Denis Bećirović (SDP BiH) je tokom prošle kampanje najavljivao da će, umjesto dosadašnjih beskorisnih svađa, kao dobar susjed početi rješavati otvorena pitanja sa Hrvatskom i Srbijom. Umjesto toga, na sceni gledamo grubo miješanje susjeda u unutrašnje stvari naše zemlje.

Obraćao se tokom izborne kampanje 2022. godine Bećirović Beogradu porukom da je "vrijeme da gradimo bolju budućnost". Odgovor na to bio je da Drina nije granica i grubo proxy djelovanje Srbije putem stranaka u manjem bh. entitetu. Jednako tako, samo godinu dana ranije 2021., Bećirović je u državnom Domu naroda tvrdio da su za BiH neprihvatljive teze o "sređivanju srpsko-bošnjačkih odnosa ili o dijalogu "jer je to "opasna podvala i licemjerna politika". Ko je licemjeran, imali ste priliku zaključiti.

I dok se Bećirovićev odgovor srbijanskom predsjedniku Aleksandru Vučiću svodi na poruku "nisi nadležan", višegodišnje lutanje u definisanju principa odnosa u regionalnom kontekstu dovelo je BiH u situaciju da se ponovno nađe između dva divergentna nastojanja koja truju unutrašnje političke prilike u našoj zemlji. 

Danas gledamo kako Vučić helikopterom nadlijeće gradove BiH, nastavljajući politiku održavanja specijalnih paralelnih odnosa sa manjim bh. entitetom, grubo zloupotrebljavajući takvu mogućnost, dok odabirom pratnje u potpunosti negira postojanje državnih institucija. I nikakvo pozivanje na poštovanje "teritorijalnog integriteta i suvereniteta" to neće promijeniti.

Zagrebu je Bećirović 2022. godine u euforičnom zanosu poručio da su Hrvatska i BiH dvije države oslonjene jedna na drugu te da je vrijeme za razvijanje ekonomske saradnje i prestanak svađa. Odgovor tog susjeda bila je opšta kampanja za izmjenu državnog Ustava i Izbornog zakona koji će osigurati dugogodišnja nastojanja stranaka hrvatskog političkog korpusa da se formira neka vrsta trećeg entiteta u našoj zemlji, odnosno posebna izborna jedinica za člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda, što je temelj politike "legitimnog predstavljanja".

Tokom Bećirovićeve posjete službenom Zagrebu 2023. godine, hrvatski predsjednik Zoran Milanović problematizirao je izbor Željka Komšića (DF) za člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda nazivajući ga "travestijom", na što je Bećirović kazao da je njegov stav kako su, prema zvaničnim podacima nadležnih tijela, njegove kolege u toj instituciji legalno izabrane.

Dakle, osim što je dozvolio da političar susjedne države tokom službene posjete otvoreno ponižava izbornu volju građana zemlje koju Bećirović funkcijom predstavlja, ovaj SDP-ovac koristi birokratsku odbranu kao dio manevra izbjegavanja. I ne, nije to diplomatska vještina. To je izbjegavanje i naznake verbalnog konflikta po svaku cijenu, budući da se takav okvir teško kontroliše u situaciji kada se vaša politika svodi na recitovanje desetak naučenih fraza.

Umjesto onoga što je trebao uraditi -  a to je javno se usprotiviti da se izbor Komšića na takav način problematizira, budući da je Predsjedništvo BiH kolektivni šef države, što znači da ako jedan član nije "legitiman", nisu ni ostali.

Diplomatija uprazno

Amaterizam u skupom odijelu: Simuliranje državništva

No, Bećirovićev déjà vu da je ikome važan bio bi predmet izučavanja, dok u aktuelnim okolnostima vrijedi jedino podsjetiti da njegova "reakcija" na izjave hrvatskog ministra vanjskih poslova Gordana Grlića Radmana o tome da se Zagreb "neće umoriti od rada na ravnopravnosti Hrvata" te da će u međunarodnom kontekstu nastaviti lobirati za ograničene izmjene Ustava i Izbornog zakona, isključivo predstavlja dio predizborne kampanje. Jer da zaista ima namjeru spriječiti da se na ovaj način govori o BiH, uradio bi po tom pitanju nešto konkretno.

Na primjer, dok SNSD i HDZ, svako za svoj cilj i interes, lobiraju u Sjedinjenim Američkim Državama, on sa tribina u Kanadi gleda utakmice reprezentacije, pravdajući to onim što su suštinski trećerazredni simbolični susreti na večerama. Isti kontinent, akteri - ponajviše politički - miljama daleko. 

Dok one politike koje bi preuredile ustavno-pravni poredak i politički sistem BiH dosljedno nastavljaju zalaganje za svoje nacionalne projekte podržane od susjednih zemalja, BiH uz Bećirovića za kormilom, umjesto subjekta međunarodnog prava, postaje objekat o kojem drugi govore i koji treba poslužiti zaokruživanju političkih nastojanja iz 90-ih godina.

Zašto išta konkretno raditi kada se može izdati još jedno saopćenje u strogo kontrolisanim uslovima? Da li zaista Bećirović smatra kako će pozivanje na ine povelje, rezolucije, principe i slične dokumente Ujedinjenih nacija bilo šta napraviti za BiH ili da oni na neki način državu štite od vanjskih i unutrašnjih neprijatelja?

Politička naivnost, nedostatak državništva i generalna nespretnost na funkciji označavaju mandat Bećirovića.

Bosna i Hercegovina nikada nije bila u težoj poziciji, sa narušenim unutrašnjim i regionalnim odnosima te iznimno oslabljenim položajem na međunarodnom planu. To, iako mu je doslovno opis posla, Bećirović nikada nije shvatao dovoljno ozbiljno kako bi svoj mandat koristio manje za putovanja i PR, a više u interesu države koju predstavlja.