugačijem svjetlu, onom u kojem se Tell nevoljko uzdiže kao vođa kako bi zaštitio svoju porodicu, svoj narod i svoju domovinu.
Ako pitate šta se zna o liku Williama Tella, onda će vam većina ljudi ispričati legendu o jabuki sa sinove glave i njegovoj vještini baratanja samostrelom. Da gađa jabuku sa vrha glave svog sina Waltera prisilio ga je tiranin, službenik u Altdorfu, u švicarskom kantonu Uri. U to vrijeme zemlja koja će kasnije postati Švicarska sastojala se od administrativnih teritorija ili kantona koji su pali pod kontrolu habsburških vladara Austrije. Kako priča kaže, Albrecht Gessler, habsburški agent koji je terorisao stanovnike Altdorfa, naredio je da se šešir stavi na stub na gradskom trgu i svi koji prolaze morali su mu se pokloniti u znak pokornosti.
Ali 18. novembra 1307. godine, Tell, vješt lovac i planinar iz Burglena, odbio je pokloniti se. Bio je uhapšen i suočen s pogubljenjem, ali Gessler mu je ponudio priliku da se oslobodi ako dokaže svoj cilj samostrelom tako što će gađati jabuku stavljenu na vrh glave njegova sina. Tell je pogodio i tako zaradio svoju slobodu. Kad je Gessler primijetio da je lovac pripremio drugu strelu za samostrel, pitao ga je zašto a Tell mu je odgovorio da bi, da nije uspio i da je ozlijedio svog sina, ubio Gesslera.
Odmah je uhapšen i poslan u tamnicu Küssnacht. Dok su ga prevozili preko jezera Luzern, oluja je prijetila da potopi čamac pa je pušten kako bi mogao pomoći da se čamac vrati na obalu. Ondje je Tell uspio pobjeći i kasnije dočekao Gesslera ubivši ga iz zasjede. Nakon što je ubio Gesslera, Tell se sastao s drugim ljudima koji su predstavljali kantone Uri, Schwyz i Unterwalden, kojima su Habsburgovci nanijeli nepravdu, te su na planinskoj livadi Rutli položili zakletvu, zakleli su se da će se ujediniti protiv svojih tlačitelja kako bi oslobodili svoj narod.
Danas se tu zakletvu smatra simboličnim činom osnivanja Stare švicarske konfederacije, koja se borila protiv Habsburgovaca kroz 14. stoljeće i postigla svoju nezavisnost u 17. stoljeću. Obilježava se nacionalnim danom Švicarske svakog prvog augusta.
Tell je postao neraskidivo povezan s zakletvom, unatoč tome što je onma položena 1291. godine, gotovo dva desetljeća prije Gesslera i jabuke. Unatoč ugledu koji stoljećima uživa u Švicarskoj, nema definitivnog dokaza da je William Tell ikada zaista i postojao. Njegovo poznato gađanje jabuke je legenda, zasnovana na starim spisima. Najraniji sačuvani spomen Tellove priče pojavio se tek 1470-ih, više od jednog stoljeća nakon Tellovih navodnih podviga, u zbirci srednjovjekovnih rukopisa pod nazivom „Bijela knjiga Sarnena“.
Otprilike u isto vrijeme nastala je patriotska pjesma koja je govorila o njegovim djelima, Tellenlied. Pjedan od prvih tekstova o tome pojavio se još kasnije u „Chronicon Helveticum“, hronici švicarske historije učenjaka Gilga Tschudija iz sredine 16. stoljeća. Tschudi je uljepšao Tellovu priču, dodajući brojne detalje, uključujući davanje Tellu imena – Wilhelm ili William – i datum njegove smrti, 1354. godine.
Do vremena kada je Tellovo postojanje postalo predmetom značajnih studija u 19. stoljeću, on je već postao sastavni dio švicarske priče kao nacionalni simbol nezavisnosti. Njegov ugled je obnovljen u vremenima nakon Napoleonove vladavine i građanskog rata, i nije bilo potrebe dovoditi u pitanje istinitost priče. Godine 1804. prvi put je izvedena drama „Wilhelm Tell“ njemačkog dramatičara Friedricha von Schillera. To je pak inspirisalo Rossinijevu operu „William Tell“, koja je praizvedena 1829.
Njegov utjecaj proširio se i izvan granica Švicarske. Francuska revolucija, koja se suprotstavila Habsburgovcima Tella je smatrala narodnim herojem, a citiran je kao simbol ne samo švicarske nezavisnosti nego i liberalizma diljem svijeta. Ipak, nedostatak savremenih dokaza na kraju je doveo do pitanja o istinitosti cijele priče. Konkretno, Tellov poznati čin gađanja jabuke ima puno sličnosti s drugim sličnim motivima u srednjevjekovnom folkloru. Naprimjer, Palnatokea, danskog poglavicu iz 10. stoljeća je Harald Plavi zub prisilio da gađa jabuku na glavi svog sina.
Kad su braća Gottlieb Emanuel i Albert von Haller to istakli u svom tekstu iz 1760. „William Tell: Danska bajka“, to je dočekano s bijesom. Tekst je spaljen na gradskom trgu u Altdorfu, a autori su se morali javno ispričati.
Je li on zaista postojao ili ne, postalo je nevažno: William Tell je švicarski nacionalni heroj i ikona. Na tom istom trgu 1895. godine postavljen je bronzani kip Tella sa samostrelom na ramenu i rukom oko sina, rad kipara Richarda Kisslinga. A godina uklesana na postolju nije 1291., nego 1307. Možda kao trajni podsjetnik da su neke priče predobre da bi im činjenice stajale na putu. History Extra
