Zamislite da vaše dijete krene u školu i kažu mu da njegov jezik - jezik kojim ste mu pričali prve priče, kojim ste ga učili da voli, sanja i mašta - ne postoji. Da ga ne smije zvati onako kako ste ga vi učili. Upravo tu surovu stvarnost godinama proživljavaju bošnjački učenici u Vrbanjcima i njihovi roditelji, boreći se za pravo koje bi trebalo biti neupitno - da uče na bosanskom jeziku i da ga zovu njegovim pravim imenom.

Ta borba nije samo borba za nastavu, već za identitet, dostojanstvo i pravo da budu ono što jesu. Neki su je pokušali ušutkati, ignorisati, ali ona nije nestala. Jer kada vam ospore jezik, osporavaju vam i postojanje - a roditelji i djeca u Vrbanjcima odlučili su da to nikome neće dopustiti.

Povodom Međunarodnog dana maternjeg jezika, koji se obilježava 21. februara, ne postoje zaslužniji u Bosni i Hercegovini kojima bi se trebalo odati priznanje od roditelja i njihove djece u manjem bosanskohercegovačkom entitetu, koji se već godinama bore za pravo svoje djece na izučavanje bosanskog jezika.

Pravna borba roditelja bošnjačke djece iz Vrbanjaca za uvođenje bosanskog jezika i nacionalne grupe predmeta u Osnovnu školu "Sveti Sava" u Vrbanjcima počela je neposredno nakon pregovora za uvođenje bosanskog jezika u tu školu, praćene protestima i demonstracijama ispred škole, podsjeća u razgovoru za Stav Nedžad Smajlović, predstavnik roditelja iz Vrbanjaca.

Nakon što su roditelji uvidjeli da bosanski jezik neće biti lahko uveden u školu, odlučili su angažovati advokata Harisa Kanižu, koji zastupa roditelje, i započeli su pripreme za podnošenje tužbe.

- Smatrali smo da je sasvim izvjesno i normalno da možemo dobiti tu pravnu bitku - kaže na početku razgovora Smajlović.

Nedžad Smajlović

Godine 2014. podnijeli su prvi tužbeni zahtjev za uvođenje bosanskog jezika i odmah zatražili privremenu mjeru kako djeca ne bi gubila nastavu tokom trajanja postupka.

- Tada nastaje jedna potpuna pravna zavrzlama. U prvoj presudi Osnovnog suda u Kotor-Varoši, sudija je u devet tačaka obrazložio da djeca imaju pravo na obrazovanje na maternjem jeziku i na uvođenje nacionalne grupe predmeta. Ipak, u desetoj tački sudija odbija tužbeni zahtjev uz obrazloženje da je tužba podnesena prekasno. To predstavlja pravni apsurd jer diskriminacija nije prestala - diskriminatorni proces je i dalje bio u toku. Iako je presuda bila poprilično hrabra iz perspektive tog sudije, očigledno nije imao dovoljno hrabrosti da u potpunosti uvaži tužbeni zahtjev roditelja - objašnjava Smajlović.

Roditelji su, naravno, uložili žalbu Okružnom sudu u Banjoj Luci, koji je uvažio njihovu žalbu i vratio predmet na ponovno odlučivanje Osnovnom sudu u Kotor-Varoši.

- Ovaj put sud nije iznio tako jasne stavove koji govore u korist roditelja, već je djelimično utvrdio da djeca imaju pravo na nacionalnu grupu predmeta. Ponovo smo uložili žalbu Okružnom sudu u Banjoj Luci, koji je i treći put vratio predmet Osnovnom sudu na odlučivanje. Ovi procesi su trajali tokom 2015, 2016. i 2017. godine... Treći put, Osnovni sud u Kotor-Varoši kratko je presudio da se odbija tužbeni zahtjev, uz obrazloženje da ne postoji pravni osnov za uvođenje nacionalne grupe predmeta u Osnovnu školu "Sveti Sava". Okružni sud u Banjoj Luci tada potvrđuje takvu presudu, a škola i Ministarstvo prosvjete RS-a likuju nad tom odlukom - podsjeća naš sagovornik.

Nakon toga obratili su se Vrhovnom sudu Republike Srpske, koji je odbio njihovu apelaciju. Ostala im je još jedna sudska instanca u Bosni i Hercegovini - Ustavni sud Bosne i Hercegovine.

- Ustavni sud Bosne i Hercegovine donosi odluku po našoj apelaciji, presuđujući da se mora implementirati nacionalna grupa predmeta, te da je to ustavno pravo naroda u Bosni i Hercegovini da izučavaju svoj maternji jezik. Nakon te presude, Vrhovni sud RS-a, Okružni sud i Osnovni sud potvrđuju odluku Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - kaže on.

Kako ističe, tada su mislili da je proces završen i da su završili svoju pravnu borbu. Međutim, pravni tim škole i Vlade RS-a započinje potpuno novi, apsurdan pravni proces, naglašava Smajlović.

- Pošto su vlasti u Republici Srpskoj - uključujući sva tri nivoa vlasti: izvršnu, zakonodavnu i sudsku - učinile sve da onemoguće prava Bošnjaka na ovom području, započet je novi pravni proces. Naime, vlasti su prvo uputile zahtjev Osnovnom sudu u Kotor-Varoši da se obustavi primjena presude Ustavnog suda BiH, uz obrazloženje da su tužioci, odnosno djeca koja su tužila Osnovnu školu "Sveti Sava", već završila osnovnu školu, te da više nema kome da se uvede bosanski jezik i nacionalna grupa predmeta. Drugim riječima, tvrdili su da pravo na izučavanje bosanskog jezika i nacionalne grupe predmeta imaju isključivo djeca koja su bila tužioci u tom postupku, a ne nova generacija učenika koja je kasnije upisana u školu - objašnjava on.

Napominje da su tada shvatili da je cilj odugovlačenja sudskog procesa bio upravo to - da što više djece završi osnovnu školu kako bi se stvorio formalni izgovor za odbijanje uvođenja bosanskog jezika i nacionalne grupe predmeta.

- Već smo istakli da su svi nivoi vlasti u ovom entitetu učestvovali u kreiranju takve politike. Osnovni sud u Kotor-Varoši uvažio je ovaj zahtjev, a s njim i ostale sudske instance, čime je vlastima skinuta obaveza uvođenja nacionalne grupe predmeta. Do tada su, nakon prve odluke Ustavnog suda BiH i potvrđivanja te presude na nižim sudskim instancama, već bile izrečene prve kazne odgovornim licima i institucijama zbog neprovođenja sudske presude. Međutim, nakon što je sudstvo u Republici Srpskoj uvažilo ovaj zahtjev, vlasti su se oslobodile tereta implementacije presude, a mi smo se ponovo našli u situaciji da moramo podnijeti apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine. U toj apelaciji naglasili smo da je obrazloženje nižih sudova apsurdno i da je nemoguće da se presuda odnosi isključivo na tužioce. Presuda se mora odnositi na svu djecu koja žele izučavati bosanski jezik i nacionalnu grupu predmeta - navodi sagovornik.

Izuzetno značajna presuda, koja treba da posluži kao presedan koji će otvoriti put

U januaru 2025. godine, Ustavni sud Bosne i Hercegovine pozitivno je odgovorio na njihovu apelaciju, uvažio zahtjev i jasno presudio da se presuda ne odnosi samo na tužioce, već na svu djecu koja žele izučavati bosanski jezik i nacionalnu grupu predmeta.

Roditelji smatraju da je ovo izuzetno značajna presuda jer njome zaokružuju svoju pravnu borbu.

- Vjerujemo da vlasti Republike Srpske više nemaju pravne argumente na koje bi se mogle pozvati kako bi onemogućile uvođenje nacionalne grupe predmeta u Osnovnu školu "Sveti Sava" - kaže Smajlović, te akcentira da bi ova presuda trebala poslužiti kao presedan koji će otvoriti put za uvođenje bosanskog jezika i u druge škole na području entiteta Republika Srpska.

Svjesni situacije u ovom entitetu, kako ističe naš sagovornik, ne očekuju da će vlasti Republike Srpske dobrovoljno implementirati ovu presudu.

- Nažalost, poznavajući naš pravni sistem i uzimajući u obzir da su mnoge presude i odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ostale neimplementirane, svjesni smo da će borba i dalje trajati. Na nama je da pratimo situaciju, da se i dalje borimo za prava naše djece i da budemo ponosni na ono što su učinili roditelji prve generacije djece koja su pokrenula ovu pravnu borbu. Iako je velika većina te djece već završila osnovnu školu, ponosni smo i na nove roditelje koji odlučuju da svoju djecu upišu u Osnovnu školu "1. mart" u Vrbanjcima, a ne u Osnovnu školu "Sveti Sava". Nažalost, i dalje postoji određeni broj naše djece koja, bilo zbog različitih pritisaka ili zbog želje da se njihovi roditelji nekome dodvore, pohađaju Osnovnu školu "Sveti Sava". Što je njihov izbor i njihovo pravo - izjavio je Smajlović.

Poručuje da će njihova borba trajati i dalje, te da će, uz podršku advokata Kaniže, koji ih pro bono zastupa, nastaviti da prate situaciju i da pravno odgovaraju na sve eventualne pravne akcije vlasti.

Odlučnost jača od svih izazova

Govoreći o problemima s kojima se suočavaju, Smajlović podsjeća da su 2014. godine pokrenuli instruktivnu nastavu za djecu, praktično formirajući područno odjeljenje Osnovne škole "1. mart" iz Jelaha, Tešanj, u Vrbanjcima. Od tada djeca pohađaju nastavu u ovoj područnoj školi. Od samog početka suočavali su se s raznim izazovima - od prenamjene i opremanja školskih prostorija, osiguravanja nastavnog kadra neophodnog za izvođenje nastavnog procesa, pa sve do raznih pritisaka i napada.

- Najveći pritisci dolazili su od Republičkog inspektorata Republike Srpske, koji je insistirao na zatvaranju naše škole. Međutim, naš odlučan stav doprinio je tome da Republički inspektorat odustane od daljnjih pritisaka, iako su oni na početku bili izuzetno intenzivni - navodi on.

Jedan od najvećih izazova s kojima su se suočavali bio je finansiranje škole.

- U početku su Federalno ministarstvo raseljenih osoba i izbjeglica, zajedno s Federalnim ministarstvom obrazovanja, prihvatili da finansiraju određene troškove. To je pokrivalo otprilike tri mjeseca jednog polugodišta i tri mjeseca drugog polugodišta za isplatu nastavnog osoblja, dok su preostale troškove snosili roditelji uz pomoć prijatelja. Kasnije smo uspjeli pokriti i preostala dva mjeseca za koja nam je nedostajalo finansiranje. Taj dio su roditelji finansirali plaćanjem simboličnih putnih troškova nastavnom osoblju, dok su nastavnici volontirali po jedan mjesec u prvom i jedan mjesec u drugom polugodištu. Na sreću, kasnije je Ministarstvo preuzelo na sebe obavezu finansiranja i tih preostalih mjeseci, tako da je roditeljima trenutno ostala obaveza da osiguraju repromaterijal za funkcionisanje škole. To prvenstveno uključuje komunalne režije i takse, plaćanje interneta, struje, komunalija, ali i jednu od najvećih stavki - osiguravanje peleta za grijanje, što nam je svake godine predstavljalo poseban izazov - govori nam on.

Svake godine bilo je potrebno prikupljati novčana sredstva ili pronalaziti donatore koji bi osigurali pelet, a i u tome su uspijevali zahvaljujući velikoj posvećenosti roditelja, ali i zahvaljujući dobrim ljudima koji su im pomagali, i koji i danas pomažu.

- Iako više nismo u fokusu javnosti kao ranije, pa je takvih ljudi manje, još ima onih koji prate rad naše škole i povremeno doniraju sredstva ili materijal. Nekada su to novčane donacije, a nekada konkretni resursi poput školskog materijala, opreme, informatičkog kabineta ili peleta za grijanje. Zahvaljujući toj podršci, naše nastojanje da se borimo protiv diskriminacije je bilo uspješno - naglašava on.

Među trenutnim izazovima ističe se pitanje kako osigurati stalan i kvalitetan nastavni kadar. Ovaj problem prisutan je širom Bosne i Hercegovine, posebno kada je riječ o tehničkim naukama, gdje je sve teže pronaći kvalitetne nastavnike.

- Ipak, uz pomoć Osnovne škole "1. mart" iz Jelaha, uspijevamo koordinirati i osigurati nastavnički kadar potreban za rad u našoj školi. Najprije pokušavamo angažovati nastavnike s područja Kotor-Varoši, a ukoliko ih nema dovoljno, nastavno osoblje dolazi s područja Općine Tešanj, pa čak i nekoliko nastavnika iz Maglaja. Kada je riječ o institucionalnoj podršci našoj školi, možemo reći da smo zadovoljni. Mi smo ljudi koji prvo nastoje iskoristiti svoje resusrse i svoje mogućnosti, pa se tek onda oslanjamo na druge. Najvažnije je da naša djeca imaju redovan nastavni proces i da obrazovanje funkcioniše. Naravno, podrška bi uvijek bi moglo biti bolja i jača, ali mi smo zahvalni na onome što trenutno imamo - kaže sagovornik.

Ljubav prema domovini dokazuje se djelima

Prilika je da se ukaže na to da se patriotizam pokazuje kada se, uprkos pritiscima i nepravdi, istraje u borbi za ono što je temelj svakog identiteta. Roditelji i djeca u Vrbanjcima pokazali su upravo takav patriotizam. Njihova borba nije bila samo borba za nastavu na maternjem jeziku, već i poruka da se ljubav prema domovini ne dokazuje samo riječima, već djelima, hrabrošću i istrajnošću, čak i kada se za osnovna prava mora voditi bitka.

- U Kotor-Varoši žive hrabri, čestiti i ponosni ljudi, ponosni Bošnjaci koji znaju ko su, šta su, odakle su i kome pripadaju. Naravno, historijski kontinuitet nam daje za pravo da to tvrdimo. Oni koji žele to provjeriti mogu pronaći dokaze u brojnim historijskim izvorima, kako bliže tako i one dalje historije - nastavlja naš sagovornik.

U razgovoru je spomenuo Suljagu Salihagića, koji je 1943. godine napisao knjigu "Mi, bosanskohercegovački muslimani u okviru jugoslavenske zajednice". U toj knjizi govorio je o potrebi vraćanja bosanskog jezika i nacionalnog imena Bošnjak.

- Kako Suljaga ističe, "Bošnjak je jedino ime koje se i u novijoj i u starijoj historiji spominje i veže za nas, za narod bosanski". Suljagu Salihagić je pod nerazjašnjenim okolnostima ubila NDH 1944. godine. I evo, gotovo 80 godina kasnije, mi u Kotor-Varoši ponovo vodimo borbu za bosanski jezik, za naš identitet i za pravo da znamo ko smo i šta smo. Mi ne tvrdimo da je to pravo rezervisano samo za nas, niti da se borimo isključivo za naš vjerski ili nacionalni identitet. Zalažemo se za to da svi narodi u Bosni i Hercegovini imaju pravo da znaju ko su, šta su, kome pripadaju, i da slobodno njeguju svoj identitet - akcentira Smajlović.

Ističe da je moto roditelja iz Vrbanjaca od samog početka borbe za bosanski jezik i nacionalnu grupu predmeta "Jednaka prava za svu djecu u Bosni i Hercegovini, bez obzira na to gdje živjeli i kojoj vjeri ili naciji pripadali".

- Smatramo da je upravo to Bosna i Hercegovina. Da Bošnjak u Banjoj Luci ima sva prava koja mu garantuju Ustav, zakoni i međunarodne konvencije. Isto tako, da svako onaj ko se osjeća drugačije ima pravo na to i da živi kako želi i da uči jezik koji želi. To je moto naše borbe i to je princip na kojem istrajavamo. Danas, kada pogledamo unazad na ovu borbu koja traje već 12 godina, možemo s ponosom reći da nemamo nijednu mrlju zbog koje bismo se stidjeli. Nema ničega zbog čega bismo žalili što smo započeli ovu borbu, niti smo ikada tražili da neko drugi bude diskriminisan ili uskraćen za svoja prava. Borili smo se prvenstveno za svoju djecu, ali i za svu drugu djecu u Bosni i Hercegovini - njegova je jasna poruka.

Djeca domovinu vole svim srcem

Razgovarali smo i o tome kako se osjećaju djeca zbog onemogućavanja učenja bosanskog jezika.

- Mi našu djecu učimo da budu hrabra, čestita i odgovorna. Učimo ih da budu ponosni na ono što jesu i da se nikada, ni u jednom trenutku, ne postide ni svoje vjere, ni svoje nacije. Želimo da ih ohrabrimo na tom putu. Jedan od ciljeva naše škole, pored sticanja znanja, vještina, navika i kompetencija koje dijete treba razvijati kroz obrazovanje, jeste i razvoj patriotizma. Želimo da kod njih izgradimo osjećaj pripadnosti i ljubavi prema domovini. I vidimo da u tome uspijevamo - ističe Smajlović.

S ponosom naglašava da djeca Vrbanjaca istinski osjećaju Bosnu i Hercegovinu kao svoju domovinu, da je vole svim srcem. Kada pišu o značajnim ličnostima iz njene historije, pišu o Zuki Džumhuru, o Safvet-begu Bašagiću, o Aleksi Šantiću, o rahmetli predsjedniku Aliji Izetbegoviću, o Husein-kapetanu Gradaščeviću.

- Nedavno sam pročitao jedan pano koji su pravili o Husein-kapetanu Gradaščeviću. Na njemu je stajala njegova izreka "Bošnjak ti je hrabar, on četiri sina i prelijepe šćeri imade. Kad ga upitaš zašto, on šuti, ali znade". Možemo s ponosom reći da su naša djeca ponosna što pohađaju ovu školu. Ponosna su što su je završila i na svakom mjestu s ponosom ističu da su bili borci za bosanski jezik - kaže nam Smajlović, što je jasan odraz kakve generacije odgajaju Bošnjaci predani u svojoj borbi.

Dodaje da danas iz ove škole imaju svršenike različitih fakulteta.

- Naša djeca se upisuju u elitne srednje škole, ali i završavaju zanate s velikim uspjehom. Kada kažem uspjeh, ne mislim isključivo na ocjene, već na kvalitetno i uspješno savladavanje znanja i vještina koje im pomažu da budu vrijedni članovi društva. Ponosni smo što 10 posto učenika medrese "Reis Ibrahim-ef. Maglajlić" dolazi upravo iz naše škole. Djeca se odlučuju za upis u medresu, što je dokaz da im pružamo širok temelj znanja i razvijamo svijest o važnosti obrazovanja i duhovnog razvoja. Ali imamo i najbolje učenike i u drugim srednjim školama - navodi on.

Iskazao je nadu da će oni, kada odrastu, u svojim grudima nositi ne samo ponos na svoje porijeklo već i svijest o tome šta znači diskriminacija, kako bi bili ljudi koji nikada neće diskriminisati druge.

- Vjerujemo da će u sebi nositi i snagu da se izbore s nepravdom, ako im se ikada pokuša nametnuti, jer to je suština našeg rada - odgajati ljude koji znaju ko su, ponosni su na ono što jesu, ali istovremeno poštuju i cijene druge - ističe predstavnik roditelja iz Vrbanjaca.

Iz našeg razgovora posebno izdvajamo izjavu "Ponosni smo na našu borbu za bosanski jezik". U ovoj izjavi sažete su godine istrajnosti, hrabrosti u borbi za bosanski jezik, borbi koja je postala simbol dostojanstva i ljubavi prema domovini.

- Želimo poručiti da je ova borba naša čast i naš ponos. Očuvanje bosanskog jezika za nas nije samo pitanje obrazovanja - ono je pitanje identiteta, dostojanstva i opstanka. Naše očuvanje bosanskog jezika mora biti iznad svih drugih interesa koje čovjek može imati u životu. Shvatili smo da je očuvanje nacionalnog identiteta jednako važno kao i očuvanje vjerskog. Pored naše Islamske zajednice, koja budno bdije nad Bošnjacima u Bosni i Hercegovini, pa i nad nama ovdje, pored naših imama koji su bili uz svoj narod u najtežim trenucima, prvi na udaru i prvi na liniji odbrane, mi smo razumjeli da je jednako važno sačuvati i ono što nas određuje kao narod - naš jezik, našu kulturu, naše ime - kaže nam Smajlović.

Ponekad se čini, dodaje on, da Bošnjaci na ovom području, bolje razumiju šta znači bosanski jezik, šta znači nacionalno ime Bošnjak i šta znači domovina Bosna i Hercegovina, nego oni kojima se te blagodati podrazumjevaju, pa ih oni uzimaju zdravo za gotovo.

- Za dijete ili roditelja u Sarajevu podrazumijeva se da ima pravo na bosanski jezik. Podrazumijeva se da mu niko neće osporavati njegovo nacionalno ime. Podrazumijeva se da će uživati sve blagodati koje bi trebale biti zagarantovane svakom čovjeku. Kod nas, ovdje, ništa se ne podrazumijeva. Kod nas se podrazumijeva borba. Borba da očuvamo ono što bi trebalo biti neupitno - svoje nacionalne i kulturne vrijednosti. I na tome ćemo, ako Bog da, ustrajati - kategoričan je naš sagovornik.

U maloj, ali velikoj školi, otvorena vrata za sve

Uputio je poziv svima da dođu i posjete njihovu, kako kaže, "malu, ali veliku školu". Malu po svojim fizičkim gabaritima i broju učenika, ali izuzetno veliku po onome što je postigla.

- Do sada smo imali stotine, možda i hiljade posjetilaca iz cijele Bosne i Hercegovine, pa čak i iz Evrope. Ljudi su dolazili da vide, da osjete duh borbe i otpora, da se uvjere koliko znači kad jedno malo mjesto brani velike vrijednosti. I niko iz naše škole nije otišao ravnodušan. Koliko je značajna naša borba, možda najbolje svjedoči zapažanje jednog čovjeka koji nije Bošnjak, namjerno ne spominjem njegovo ime i instituciju. Na kraju jednog izuzetno teškog sastanka, koji je trajao više od tri sata, taj čovjek - predstavnik jedne institucije u Vladi RS-a - ustao je, prišao nama, predstavnicima roditelja, i rekao: "Mogu li vas zagrliti? Kako bih bio sretan da ja u svome rodnom mjestu imam ljude koji će se ovako boriti za srpski jezik". To je snaga naše borbe. To je naš ponos - zaključuje u razgovoru za Stav Nedžad Smajlović, predstavnik roditelja iz Vrbanjaca.

Borba roditelja i učenika iz Vrbanjaca postala je simbol istrajnosti, ljubavi prema jeziku i nepokolebljivog duha koji ni godine pritisaka nisu uspjele slomiti. Jer boriti se za svoj jezik znači boriti se za pravo da postojiš, da se zoveš svojim imenom, da ostaviš naslijeđe budućim generacijama. A djeca i roditelji iz Vrbanjaca pokazali su da su dostojni tog naslijeđa - i da će ga braniti, ma koliko izazova još bilo pred njima.

Uz čestitke povodom Dana maternjeg jezika, ide i poziv: Posjetiti malu, ali veliku školu u Vrbanjcima, i uzeti primjer i poruku - o borbi, narodu i domovini.