Gost novog izdanja podcasta "U prvom licu" bio je Vlatko Glavaš, patriota, kapiten Reprezentacije Bosne i Hercegovine, trener, ali i veliki humanista.

Bugojansko sretno djetinjstvo, tako naš sagovornik opisuje svoje dane u rodnom gradu, gdje je napravio i prve sportske uspjehe. Počeo je igrati u bugojanskoj Iskri, nakon čega će uslijediti nevjerovatna karijera - odlazak u Njemačku, vrlo brzo je uslijedio novinski naslov Stigao novi jugoslavenski bombarder, njegovim golovima kasnije Fortuna ulazi u Bundesligu...

- Da će to tako biti nisam vjerovao. Od mog Bugojna do Bundeslige, Reprezentacije Bosne i Hercegovine, kapiten, trener, nevjerovatno. Odigrao sam više od 300 utakmica u 10 godina u Njemačkoj, nevjerovatan je osjećaj. Nedavno sam bio na utakmici Fortune, 55.000 ljudi, kada su najavili da sam došao tamo svi su se okrenuli prema meni. Pošto sam nosio broj sedam, sedam minuta me nisu puštali. Imam nekoliko fotografija na kojima sam i sam primijetio emociju. Kada se okrene 55.000 ljudi, poslije 30 godina, to je veliko. Ne zaboravljaju da sam ih ja uveo u Bundesligu. Posebna je to priča, posebne emocije - ispričao je on. 

Njega je rahmetli predsjednik Alija Izetbegović lično nazvao i pozvao ga da igra za Reprezentaciju Bosne i Hercegovine. Rečenica koju je izgovorio, ostaje trajno upisana - da on rezervne domovine nema. Razgovarali smo o tom trenutku, ali i o tome kako je stojati na terenu i slušati himnu Bosne i Hercegovine. 

- To je nešto što mene posebno čini sretnim. Ponosan sam na to da sam iz Bugojna, iz Iskre, da sam imao privilegiju da igram u nastanku naše zemlje, da budem kapiten, da budem trener, da se oprostim protiv Reprezentacije svijeta. To je nešto što niko ne može da mi uzme, to je ponos koji će trajati dok sam živ. Kada vas na kućni broj nazove kabinet predsjednika Izetbegovića, to je nešto posebno. Naravno, na njegovo pitanje želim li igrati za Bosnu i Hercegovinu, odgovor sam odmah znao. Jedno je himnu slušati na nekoj priredbi, a drugo je himnu slušati kada stojite na terenu, kada predvodite reprezentaciju, kada ste trener reprezentacije, to se ne može objasniti. Svako može himnu slušati, ali ne može svako igrati za Bosnu i Hercegovinu i biti aktivan učesnik toga kada se najavljuje država iz koje dolazite - naglasio je Glavaš.

Govorio nam je i o čuvenoj utakmici sa Brazilom 1996. godine.

Prisjetili smo se i oproštajne utakmice protiv Reprezentacije svijeta. Vlatko tada nije znao da se njegov otac Ante nalazi na utakmici, zajedno s predsjednikom Izetbegovićem. 

- Nestvarno je. Znate li koliko se ljudi u jugoslovenskom vremenu oprostilo protiv Svijeta. Mali je broj. Kaže nam predsjednik Izetbegović da ćemo se oprostiti protiv Svijeta. Tog 28. aprila 2000. godine, hodam, srećem mnoge ljude, ali nisam svjestan. Dobio sam poziv, došao u Bugojno, kada sam vidio koja imena dolaze u Sarajevo, Ronaldo, Rivaldo, ... ne možete vjerovati da će se to desiti te noći. Nekako sam to "progutao". Dođem u Bugojno i kažem ocu - Sutra ideš sa mnom na utakmicu, znaš da je oproštaj. A on moje utakmice nikada nije propuštao. Kaže on meni - Sve znam, sve sam pročitao, ali ja ne bih da idem, tamo kad te prozovu, 50.000 ljudi, svi će skandirati, srce mi neće moći podnijeti. Bilo je to meni teško. Došao sam ja na utakmicu. Nogometni savez je želio da to uveliča, posebno predsjednik Izetbegović. Krenula utakmica, nakon sedam, osam minuta, napravi se špalir, svi velikani su tu, onda je spiker počeo da govori o meni. Ja se uhvatio za Baždarevića i kažem mu - nije mi dobro, dobro je da mi je Ante ostao gledati utakmicu na televiziji, da je tu srce bi ga otreslo. A meni će Meša - Eno ti ga Alija vodi. To je bio dogovor predsjednika i njega, da i njemu ispuni jedan životni san da s predsjednikom dođe dolje - ispričao je Glavaš. 

Razgovarali smo i o tome kakav je bio kao igrač, a kakav je kao selektor, Sergej Barbarez, o tome je li Vlatko završio svoje sportsko poglavlje, ali i o drugim pitanjima.

Na kraju je mladima uputio važnu poruku - da uvijek budu ponosni na domovinu Bosnu i Hercegovinu.

Cijeli razgovor gledajte na našem YouTube kanalu.