Voljom većine u Skupštini Crne Gore izglasano je nepovjerenje Vladi Zdravka Krivokapića, godinu i dva mjeseca nakon što je izabrana u decembru 2020. Vlada je pala, a što bi narod rekao, mnogo je jada zadala. Većina u parlamentu, kako u poziciji tako i opoziciji su saglasni – gore Vlade od ove nije bilo. Ali, ako građani ne vjeruju političarima, trebalo bi da vjeruju činjenicama jer one su najbolji pokazatelj rezultata rada “ekspertske“ Vlade.

A rezultati nsu baš za pohvalu. Premijer Zdravko Krivokapić je na pres konferenciji održanoj povodom inicijative za smjenu potpredsjednika Vlade, Dritana Abazovića, rekao da nikada ništa nije radio tajno.

Krivokapić je, izgleda, zaboravio da je upravo on izjavio da se Vlada zadužila “tajno i organizovano“ 750 miliona eura na samom početku mandata, emitovanjem euro-obveznica na način koji je još uvijek misterija za većinu građana Crne Gore. Od tog momenta, nižu se „uspjesi“ Vlade, žprvo gase Montenegro Airlines, nacionalnog avio prevoznika, da bi osnovali novi za nula eura.

I zaista, novi je osnovan, ali za više desetina miliona eura i poslovanjem sa milionskim minusom. Gašenje kompanija se nastavilo u čitavom mandatu- prvo je otišao turistički brend Aman koji je pokrenuo i arbitražu protiv Crne Gore, zatim Novi duvanski kombinat, poslije 50 godina poslovanja zatvoren je Kombinat aluminijuma Podgorica, nikšićka Željezara ne radi, Montevar metalac takođe… Mnogi uvoznici koji su koristili usluge Luke Bar prešli su na Luku Drač u susjednoj Albaniji, a kolaju i nezvanične informacije da i aktuelni vlasnici Porto Montenegra žele da idu…

Nakon gašenja niza preduzeća i tjeranja investitora, eksperti su u najveća državna preduzeća uhljebili članove i simpatizere partija na vlasti, ali i prijatelje, rođake, kumove… Sve to je dovelo do pada poslovanja u ovim kompanijama-po posljednjim izvještajima CEDIS po prvi put posluje sa minusom, EPCG bilježi značajan pad prihoda, u CGES-u cvjeta porodično napredovanje, pa je tako supruga ministra ekonomskog razvoja Jakova Milatovića postala direktorica u ovoj kompaniji, a njoj se pridružio i brat Branke Bošnjak, potpredsjednice Skupštine…

Dugačak je spisak onih koji su po raznim vezama zaposleni u ovim kompanijama, o čemu je CdM više puta pisao. I sam kraj rada Vlade je obilježilo masovno zapošljavanje, mnogi tvrde po partijskoj liniji. Najflagrantniji primjeri su u resoru Ministarstva ekonomskog razvoja, a Vlada Crne Gore je, dan prije izglasavanja nepovjerenja u Skupštini imenovala i postavila više od 10 osoba na funkcionerske i savjetničke funkcije.

Još veći haos je napravljen u resoru zdravstva. Godinu dana rada Vlade obilježilo je nesnalaženje sa pandemijom koronavirusa, pa je Crna Gora dugo vremena bila prva na listi u svijetu po broju oboljelih. Mjere nijesu poštovali čak ni članovi Koordinacionog tijela za borbu protiv pandemije, a prvi čovjek Vlade Krivokapić, dugo vremena je zabavljao javnost svojim izjavama da je medicinski fenomen i da bi ljekari trebalo da ga posmatraju.

Za ovaj dio oko posmatranja, javnost mu je uglavnom vjerovala. Resor Jelene Borovinić Bojović obilježili su brojni skandali-od smjene direktora domova zdravlja i bolnica, koje su izazvale negodovanje javnosti, do postavljanja partijski pogodnih ili rođački vezanih osoba, od direktorice KCCG-a Ljiljane Radulović za čijeg mandata je rad u ovoj ustanovi obilježen otkazima, ostavkama, smjenama…

Sve ovo je značajno oslabilo kapacitete Kliničkog centra, najveće zdravstvene ustanove ovog tipa u državi.

Skandal za skandalom i u resoru prosvjete, nauke, kulture i sporta. Više od 400 direktora prosvjetnih ustanova je smijenjeno preko noći, od čega je većina tužila državu. Sudeći po prvim presudama, ova odluka ministarke Vesne Bratić, u javnosti poznate po rijetkim ali zapaženim javnim nastupima, koštaće građane Crne Gore desetine miliona eura odštete.

“Žena četnik“ kako je samu sebe nazvala, uspjela je za godinu dana da ugura i popa za člana Upravnog odbora Univerziteta Crne Gore. Ako se, međutim, zna da je Vlada sastavljana uz blagoslov i direktno posredovanje Srpske pravoslavne crkve, onda je ovakav potez Bratićeve bio samo normalan slijed događaja…

Ni u ostalim resorima nije nedostajalo obećanja ali falilo stručnosti. Ministar ekologije, prostornog planiranja i urbanizma prof. dr Ratko Mitrović ostaće upamćen po izjavi da mu sin nije član porodice i da ima nelegalnu kuću od 300 kvadrata, ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Aleksandar Stijović po nezadovoljstvu poljoprivrednika koje je kulminiralo i protestima na traktorima, zbog neusvajanja agrobudžeta, kašnjenja uplata, poremećajima na tržištu energenata, mineralnih đubriva i stočne hrane, opstrukcije od strane ministra i saradnika i politizaciju ozbiljnog problema ekonomije.

Foto: Vlada Crne Gore
Foto: Vlada Crne Gore

Ipak, rekorder u neispunjenim obećanjima je ministar finansija i socijalnog staranja Milojko Spajić.

“Vraćamo se iz posjete Japanu i dolazimo sa sjajnim vijestima, očekujemo milijardu eura investicija iz Japana i Azije u narednom periodu”, rekao je Spajić u julu 2021. Do sada je saldo nula. U njegovim rodnim Pljevljima građani sa nestrpljenjem očekuju pola milijarde eura ulaganja i hiljadu novih radnih mjesta.

“Dogovoreno je pola milijarde investicija u Pljevlja i 1.000 novih radnih mjesta. Svaki odlazak u rodni kraj iskoristim da se vidim sa odgovornim ljudima u Pljevljima i razgovaram o razvoju i budućnosti grada kako bismo osigurali nova radna mjesta i bolji životni standard Pljevljaka, a time i čitave Crne Gore“, napisao je Spajić na svom Tviter profilu sredinom septembra.

Ministar je obećavao i prodaju Majbaha, konkretan dogovor sa američkom kompanijom Bechtel o gradnji jadransko-jonskog auto-puta, investicije iz Amerike, Izraela, Grčke… Kako od svega toga nije bilo ništa, ministar se dosjetio da poreskim pretumbavanjima vještački podigne minimalnu zaradu na 450 eura, uprkos upozorenjima i Svjetske banke i Međunarodnog monetarnog fonda…

Njegovom nasljedniku će biti i najteži posao, kako da, zbog ovakvih odluka ministra, sačuva državu od bankrota u narednih pola godine… Prema posljednim infomacijama, ministar Spajić je ostavio dug poljoprivrednicima, prevoznicima, apotekama, a nijesu isplaćene ni naknade za prekovremeni rad za zaposlene u sudstvu i tužilaštvu…

I dok je padala u Skupštini, na sjednici je Vlada mimo znanja i predstavnika MUP-a, usvojila Prijedlog Odluke o izmjeni odluke o kriterijumima za utvrđivanje osnova za sticanje crnogorskog državljanstva prijemom.

Tim dokumentom, predviđeno je da se 10 godina boravka smatra pet godina privremenog plus pet godina stalnog boravka u Crnoj Gori, dok je raniji zakonski uslov za prijem u crnogorsko državljanstvo bio 10 godina stalnog boravka u državi. MUP je na tom dokumentu radio više od godinu, ali je povučen nakon protesta opozicije.

I dok se “eksperti” bore da sačuvaju fotelje, pa čak i sa ulice, narod plaća. Cijene skaču iz dana u dan, gorivo je na rekordnom nivou, a osnovne životne namirnice su skuplje čak I do 70 odsto. Gotovo da nema artikla koji nije poskupio, od soli, šećera, ulja, brašna, mlijeka… Iako Vlada Crne Gore nije imala direktan uticaj na formiranje cijena, nije mnogo uradila ni da zaštiti standard građana. Nezaposlenost se prema zvaničnim podacima povećala za oko 11 hiljada, oko 19 hiljada preduzeća je blokadi, a sve više ljudi, prema istraživanjima, želi da ode iz Crne Gore.

Podjele u društvu su na vrhuncu, a miješanje Srpske pravoslavne crkve u politiku je došlo do mjere da je morala da reaguje i Delegacija EU u Podgorici. Crna Gora je bila na ivici građanskog sukoba tokom inauguracije mitropolita Joanikija. Opkoljena Prijestonica, na desetine povrijeđenih i uhapšenih, spinovi o molotovljevim koktelima i navodnim pucnjima na policiju, još uvijek nijesu do kraja razjašnjeni. Ono što je definitvno jasno nakon 5. septembra 2021. je da se vjera i danas lako koristi kao pogonsko gorivo za političke sukobe.

Crna Gora je decenijama uspijevala da se odupre nacionalističkim zamkama regiona, ali je posljednjih godinu dana pritisak bio isuviše jak – od medija, preko političara, vjerskih vođa…