Potpredsjednik Federacije BiH Refik Lendo rodio se 1956. godine. Sijede je kose. Predsjednik SDP-a Nermin Nikšić rodio se 1960. godine. Sjedine su mu uhvatile obrube glave. Državni ministar odbrane Zukan Helez, također iz SDP-a, rodio se 1964. godine i uglavnom je sijed, a čitava mu pojava odiše čovjekom koji je neurednim životom po kafanama narušio svoje zdravlje te ostario prije vremena.

SDP-ov kandidat za mogućeg federalnog ministra, špekulira se i na poziciji ministra unutrašnjih poslova, 100% Srbin i 101% Bosanac, Vojin Mijatović nije sijed, rodio se 1979. godine. Doduše, uvidom u njegove dostupne fotografije čini se da svoje sijede u posljednje vrijeme vješto prikriva frizersko-kozmetičkim dotjerivanjima.

Bez obzira na sijedo ili prosijedo vodstvo svoje stranke, u koje se kune životom, Vojin Mijatović smatra da je Refik Lendo “blento” i pita se dokle će takve s(ij)ede glave odlučivati u državi.

Mijatović je na Twitteru napisao:

“B) lend (t) o, baš šalje poruku optimizma i budućnosti. Pa dokle će sede glave odlučivati o ovoj zemlji. Hajte u penziju više, 30 godina jašete po ovoj zemlji, od Tita do danas iste glave. I baš zbog ovakvih Nihad Uk i slični mladi ljudi su osveženje za ovu zemlju.”

Inače je Mijatović glavni konstruktor izdaje koja se desila u Pokretu za državu, koji je u manjem entitetu uz 30.000 glasova SDA glasača došao u priliku da se pozicionira u vlasti, ali je pretegnuo u smjeru bivšeg stranačkog šefa Vojina Mijatovića – Milorada Dodika. Vožd iz Laktaša tek je godinu stariji od lidera SDP-a Nermina Nikšića, a u brojanju sijedih zrnaca gotovo da su istoga roda.

Međutim, njihov zajednički koalicijski partner Dragan Čović iz HDZ-a rodio se iste godine kada i Refik Lendo i potpuno je sijed. Od čega je osijedio Dragan Čović nije poznato, a to Vojinu Mijatoviću i nije sporno. Za vrijeme rata bavio se “zapošljavanjem” bošnjačke radne snage u mostarskom “Sokolu” dovodeći ih ondje iz koncentracijskih logora gdje ih je UZP poslodavac slao na “preodgoj”. Za to je vrijeme Refik Lendo počeo sijedjeti braneći svoju domovinu i svoj narod od “preodgoja” u koncentracijskim logorima.

U trenutku kada je Refik Lendo imenovan za komandanta štaba Teritorijalne odbrane Novi Travnik Vojin Mijatović ima 13 godina. Tadašnji pubertetlija ne može ni sanjati da će jednog dana od 100% Srbina, direktivom srpske službe, postati 101% Bosanac, da će mahati lisicama i prijetiti Izetbegovićima hapšenjem usred Sarajeva, da će mu naivni Bošnjaci širom dijaspore, koji su etnički očišćeni s prostora manjeg entiteta, trideset godina kasnije davati političku podršku i kredibilitet, da će ih zajahati, prevariti i postavljati im u Klubove genocidne tvorevine kumčad Ratka Mladića na konto njihovih glasova. Da će za generale Armije R BiH pisati da su “blente” i da će za to imati podršku ambasada SAD-a i Velike Britanije.

Nihad Uk deset je godina mlađi od Vojina Mijatovića i 1992. godine ima tri godine. Već je tada, s cuclom, mnogo obećavao.

Njegovu infantilnu pojavu Mijatović zove osvježenjem, a za to vrijeme bošnjački narod još je u fazi odrastanja, i s dječjeg igrališta, gdje ga biju ko vola u kupusu, viče: “Haj me još jednom udari ako smiješ i nemoj me dirati, ja kad poludim...”

A kada Bošnjaci polude, tada će i Vojin i Nihad početi sijedjeti.