Vijeće Kongresa bošnjačkih intelektualaca, ili popularnije VKBI, osnovano je 22. decembra 1992. godine u Sarajevu s idejom okupljanja intelektualaca koji će u presudnim momentima za naciju i državu proizvoditi ideje i pružati inicijative u svrhu očuvanja nacionalnog interesa i društvenog napretka. Vijeće je doista okupljalo bošnjačku intelektualnu elitu, što se vidi i po osobama koje su obnašale dužnost predsjednika VKBI-a poput Alije Isakovića ili Atifa Purivatre. Nažalost, Vijeće Kongresa bošnjačkih intelektualaca već godinama ne proizvodi sadržaj zbog kojeg postoji i djeluje. Nema živosti niti produkta koje bi bilo specifično za organizaciju koja se smatra krovnom za okupljanje intelektualne elite. Posebno to bode oči u vremenima kada u Bosni i Hercegovini društveno-politička situacija od rata nije bila složenija. U Hrvatskoj vrije bjesomučna propaganda hrvatske intelektualne elite. Od 2018. godine samo u Hrvatskoj izdano je 30-tak knjiga o Bosni i Hercegovini, od Vladimira Šeksa, Davorina Rudolfa, Miroslava Tuđmana, Mirjane Kasapović, Ive Lučića itd.
Situaciju u Srbiji nije potrebno niti elaborirati, jer Srpska akademija nauka i umetnosti ima ogroman utjecaj na političku i vjersku srpsku elitu, ali i društvo općenito, što naravno podrazumijeva spregu medija i politike, čime izvršavaju propagandne narative koje bilježe samo totalitarni režimi najgorega tipa. A s bosanskohercegovačke strane? Najveći doseg jeste online anketa “Principi za izmjene Ustava Bosne i Hercegovine” i Facebook statusi generalnog sekretara VKBI. Gledajući takve aktivnosti, stekli bismo dojam da živimo švicarski model participativne demokratije pa se Ustav mijenja online anketama. Međutim, srž problema nije aktivnost u obliku online ankete kada bi ona bila “jedna od aktivnosti”, a ne “glavna i jedina aktivnost”.
Tezama i teorijama iz susjedstva, koje relativiziraju gotovo sve što se dogodilo 90-ih godina, treba se suprotstaviti odgovarajući činjenično kroz naučnu i akademsku utemeljenost. Za sada su rijetka oglašavanja bosanskohercegovačkih intelektualaca na srpsko-hrvatska podmetanja o građanskom ratu u BiH ili na teze o radikalnom islamu u BiH. Pitanje je jesu li u VKBI-u uopće upoznati s političko-društvenom stvarnošću jer intelektualne energije i kapaciteta za odgovorom nema niti na vidiku. Zbog toga, online anketa ili peticija izgleda više kao PR aktivnost sa svrhom opravdavanja vlastitog postojanja, ili možda pozicioniranjem uz grantove koje sarajevska “Trojka” šakom i kapom dijeli nevladinom sektoru.
Naime, upravo su Narod i pravda te SDP posjetili VKBI i javno podržali “Principe za izmjenu Ustava BiH”. Odmah treba naglasiti da je takav čin nevjerovatno licemjeran od strane NiP-a i SDP-a jer nikada u javnosti nismo imali priliku čuti da zastupaju takve stavove. Kada bi Elmedin Konaković i Nermin Nikšić ispred Palmera i Eichhorst ponovili i zastupali takve stavove, onda bi to bilo politički vjerodostojno. Ovako je to nastavak njihovog političkog djelovanja koje je poznatije pod nazivom “prodavanje magle”. Ono što je problematičniji aspekt od želje sarajevske “Trojke” da ubere nekoliko političkih poena jeste politiziranje Vijeća Kongresa bošnjačkih intelektualaca koje se ne ogleda samo u ovom sastanku i podršci NiP-a i SDP-a. Naime, prije nekoliko dana alfa i omega VKBI-a Emir Zlatar na svom je Facebook profilu upitao svoje prijatelje što misle o potencijalnoj kandidaturi Ive Komšića za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Taj upit nije naišao na nekakvu sveopću podršku i pretjeranu reakciju, taj upit bio je potvrda da vodstvo VKBI-a živi u nekom imaginarnom svijetu gdje smatraju da su društveno i politički relevantni. A kamo sreće da Bosna i Hercegovina ima organizaciju koja okuplja intelektualce koji svojim sadržajem izazivaju pažnju javnosti i predstavljaju nekakav faktor.
