Prije 33 godine, 24. jula 1992. godine, Vojska Republike Srpske napala je selo Briševo i njegovih potpuno nenaoružanih 370 stanovnika, uglavnom bosanskih Hrvata.

Nakon razaranja i ulaska u naselje koje se nalazi četiri kilometra južno od Prijedora, za njegove stanovnike uslijedio je pakao. Doživjeli su potpuno istu sudbinu kao i mještani šest naselja s bošnjačkom većinom, koja se kao i ovo nalaze na lijevoj obali Sane.

Riječi biskupa Komarice

Za dan i po polovina Briševa je spaljena, 67 Briševljana ubijeno, deseci odvedeni u logore, a više žena je silovano. Najmlađa žrtva bio je 14-godišnji Ervin Matanović, a najstarija 81-godišnji Stipo Dimač.

Za ovaj zločin do danas nema sankcija, iako se zna da su u njemu učestvovali seljani iz susjedne Oštre Luke i Gornjih Rasavaca, zajedno s pripadnicima JNA.

Pred Sudom u BiH je za zločin bio okrivljen Mićo Praštalo, kao jedan od komandanata srpskih jedinica koje su izvršile pokolje. Nakon podizanja optužnice, pronađen je u novembru 2018. godine mrtav, a prema ocjeni policije, riječ je o samoubistvu vatrenim oružjem.

Banjalučki biskup Franjo Komarica tokom jedne od misa za ubijene u ovom mjestu, rekao je kako zločin nije zaboravljen tek zahvaljujući predstavnicima Katoličke crkve i stradalničkih udruženja. On je u propovijedi pozvao da se konačno rasvijetli istina o stradanju žrtava.

Zločin nad Briševljanima, kao dio velikosrpskog projekta etničkog istrebljenja i genocida nad nesrbima u Bosanskoj krajini i Bosni i Hercegovini, zauzima posebno značajno mjesto u historiji ove zemlje.

"Slučaj Briševo", kao simbol nebrige i odsustva empatije, ispisuje i najsramnije stranice zvanične politike bosanskih Hrvata, koju diktiraju i vode "legitimni" Dragan Čović i njegova svita.

Hrvati pobijeni zvjerski u Briševu, protjerani iz Prijedora, Banje Luke, Dervente, Kotor-Varoši i drugih brojnih općina u RS-u, nisu Hrvati koji se uklapaju u koncept UZP-ovske Herceg-Bosne. Za Čovića i HDZ kamarilu posve su nebitni. Iako su Radovan Karadžić, Radoslav Brđanin, Stojan Župljanin, Milomir Stakić..., osuđeni između ostalog i za istrebljenje i Bošnjaka i Hrvata. 

Dragan Čović sa svojim ljudima obilazi Grabovicu, Trusinu, Uzdol, ali nikada, baš nikada do danas nije otišao u Briševo i tamo se pomolio za duše nevino pobijenih Hrvata, te poručio kako više od tri decenije se čeka na pravdu. Zločinci koji su ih pobili, ali i njih 40 preživjelih odveli u logor Krings u Sanskom Mostu, nisu uhapšeni niti su odgovarali za ovaj zločin. 

Možda baš ovaj odnos prema žrtvama Briševa, ali i generalno prema Hrvatima koji su se vratili da žive u bh. entitetu Republika Srpska najslikovitije prikazuje ustvari cilj Čovićeve politike, koju je započeo Franjo Tuđman u dogovoru sa Slobodanom Miloševićem. 

Zna li Čović ko je Ivo Atlija? 

Ivo Atlija je iz Briševa. Svjedočio je 3. i 4. jula 2002. u predmetu protiv Milomira Stakića, vodeće ličnosti u općinskim vlastima u Prijedoru. Haški tribunal Milomira Stakića proglasio je krivim za istrebljenje, ubistvo i progon nesrpskog stanovništva u Prijedoru i osudio ga na 40 godina zatvora.

Dva mjeseca nakon što je granatirano Briševo, počela su hapšenja i premlaćivanja. Dana 24. juna 1992. došla su tri ili četiri policajca iz Ljubije i uhapsili nekoliko osoba u Briševu. Atlija je kasnije saznao da su ti ljudi odvedeni u logore Keraterm, Omarsku i Manjaču, gdje su neki ubijeni, dok su drugi na kraju razmijenjeni. Sredinom jula, jedna grupa srpskih mladića iz susjednog sela pretukla je i zlostavljala jednog čovjeka iz Briševa i njegovu braću, pri čemu su im šarafcigerima nanosili posjekotine.

Atlija je otrčao i sakrio se iza jednog drveta u šumi. Vidio je veliku grupu vojnika kako zaključavaju njegovu majku u svinjac i tri do četiri vojnika kako udaraju muškarca po imenu Pero Dimač, koji je stajao s njegovom majkom. Psovali su Dimača i govorili: "Nek mu sad pomogne katolički Isus." Natjerali su Dimača da se moli prema katoličkim običajima i ismijavali ga. Gađali su ga Biblijom i natjerali da skine odjeću i ostane u donjem rublju. Dok su ga tukli, tjerali su ga da trči od jednog do drugog.

- Pero je plakao i nisam vidio ni da se čak pokušao odbraniti. Jedan od vojnika mu je naredio da trči, a onda mu pucao u glavu - rekao je Atlija.

Atlija je čuo jednog od vojnika kako kaže: "Ustaško pseto je palo u vodu."

S mjesta na kojem se krio, Atlija je vidio kako kuće gore i vojnike kako pljačkaju televizore, klima uređaje, videorekordere, radioaparate i namještaj. Uokolo sela je također bilo razbacano 68 leševa, među kojima je bilo 14 žena, dva dječaka mlađa od 16 godina i četvoro invalida.

Ivo Atlija je prošao kroz druga sela u općini i učestvovao u sahranjivanju mnogih leševa. Izjavio je da je u selu Stara Rijeka, "pod jednom velikom kruškom bila hrpa od nekih 10-12 leševa. Teško za prebrojati tačno koliko jer su bili djelimično posuti zemljom, ali su virile vani glave, ruke, noge..." Bila su to tijela mladića koji prema riječima Atlije nisu imali više od 20 godina.

U zaseoku zvanom Mlinari, Atlija je vidio tijela s nepravilno oblikovanim ranama, za koje je kasnije saznao da su nanesene ašovima i krampama koje je vidio pored tijela.

- Prema svjedočenjima očevidaca, bili su prisiljeni da sami sebi iskopaju grob, a onda su ubijeni istim alatkama koje su koristili da iskopaju grob - rekao je Atlija.

Također je sahranio i svog oca koji je na leđima imao tri rane od vatrenog oružja.

Ovo je samo djelić svjedočenja Ive Atlije o zvjerskim zločinima nad Hrvatima prijedorskog kraja. Naravno, to ne zanima Čovića, jer ne želi uopće da se sjeća niti da govori o zločinima srpkih vojnih i policijskih snaga nad svojim sunarodnjacima. 

Kako ga ne zanimaju mrtvi Hrvati, žrtve genocida u Prijedoru, tako ga ne zanimaju ni živi koji su se vratili da žive u RS. 

Isti onaj RS, za kojeg je sa govornice u NSRS-u poručio: 

- Čuvajte Republiku Srpsku! 

Prema popisu stanovništva iz 1991. godine u Briševu je živjelo 370 Hrvata. Na popisu provedenom 2013. godine bilo ih je tek četiri, a Briševo kao mjesto sjećanja i pijeteta ne postoji.

U toku suđenje peterici komandanata VRS-a

Tužilaštvo Bosne i Hercegovine podiglo je u decembru 2023. godine optužnicu protiv pet osoba koje se terete da su u julu 1992. godine učestvovale u napadu na prijedorsko selo Briševo, kada je ubijena najmanje 61 osoba a nekoliko žrtava silovano i seksualno zlostavljano.

Optužnica za zločine u selu Briševo tereti Veljka Brajića, Slobodana Taranjca, Ranka Kaurina, Branka Dženopoljca i Draška Topića, u svojstvu visokih komandanata Vojske Republike Srpske (VRS), Kriznog štaba Ljubovija i pripadnika oružanih formacija.

Osumnjičeni su da su krajem jula 1992. godine planirali i učestvovali u oružanom topničkom i pješadijskom napadu na nebranjeno selo Briševo i okolna mjesta u blizini Prijedora, nastanjeno uglavnom civilnim stanovništvom hrvatske nacionalnosti. 

U toku je suđenje pred Sudom Bosne i Hercegovine.