Bijelim dimom koji se uzdizao iznad Sikstinske kapele i zvonima Bazilike sv. Petra u četvrtak, 8. maja, u kasnim poslijepodnevnim satima obaviješteni su stanovnici Rima i svijeta o izboru 267. poglavara Rimokatoličke Crkve, nasljednika pape Franje I. Jorge Mario Bergoglio je preminuo 21. aprila, poslije 12 godina vođenja Crkve s 1,4 milijarde vjernika.
Novi papa Robert Francis Prevost dotadašnji američki kardinal, uzeo je papinsko ime Lav XIV. U svom prvom obraćanju vjernicima, s balkona Bazilike sv. Petra pozdravio je okupljene riječima: "Mir vam svima", jasno istaknuvši važnost mira kao jedne od temeljnih ljudskih vrijednosti. U izboru novog pape učestvovala su 133 kardinala izbornika mlađa od 80 godina. Prvo glasanje održano je u srijedu, a uslijedila su još dva u četvrtak. Tokom konklave kardinali bivaju zatvoreni u Sikstinsku kapelu bez ikakve direktne komunikacije s vanjskih svijetom. Njihova jedina veza s ostatkom svijeta biva dimnjak – crni dim označava da papa još uvijek nije izabran, dok bijeli označava da je došlo do izbora.
O izboru novog pape i njegovom pontifikatu razgovaramo s vlč. Mariom Bernadićem, dekanom Katoličkog bogoslovnog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, koji nas je također upoznao i s radom institucije na čijem je čelu te planovima koje ima za period koji slijedi.
Katolički vjernici su nakon smrti pape Franje dobili novog papu – Roberta Francisa Prevosta, koji je uzeo papinsko ime Lav XIV. Koje su ključne tačke koje biste Vi izdvojili iz njegove biografije? I, šta mislite, zašto je upravo on izabran za novog poglavara Katoličke crkve, tj. šta je ono po čemu se izdvaja?
- Opće je poznato da konklave po sebi predstavljaju zatvoren i tajnovit proces. Šta se tačno tamo događalo tokom izbora pape Lava XIV, vjerovatno nikada nećemo u detalje saznati. Međutim, isto tako, više je nego očito da novog papu krase brojne sposobnosti i vrline. Svestran intelektualac, poliglot, no još važnije – jednostavan i skroman svećenik te misionar koji je većinu svog života proveo pastoralno skrbeći za one obične i siromašne ljude u Peruu.
Prvi put u historiji jedan Amerikanac izabran je za papu. S obzirom na to da je papa duhovni i ujedno svjetovni lider zajednice koju predstavlja, mislite li da će njegov izbor u određenoj mjeri imati utjecaj i na međunarodne odnose? Hoće li Lav XIV imati ikakav utjecaj na pojedina dešavanja u SAD-u i iz SAD-a?
- Papa Lav XIV jeste rođen u SAD-u, ali u vrlo miješanoj porodici koja objedinjuje italijanske, francuske, španske, pa čak i afričke (s majčine strane) gene. S druge strane, kako već rekosmo, većinu je karijere proveo u Latinskoj Americi, čak posjeduje i peruansko državljanstvo. Tako da mislim da je kod izbora upravo to u konačnici prevladalo. Puno prije nego li samo Amerikanac, ovaj je papa, ono što bi se reklo, "svjetski čovjek" i to u najpozitivnijem mogućem smislu riječi. Naravno, Amerikanci imaju pravo na to da budu ponosni i sretni zbog ovog pape, ali rekao bih i brojni drugi također.
Papa Franjo I bio je veliki zagovornik zaustavljanja krvoprolića u Gazi, ali i Ukrajini. Hoće li Lav XIV moći svojim autoritetom nastaviti hoditi putem kojim je krenuo Franjo? Može li on dati svoj doprinos?
- Svaki papa donosi sa sobom neki vlastiti stil upravljanja Crkvom, kao i specifične prioritete svoga pontifikata. Kod pape Franje su to nesumnjivo bili briga za potlačene, odbačene i siromašne, kao i napredak kršćansko-muslimanskog dijaloga. Papa Lav XIV je već kod svojih nastupnih govora iskazao odanost Franjinoj viziji Crkve, ali i onoj čitavog svijeta. Stoga mislim da nema nikakve sumnje da će i ovaj papa biti veliki prijatelj mira, jednakosti i pravednosti te da će pri tome uvijek i lično biti na strani patnika bez obzira na vjeru i naciju.
Još ranije je, u svojstvu kardinala, Robert Francis Prevost najavio svoj dolazak u Hrvatsku 2026. godine. Papa Franjo je, ne zaboravimo, dosta pažnje obraćao na regiju Zapadnog Balkana, a posjetio je i Sarajevo u ljeto 2015. godine. Hoće li, prema Vašem sudu, i papa Lav XIV također imati u vidu našu regiju?
- Rado bih podsjetio na to da je sv. papa Ivan Pavao II čak dva puta posjetio našu zemlju, što je čast koju nisu doživjele ni mnoge znatno veće i na svjetskoj skali važnije zemlje. Štaviše, sv. Ivan Pavao II je htio posjetiti Sarajevo usred ratnih zbivanja 1994. godine. Međutim, zbog sigurnosnih izazova ta se posjeta ipak zbila 1997. Kasnije je posjetio i Banju Luku 2003. godine. Dakle, ovdje slobodno možemo govoriti o kontinuitetu iznimno dobrih i bliskih odnosa između Svete stolice i države Bosne i Hercegovine. U tom smislu, vjerujem i da će papa Lav XIV posjetiti našu zemlju. Naravno, pri tome ne treba zaboraviti da službena posjeta pape nekoj zemlji predstavlja vrlo složen i izazovan događaj za organizaciju gdje se puno toga treba "poklopiti" – crkveno, diplomatski i politički. No i pored svega toga, veliki sam optimist glede te buduće, nadam se, posjete.
Iako se radi o spekulacijama, u medijima se tu i tamo moglo čitati o jazu koji postoji između liberalnih i konzervativnih katolika. Navodno su "tvrdolinijaši" zamjerali papi Franji njegovu inkluzivnost i otvorenost prema svima koji se smatraju sljedbenicima katoličkog učenja. Vi nam sigurno možete reći da li zaista postoji jaz između tzv. vjerskih liberala i konzervativaca te, ako postoji, hoće li ga papa Lav XIV uspjeti premostiti?
- Živimo u vrlo izazovnim vremenima u kojima medijski senzancionalizam, teoretičari zavjera i raznorazni influenseri, blogeri i vlogeri uveliko diktiraju onu javnu sliku dinamike društvenih zbivanja. Tako se onda nekako i dogodilo da pontifikat pape Franje započne baš u ta neka nova, uzburkana vremena. Na kraju često, za običnog vjernika, uopće nije bilo jasno šta je tačno, gdje, kada i kome rekao papa. Tako sam i sam često bio u prilici da objašnjavam vjernicima da, recimo, neka informacija koju su oni čuli ili pročitali dolazi iz posve nepouzdanog izvora, ili nešto drugačije – da, recimo, ono što je papa Franjo usputno rekao novinarima u avionu na deset kilometara visine ne predstavlja službeni i obavezujući papin stav "ex cathedra". Tako bih onda i ja slobodno, ali i odgovorno rekao da barem polovica od onih ideoloških napetosti koje ste spomenuli proizlaze iz te specifične savremene medijske kakofonije, dok je ona druga polovica u suštini posve normalna.
Rasprava (disputationes) je nešto duboko svojstveno kršćanskoj teološkoj tradiciji i već se u srednjem vijeku proučavala i usavršavala kao svojevrsna plemenita vještina. Čemu sve to, možda nam najljepši primjer stiže iz same prirode: samo uzburkani potok ostaje čist i pitak, dok se mirna močvara brzo pretvara u žabokrečinu!
Poznato je da Lav XIV prvi papa koji dolazi iz reda augustinaca. Šta znamo o ovom katoličkom redu? I po čemu se ovaj red razlikuje od isusovaca, reda kojem je pripadao prethodni papa?
- Odmah da kažem da u Katoličkoj crkvi postoji veliki broj muških i još već broj ženskih redovničkih zajednica, i to sve skupa toliko da ih čak ni ja kao učen teolog ne bih znao jednostavno, bez dodatnog istraživanja, nabrojati. Svaki od tih redova ima neku svoju specifičnu harizmu, što će reći nakanu i cilj postojanja koju je zacrtao utemeljitelj / utemeljiteljica tog reda.
Isusovci, recimo, nastaju u XVI stoljeću. Utemeljio ih je sv. Ignacije Lojolski, nekadašnji pustopašni vojnik-plaćenik koji, nakon što je doživio duboko religiozno obraćenje, cijeli svoj život i svaki njegov trenutak posvećuje "na veću slavu Božiju". Isusovci će se s vremenom posebno posvetiti nauci i školstvu tako da će i neki svjetski priznati naučnici stasati upravo u njihovim redovima, poput našeg Ruđera Boškovića ili Kanađanina Bernarda Lonergena.
Augustinci, s druge strane, nastaju sredinom XIII stoljeća. Nastali su nakon što se nekoliko pustinjačkih (eremitskih) monaških zajednica u italijanskoj regiji Toskane međusobno ujedinilo. Augustince danas karakterizira ta jedna specifična ravnoteža teoretskog i praktičnog. Najbolji primjer toga bio bi Gregor Mendel, otac genetskih istraživanja. On je bio skromni samostanski vrtlar, ali vrlo oštrog zapažanja te poklonik detaljnog bilježenja i zapisivanja. Od uroda do uroda, upratio je već određene vidljive zakonitosti u nasljeđivanju osobina s predaka na potomke te tako udario temelje teorije o "nasljednim paketima" koji će s vremenom biti prozvani "genima". Eto, takvi su augustinci; i dan-danas rado uče, kopaju i, naravno, puno se mole Bogu.
Krajem 2023. godine preuzeli ste funkciju dekana Katoličkog bogoslovnog fakulteta Univerziteta u Sarajevu. Na čemu ste posebno insistirali otkako se preuzeli ovu dužnost te koji su projekti koje ste realizirali u ovom periodu?
- Katolički bogoslovni fakultet Univerziteta u Sarajevu kao članica Univerziteta egzistira od 2008. godine, ali naša tradicija visokoškolskog poučavanja seže do 1890. kada je s radom počela prvo Vrhbosanska visoka teološka škola, a zatim Vrhbosanska katolička teologija. Upravo ta duga tradicija poučavanja na našem fakultetu mi je nekako i najviše bila pred očima kada sam preuzeo dužnost dekana.
Prije svega, da ništa ne pokvarim, a onda još ako uspijem nešto dobro i novo izvesti, bit ću svakako presretan i duboko zahvalan dragome Bogu. Kudikamo je teško ovako na jednom mjestu navesti i opisati sve ono čime se bavimo, ali istakao bih ovdje, ukratko, da u skladu s trendovima na našem Sarajevskom univerzitetu radimo dosta na unapređenju nastavnog procesa, poboljšanju studentskih prava i standarda, digitalizaciji, međunarodnoj saradnji i sl.
Koliko je generalno mladih ljudi zainteresirano za studiranje teologije?
- Pa posljednjih godina su u tom smislu kudikamo primjetne neke mentalitetske promjene u usporedbi s prethodnim generacijama. Tako nam se sve češće javljaju nešto zreliji kandidati. To su već zaposleni i porodični ljudi, i rado bi studirali teologiju. Upravo zbog toga od naredne akademske godine pokrećemo i studij teologije s posebnim izvedbenim planom, upravo radi takvih kandidata. S druge strane, današnji 19-godišnjaci kao da ne pokazuju previše interesa za "vječna pitanja", što će reći da se ova kod današnjeg čovjeka bude nešto kasnije, kada već na vlastitoj koži osjeti brige i izazove života, te kada se počne pitati šta je svemu ovome uopće smisao?
Iznimno je zanimljivo da se mnogi diplomanti s drugih fakulteta odlučuju na master studij na Katoličkom bogoslovnom fakultetu?
- Istina je da uvijek bude i takvih studenata koji su prije toga studirali nešto drugo, kao što nekada i naši studenti tokom studija odluče da su ipak za nešto drugo. U kontekstu Vašeg pitanja bih lično istakao, i to s ponosom, da danas imamo nešto posve jedinstveno u teološkom svijetu, a to je jednogodišnji master program pod nazivom "Međureligijski studiji i izgradnja mira" koji izvodimo zajedno s Fakultetom islamskih nauka Univerziteta u Sarajevu te s Pravoslavnim bogoslovnim fakultetom Univerziteta u Istočnom Sarajevu. Radi se o jednogodišnjem master programu koji je namijenjen za sve one koji se žele upoznati bolje s tradicionalnim religijama u Bosni i Hercegovini i to posebno kroz prizmu izgradnje mira, povjerenja i međureligijskog dijaloga.
Kako rekoh, ovaj studij je otvoren za sve one koji su već nešto diplomirali, odnosno, magistrirali, a izrazit interes pokazuju baš oni kandidati koji već nešto rade u zajedničkim institucijama ili oni koji su već na neki drugi način u dodiru s izazovima vjerskog, nacionalnog i kulturnog pluralizma u našoj zemlji, ali i regiji.
Kakva vam je saradnja s ostalim teološkim fakultetima Univerziteta u Sarajevu, ali i s drugim univerzitetima u državi i izvan nje?
- Otkako sam postao dekan, samom snagom službe postao sam i senator Univerziteta u Sarajevu i mogu samo reći da sam oduševljen toplim i prijateljskim prijemom i odnosom. Pritom, što je normalno, posebno dobro sarađujemo s članicama Univerziteta iz grupacije humanističkih nauka, gdje i sami pripadamo. Dakle, upravo Fakultet islamskih nauka, Filozofski fakultet, Pedagoški fakultet, kao i tri instituta – Orijentalni institut, Institut za jezik i Institut za historiju. U Sarajevu postoji još jedna katolička teologija, ona Franjevačka, koja djeluje neovisno o Univerzitetu i mogu samo reći da trenutno vodimo razgovore u smjeru zajedničke budućnosti.
Šta je ono što u skorije vrijeme očekuje rukovodstvo Katoličkog bogoslovnog fakulteta? Koji su to izazovi ispred vas?
- Pred nama su brojni izazovi, no mudri i hrabri ljudi kažu da su izazovi tu da se rješavaju. Pa i mi ćemo se onda usuditi upravo tako. S jedne strane, kao specifična visokoškolska institucija, imamo onda i neke specifične izazove i probleme. Ipak, s druge strane, kao dio ove zemlje i njenog glavnog grada, dijelimo onda i sve one naše zajedničke probleme i izazove. Iskreno i posvećeno želimo dati svoj doprinos u tome da naša zajednička domovina Bosna i Hercegovina bude što sretnije i stabilnije mjesto za život, a to je, vjerujem, i cilj svih dobronamjernih ljudi i građana ove zemlje.
