Šta znači potez banjalučke veledrogerije “Krajinagroup”, koja je odlučila u “sudijskom vremenu” pokrenuti zahtjev za registraciju ruske vakcine te tako eventualno dovesti u pitanje ionako zakašnjelu nabavku vakcina za Federaciju BiH? Je li riječ tek o prizemnoj želji za profitom po svaku cijenu ili o nekom obliku spajanja ugodnog s korisnim – ostvarivanja finansijskog i političkog profita putem kontrole resursa od strateške, čak životne, važnosti za Federaciju BiH? Kako tumačiti ponašanje pojedinih medija, koji unaprijed pokušavaju problematizirati proces nabavke vakcina i predstaviti ga skoro kao kriminalni čin koji treba zaustaviti? Krivo usmjereno “istraživačko novinarstvo” u nevakat ili malicozna subverzivna agitacija i propaganda? Nažalost, sve relevantne informacije, kao i dosadašnje ponašanje političkih i medijskih aktera povezanih sa srpskom ali i hrvatskom politikom u Bosni i Hercegovini, govore da je u pitanju nešto daleko mračnije od svega navedenog – nastavak bioteroriziranja većinskog naroda Bosne i Hercegovine kojem se po svaku cijenu želi onemogućiti pravovremeno vakcinisanje, te ga se ostaviti na milost i nemilost “danajskih darova” i “vučijih usluga” susjednih država i njihovih politika.
Kartel opasnih namjera
Nemoguće je drugačije tumačiti neprestane sabotaže koje dolaze od srpske i hrvatske politike i na državnom i na entitetskom nivou. Kada god se uspješno ukloni jedna prepreka, odjednom se pojavi neka druga. Oni koji barem jednom dnevno svojim neustavnim izjavama ili postupcima dovode u pitanje legitimitet Bosne i Hercegovine iznenada postaju šampioni i najmanjeg “slova zakona”, sitničave prznice koje traže da se po cijenu života građana ispoštuju sve moguće procedure i paragrafi zakona iste one države kojoj inače negiraju samo pravo na postojanje.
Osim toga, očito je da se pravi i pritisak na dobavljače, ne samo unutar Bosne i Hercegovine već i od pojedinih ministara iz Vlade Republike Srbije koji smatraju da je uključenje Vlade Federacije BiH u proces uvoza ruskih vakcina protiv interesa i manjeg bosanskohercegovačkog entiteta ali i same Srbije. Sasvim je jasna namjera srpske politike da (p)ostane “jedini ovlašteni” posrednik između Bosne i Hercegovine i Rusije, da monopolizira uvoz ruskih vakcina na prostor Bosne i Hercegovine čime bi ostvarila nadmoćnu pregovaračku poziciju te stekla kontrolnu polugu kojom bi mogla ucjenjivati bošnjačku politiku prisiljavajući je na ko zna kakve ustupke. Za ovakve namjere srpska politika našla je saveznika u hrvatskoj politici, koja je u institucijama Federacije BiH na sve načine pokušavala usporiti donošenja odluka putem otezanja s kojekakvim procedurama. Pri svemu ovome, a u svjetlu nedavnih skandaloznih prijetnji Ruske Federacije, kako će “u slučaju praktičnog približavanja Bosne i Hercegovine i NATO-a Rusija biti prisiljena reagirati na taj neprijateljski korak”, otvara se i mogućnost da će Rusija komercijalne interese podrediti onim geopolitičkim te da je scenarij srpskog monopola na uvoz ruskih vakcina u Bosnu i Hercegovinu sasvim realna opcija.
Maloumnici, korisni idioti ili domaći izdajnici?
Nažalost, dosadašnji tok događaja pokazuje da su u ovaj združeni bioteroristički poduhvat upleteni ne samo srpska i hrvatska politika već i njihovi mnogobrojni saradnici i jataci u Sarajevu, kako oni u politici tako i oni u medijima. Prvi pokušavaju nabavku vakcina usporiti i onemogućiti putem političkih blokada dok se ovi drugi, baš kao što je bio slučaj u montiranoj aferi respiratori, trude svim silama čitav proces problematizirati i kriminalizirati radi stjecanja jeftinih političkih poena ne vodeći računa što će time većinu građana, prije svega Bošnjaka, ostaviti izloženim na milost i nemilost opasnom virusu ali i ucjenama neprijateljskih politika.
Konstantni pokušaji da se diskreditiraju svi oni koji učestvuju u procesu nabavke vakcina, očita namjera da se sam proces ako već ne zaustavi a onda barem dovoljno uspori kako bi se zatim za neuspjeh i sporost mogli optužiti “nepoćudni” bošnjački kadrovi u entitetskoj i državnoj vlasti, stalne zamjene teza gdje se račun za opstrukcije s državnog i entitetskog te nesposobnost s kantonalnog nivoa vlasti želi isporučiti isključivo na adresu SDA, ali i neprestani i normalnom čovjeku neshvatljivi napadi na sarajevski KCUS, kao temeljnu i glavnu instituciju koja nosi borbu protiv COVID-a..., sve to govori u prilog tezi da oni koji provode ovaj svojevrsni bioteroristički napad na političko Sarajevo i bošnjački narod imaju znatan broj “domaćih” saradnika i jataka.
Jer kako tumačiti ponašanje pojedinih članova nadležnih tijela Federacije BiH, poput ad-hoc tima zaduženog za pregovore s dobavljačima vakcina, koji otvoreno sabotiraju ta tijela tako što konstantno napuštaju sastanke? Kako tumačiti njihove sabotaže, otezanja te naknadne izjave kojima uznemiravaju stanovništvo i ruše povjerenje u organe i tijela vlasti kojih su i sami članovi? Kako tumačiti ponašanje pojedinih stranaka i političara koji svjesno miniraju i usporavanju nabavku vakcina pokušavajući praviti od svega političko pitanje? Kako tumačiti ponašanje nižih nivoa vlasti, poput vlade Kantona Sarajevo, koja račun za svoju nesposobnost da uvede odgovarajuće epidemiološke mjere i svoja iznevjerena obećanja (sjetimo se da su iz Vlade Kantona Sarajevo obećali da će nabaviti vakcine u “svojoj režiji” još 15. januara) pokušava ispostaviti na račun Federaciji BiH? Kako tumačiti ponašanje njima bliskih medijskih đeriza koji na sve načine nastoje cijeli proces unaprijed staviti u nekakav koruptivni kontekst? Nikako drugačije već kao opasno maloumništvo i veleizdaju građana.
Nije uopće bitno da li oni koji asistiraju bioterorizmu nad Bošnjacima svoje sabotaže provode iz uvjerenja, interesa ili vlastite gluposti – rezultat je isti. Da bi sve bilo odvratnije, mnogi pojedinci iz ovog zlikovačkog političkog i medijskog kartela već su ili uspješno vakcinisani u inostranstvu ili su preležali COVID, tako da njihova bešćutnost i petokolonaštvo spram ostatka građana ima i dodatnu zločinačku dimenziju.
