Bliski istok predstavlja jedno od najkompleksnijih i najnestabilnijih područja savremenog međunarodnog sistema. Nedavne izjave izraelskog premijera Benjamina Netanyahua o realizaciji projekta "Velikog Izraela", koji obuhvata ne samo palestinske teritorije, već i velike dijelove susjednih arapskih država poput Libana, Sirije, Egipta, Iraka i Saudijske Arabije, izazvale su široku međunarodnu zabrinutost. Ova eksplicitna teopolitička i ideološka ambicija ne samo da ugrožava suverenitet arapskih država, već ozbiljno remeti regionalnu sigurnost i stabilnost, te predstavlja direktan izazov međunarodnom pravu i poretku.

Izraelski premijer

Netanyahu naredio skraćeni rok za okupaciju Gaze

Benjamin Netanyahu u svom govoru ovu politiku legitimira kao "historijsku i duhovnu misiju", što svjedoči o duboko ukorijenjenom ideološkom okviru izraelske državne politike. Takav pristup nije samo retorički, već se u praksi manifestuje kroz kontinuirane vojne operacije u pojasu Gaze, intenziviranje nasilja na Zapadnoj obali i sve agresivnije djelovanje u Libanu i Siriji. Ekspanzionizam izraelske države ne može se promatrati kao izolirani fenomen usmjeren samo prema Palestini; on je sastavni dio šire strategije političke dominacije u regiji.

Stav Ankare

Erdogan: Izraelski plan da se cijeli Pojas Gaze stavi pod vojnu kontrolu je neprihvatljiv

Na Netanyahueve izjave reagiralo je trideset i jedna arapska i muslimanska država koje su oštro osudile izraelske planove, kvalifikujući ih kao ilegalne, genocidne i suprotne međunarodnom pravu. Međutim, ovi verbalni protesti, koliko god bili složni i izražajni, ostaju u domeni deklaracija bez stvarne političke i praktične snage. Zavisnost mnogih arapskih režima od zapadnih sila, kao i njihova ekonomska i vojna saradnja sa Izraelom, dodatno oslabljuju mogućnost djelotvorne regionalne koalicije protiv izraelske ekspanzije.

Faze Izraelske regionalne ekspanzije

Analiza izraelskih aktivnosti upućuje na jasno definisanu višefaznu strategiju. U prvoj fazi fokus je na potpunoj depalestinizaciji Gaze i Zapadne obale, gdje su zabilježeni masovni zločini, prisilna migracija i sistematska represija.

Druga faza obuhvata teritorijalno i političko miješanje u Libanu i Siriji, uključujući eliminaciju ključnih aktera poput lidera Hezbollaha i pokušaje stvaranja izraelski kontrolisanih enklava, što ima za cilj razbijanje regionalnih saveza i smanjenje iranskog utjecaja.

Treća faza predviđa destabilizaciju Jordana, države sa značajnim palestinskim stanovništvom, koja bi se mogla koristiti kao platforma za dalji izraelski utjecaj.

Konačno, četvrta faza uključuje dugoročne planove za utjecaj u Egiptu, Saudijskoj Arabiji i Iraku, čime bi se uspostavila izraelska hegemonija u cijelom regionu.

Stav Kaira

Egipat tvrdi da podrška Palestini ostaje nepromijenjena uprkos produženju sporazuma o plinu s izraelskom kompanijom

Uloga globalnih sila i regionalni odgovor

Ključni faktor koji omogućava izraelsku ekspanzionističku politiku jeste prešutna ili otvorena podrška velikih zapadnih sila. One u velikoj mjeri omogućavaju izraelske vojne i političke operacije kroz diplomatsku zaštitu i vojnu saradnju. S druge strane, arapski režimi, često u poziciji zavisnosti, nisu u stanju pružiti jedinstven i učinkovit odgovor. Njihova selektivna saradnja i prešutna podrška izraelskim aktivnostima dovode do fragmentacije regionalnih napora i slabljenja njihove sposobnosti da se suprotstave izraelskoj agresiji.

Geopolitički uspon

Novi ključni igrač Bliskog istoka mijenja pravila igre: Ujedinjeni Arapski Emirati kao alternativa Izraelu

Vizija "Velikog Izraela" predstavlja dalekosežnu prijetnju ne samo Palestincima, već cijelom arapskom i muslimanskom svijetu. Ukoliko arapske i regionalne države ostanu pasivne i oslanjaju se isključivo na verbalne osude bez konkretnih, koordiniranih i strateških mjera, rizikuju dalju destabilizaciju i gubitak suvereniteta. Neophodno je uspostaviti jedinstvenu regionalnu koaliciju koja će, u saradnji sa globalnim akterima koji poštuju međunarodno pravo, djelovati na sprečavanju izraelske ekspanzionističke politike i očuvanju regionalnog mira i stabilnosti.