Potpisan je dokument kojim se operacionalizira i konkretizira sporazum o strateškoj saradnji Srbije i Mađarske u području odbrane, postignut 2023. godine, izjavio je nakon potpisivanja predsjednik Aleksandar Vučić. On je istaknuo da je ključni element tih odnosa vojna saradnja, koja se ogleda kroz realizaciju bilateralnih i multinacionalnih vježbi, vojno-vojnu i vojno-tehničku saradnju u području nabave sistema i sredstava naoružanja. 

Predsjednik Srbije vjeruje da je to korak bliže vojnom savezu dvije zemlje, ali da se o tome trebaju izjasniti i mađarska strana, kao i mađarski i parlament Srbije. Vjerovatno se o tome pita i NATO, budući da je Mađarska njegova članica. 

Odgovor Hrvatskoj, Albaniji i Kosovu 

Sporazum, dakle, nije neki preveliki novitet, ali dolazi nakon deklaracije o vojnoj saradnji Hrvatske, Albanije i Kosova, koja je u Beogradu ocijenjena kao provokativna. Potpisivanje dokumenta s Mađarskom stoga se vidi i kao odgovor Beograda na tu inicijativu, koja se može posmatrati i kao nastavak Vučićevog nademtanja s Hrvatskom.

Sve objavljeno na Facebooku

Orban pomaže Dodiku da diže tenzije: Mađarski specijalci s MUP-om RS-a izvode vježbe u Banjoj Luci , MVP obaviješten o dolasku

Praktična vrijednost tog sporazuma nije previše značajna za dobrobit građana Srbije ili njihovu sigurnost. Kako za DW ističe direktor Instituta za evropske poslove Naim Leo Beširi, "kada se analiziraju svi strateški ugovori koje Srbija potpisuje, ona takve ugovore nema jedino s Burkinom Faso".

- Taj sporazum je usmjeren isključivo na ekonomske dobitke za kompanije koje su bliske dvojici autoritarnih lidera Viktoru Orbanu i Aleksandru Vučiću. Tako da ovaj sporazum može imati taj PR efekt, kao nekakva protivteža dogovoru koji je postigla Hrvatska, ali suštinski on nema velikog značaja - kaže Beširi. 

Potpisivanje vojnog sporazuma s Mađarskom svakako jeste nekakav odgovor na trojni sporazum Hrvatske, Albanije i Kosova, smatra Aleksandar Popov, direktor Centra za regionalizam. On ujedno podsjeća i na inicijative koje stižu iz Crne Gore. 

- Vidimo da Milan Knežević, lider Demokratske narodne partije, traži da Crna Gora potpiše vojno-tehnički sporazum sa Srbijom, Mađarskom i Slovačkom. Dodatni motiv tog sporazuma jest da se još više učvrsti to autoritarno prijateljstvo dvojice lidera Orbana i Vučića, i savezništvo s Mađarskom, koja je sigurno jedan od glavnih zagovornika Srbije u Evropskoj uniji. Ono što je ovdje zabrinjavajuće jest što, umjesto diplomatskih inicijativa, imamo zveckanje oružjem u regiji - smatra Popov. 

Nova utrka u naoružanju

Opasnost od nove utrke u naoružanju u regiji svakako postoji, navodi Naim Leo Beširi. Jer, kako kaže, "uvijek možete računati na nacionalističke snage da krenu naprijed i zaoštravaju retoriku". 

- Jedino me tješi da niko u regiji, uključujući i Srbiju, nema novca za tako nešto. Ali to neće spriječiti populiste u Srbiji, Hrvatskoj, Albaniji, Bosni i Hercegovini ili Kosovu da se busaju u nacionalistička prsa. Ipak mi se čini da niko u regiji više ne želi ratovati, tako da sumnjam da bi kupovina bilo kakvog naoružanja mogla dovesti do toga da ga netko upotrijebi - ocjenjuje Beširi za DW. 

Peter Szijjarto

Poruke iz Mađarske: Ukrajina ne može ući u EU prije zemalja Zapadnog Balkana

Popov ocjenjuje da je svakako neodgovorno sklapati takve sporazume u regiji, pogotovo ako se uzme u obzir da ih potpisuju zemlje koje su članice NATO-a i one koje to nisu. 

- Mađarska, primjera radi, ima svoje obaveze u okviru NATO-a, ali je istovremeno i zemlja koja se protivi odlukama koje se donose unutar EU-a u Briselu. To pokazuje da se iskorištava opća zbrka koja vlada u globalnim odnosima. Za Vučića je to prilika da amortizira ono što mu se događa u zemlji i u tom smislu sada koristi priliku za neka opća prestrojavanja čiji je ishod neizvjestan - navodi Popov. 

Odgovor Hrvatskoj

Režimski medij u Srbiji "ekskluzivno" najavljuje vojni savez koji Vučić dogovara: "Sprema se bomba!"

Naim Leo Beširi skreće pažnju na to da "svi ti sporazumi ne mogu imati punu snagu vojnog saveza, jer bi u tom slučaju morale postojati neke sankcije i odredbe o tome šta se događa ako neka strana bude napadnuta – a takvo što nije moguće ako ste članica NATO-a.

- Ovdje je više riječ o saradnji u razmjeni informacija, obrazovanju, mogućnostima različitih obuka, vježbi i slično.

Ako govorimo o utjecaju takvih vojnih sporazuma na regionalnu stabilnost, Beširi kaže da ona "prije svega ovisi o ponašanju političara u regiji". 

- Od njihove retorike ovisi koliko će se osjećati netrpeljivost, i jedina mi je nada da u regiji niko nema ni materijalne ni ljudske resurse za nešto više od zapaljive retorike - smatra Beširi.  

Direktor Centra za regionalizam Aleksandar Popov ocjenjuje da "potpisivanje takvih sporazuma izaziva potpuno nepotrebnu psihozu.

- Ionako već imamo previše zapaljivog materijala na ovim prostorima, prije svega u Bosni i Hercegovini, ali i na Kosovu, a uz to i gomilu unutrašnjih nestabilnosti u zemljama regije. Na ovaj se način samo dolijeva ulje na vatru - zaključuje Popov.