Tijelo Lokmana Slima, upucanog s pet hitaca, pronađeno je u njegovom automobilu 4. februara 2021. na cesti u južnom Libanu. Slim, 58, bio je šiitski pisac, istraživač i politički aktivista. Otvoreno se protivio načinu na koji Hezbollah, šiitska islamistička milicija, drži zemlju u stalnom ratu s Izraelom. Također je kritizirao slanje boraca te milicije da brane autokratski režim Bashara Al-Assada tokom narodnog ustanka i građanskog rata u Siriji. Aktivisti i njegovim saradnicima godinama su prijetili iz Hezbollaha.

Godine 2019., zastrašivanje je ispisano grafitima na zidu njegove kuće u Dahiehu, pretežno šiitskoj četvrti u južnom Bejrutu, gdje Hezbollah ima veliku podršku. Ubrzo nakon toga, Lokman Slim javno je upozorio da ako se nešto dogodi njemu ili njegovoj porodici, Hassan Nasrallah, vođa Hezbollaha, treba snositi odgovornost.

Nekoliko dana prije nego što je ubijen, Slim je u televizijskom intervjuu izjavio da je do eksplozije u bejrutskoj luci u augustu 2020. došlo jer je Hezbollah to mjesto koristio za skladištenje amonijevog nitrata. Prema Slimovim riječima, materijal je poslan sirijskom režimu koji je koristio amonijev nitrat za izradu bombi.

Za udovicu Lokmana Slima, rediteljku Moniku Borgmann, upravo je ovaj intervju zapečatio  sudbinu njenog supruga. "Lokman je vjerojatno ubijen jer je postojanje tog materijala u luci povezao s aktivnostima Hezbollaha i sirijskog režima", rekla je Borgmann za portugalski sedmičnik Sabado. Hezbollah negira da je ubio Lokmana Slima, ali je odbio sudskoj istrazi dati sve slike sa sigurnosnih kamera koje posjeduje. Prikazivali bi putovanje Slimovih ubica, koji su ga promatrali u satima prije smrti.

U teoriji, Liban je konfesionalna ustavna demokratija. Svi položaji u državi (uključujući predsjedništvo, mjesto premijera i šefa parlamenta) raspoređeni su između 18 grupa u zemlji, posebno onih glavnih: maronitskih kršćana, sunitskih muslimana i šiija. Ali konfesionalni sistem stvorio je sektašku oligarhiju. Različite vjerske grupe preuzele su ekonomiju i državu kako bi se obogatile i održale lojalnost svojih birača. Šefovi najvećih političkih stranaka bivši su šefovi milicije. Tokom građanskog rata (1975.-1991.) žestoko su se borili jedni protiv drugih. Onda su, dolaskom mira, ušli u vladu i parlament, nastavivši dijeliti zemlju.

Hezbolah je jedna od tih sektaških skupina, ali je postao glavna politička i vojna sila u Libanu. Na stranku se ponekad gleda kao na marionetu Irana, ali, unatoč tome što slijedi ideološku matricu i dobiva podršku od Teherana, ona je libanski nacionalni pokret.

Tokom građanskog rata šiitski borci u unutrašnjosti i na jugu Libana organizirali su miliciju kako bi protjerali izraelsku vojsku iz zemlje. Bili su fanovi iranske revolucije i Teheran je poslao svoju Revolucionarnu gardu da obučava libanske borce. Od 1980-ih, Hezbollah se pozicionirao kao skupina otpora protiv Izraela i prisutnosti Sjedinjenih Država u Libanu i regiji. Njegov početni cilj bio je uvesti iransku revoluciju u Liban i uspostaviti režim sličan onome u Teheranu.

Sporazumi iz Taifea 1989. označili su kraj libanskog građanskog rata, ali su susjednoj Siriji – i savezniku Hezbollahu – ostavili ogromnu moć nad zemljom. Druge milicije predale su svoje teško naoružanje, ali je Hezbollah zadržao dio svoje vojne moći kako bi se odupro izraelskoj okupaciji južnog Libana. Tel Aviv se povukao iz južnog Libana 2000. Ali izlika borbe protiv Izraela nastavila je služiti ideologiji skupine.

Godine 2006. Hezbolah je prešao granicu, ubio i oteo nekoliko izraelskih vojnika. Rezultat je bio rat koji je naveo Izrael da bombardira Liban mjesec dana, ubivši više od 1200 ljudi, uglavnom civila, na libanonskoj strani.

Od tog sukoba, Hassan Nasrallah, vođa Hezbollaha, živio je skrivajući se. Kada govori (videokonferencijom), nastavlja govoriti o otporu, ali stranka je danas bitan dio libanskog režima. Postoje zemlje u kojima kriminalne skupine i mafije kontroliraju važne dijelove ekonomije i države. Ali u Libanonu je mafija skoro pa država. Godine korupcije dovele su do duboke krize. Od 2019. većina stanovništva ima svoju ušteđevinu blokiranu u bankama. Bankari, poslovni ljudi i vladajuća elita mogli su slati svoja bogatstva u inozemstvo. Pandemija i eksplozija u luci Bejrut 2020. godine pogoršale su situaciju.

“Hezbollah je dio svake vlade od 2005., podupirući neoliberalne politike i mjere štednje”, kaže Joseph Daher, profesor na Univerzitetu u Lausannei, Švicarska. Ali prisutnost skupine daleko nadilazi režim. Prodirući u strukture države, Hezbollah kontrolira sudbinu zemlje bez preuzimanja formalne odgovornosti za upravljanje. Povećao se njihov utjecaj na sigurnosne strukture, uključujući državne obavještajne službe. Kontrolira granicu između Sirije i Libana, koja se koristi za šverc, trgovinu drogom i transport oružja iz Irana. Preko Al-Qard al Hassan, solidarne udruge koja zapravo funkcionira kao banka i mikrokreditna institucija, Hezbollah ima paralelni finansijski sistem koji mu omogućuje zaobilaženje libanskog bankarskog sistema.

Dok libanska država tone i prestaje isplaćivati ​​plaće, moć Hezbollaha raste. Uz firme koje kontrolira, udruge za socijalnu podršku i zdravstvo kojima upravlja te vojne snage (uključujući rezervne vojnike) od oko 50.000 ljudi, grupacija je danas najveći poslodavac u zemlji. Putem goleme mreže može djelovati unutar i izvan zakona. “Skupina potiskuje disonantne glasove čak i unutar vlastite šiitske zajednice, bilo koopcijom ili silom. Ona je najveći branitelj sektaškog sistema”, objašnjava Daher.

Članovi Hezbollaha i drugih skupina bliskih stranci osumnjičeni su za nekoliko političkih ubistava u posljednjim desetljećima. Ali libanski pravosudni sistem rijetko istražuje. Godine 2020. upravo su sudije Posebnog suda za Liban sa sjedištem u Nizozemskoj proglasili Salima Ayyasha, člana Hezbollaha, odgovornim za jednog od počinitelja napada u kojem su ubijeni bivši premijer Rafik Hariri i još 21 osoba 2005. godine.

U oktobru 2021. pristaše Hezbollaha i stranke Amal (također šiitske) marširali su Bejrutom koristeći mitraljeze. Zahtijevali su degradaciju sudije Tareka Bitara, koji istražuje eksploziju u bejrutskoj luci. U Ain el-Remmanehu sudjelovali su u pucnjavi s kršćanskom milicijom. Sedam ljudi je poginulo. Danas se Liban suočava s mogućnošću novog rata. Od početka sukoba između Izraela i Hamasa u Pojasu Gaze, sedmog oktobra 2023. Hezbollah izmjenjuje vatru s izraelskim snagama duž granice. Sukob je već doveo do evakuacije nekoliko gradova u obje zemlje. Na libanskoj strani poginulo je više od 312 ljudi, uključujući 58 civila.

Rizik od sveopćeg rata svakodnevno se povećava, ali Hezbollah danas ima puno više za izgubiti nego 2006. Grupa želi zadržati svoju poziciju u Libanu. A većina stanovništva vjerojatno ne bi podržala novi rat koji bi još više otežao uslove života. Benjamin Netanyahu, izraelski premijer, možda vidi libanski front kao način za proširenje sukoba i održavanje na vlasti u Izraelu. Hezbollah se za sada suzdržavao od vojnog odgovora. Trebale su tri sdedmice nakon početka izraelske ofanzive u Gazi da Hassan Nasrallah progovori. Njegov govor najavljen je sedam dana unaprijed.

Tokom tog razdoblja Liban je stao. U Bejrutu i na jugu zemlje, mnogi su ljudi spakirali kovčege i planove za nepredviđene situacije za evakuaciju područja potencijalnih izraelskih meta. Kada je vođa Hezbollaha konačno progovorio početkom novembra, postalo je jasno da Hezbollah još nije voljan ući u otvoreni rat s Izraelom. Opet se pokazalo da postoji osoba i milicija koja odlučuje o sudbini ove zemlje.