Dana 22. novembra 1989. godine, samo devet sati nakon otvaranja spektakularnog Mirage Casina, Elmer Sherwin je osvojio rekordni jackpot od 4,6 miliona dolara. To je, bez sumnje, san kojem teže mnogi od 32 miliona posjetitelja koliko Las Vegas prima svake godine.

Ali Las Vegas je puno više od ogromnih količina novca, neonskih svjetala, automata za igre na sreću i zgodnih djevojaka. To je veliki grad čije je stvaranje, unatoč tome što ga mnogi smatraju umjetnim, imalo smisla: bila je to jedna od rijetkih oaza u pustinji koja dijeli Kaliforniju od unutrašnjosti Sjedinjenih Država.

Još jedan mit, da je gradnju sponzorirala mafija, napola je istinit: nisu gangsteri jedini koji su ga uzdigli do zvijezda. Gradić nastao prije nešto više od sto godina danas je prijestonica zabave i najmnogoljudnije gradsko područje osnovano u 20. stoljeću u SAD-u. Istinski američki uspjeh koji, prema riječima bivšeg gradonačelnika Jana Jonesa, nije rezultat slučajnosti, već vizije.

Dolina Las Vegasa je otkrivena slučajno. Godine 1829. trgovac Antonio Armijo, koji je bio na čelu grupe od 60 ljudi, skrenuo je sa stare španske ceste koja je povezivala Santa Fe i Los Angeles, u sjevernim pokrajinama Meksika. Jedan od njegovih istraživača ušao je u pustinju prateći jednu od pritoka rijeke Colorado. Stigao je do područja gdje su razni izvori stvorili oazu livada i topola, "vege" po kojima je dolina dobila ime. Pronalazak je meksičkim trgovcima skratio i učinio podnošljivijim putovanje u Kaliforniju.

Još jedan pionir istraživač, Amerikanac John C. Fremont, kampovao je u dolini 1844. godine. Predvodio je grupu naučnika i posmatrača iz Inžinjerskog korpusa američke vojske prije no što će se taj dio zemlje pripojiti SAD.

Prvi doseljenici bili su Mormoni iz Salt Lake Cityja. Izgradili su utvrdu od čerpića, ali su je ubrzo nakon toga morali napustiti zbog međusobnih nesuglasica i napada Paiutea, domorodaca iz regije, koji su ih napadali u znak odmazde.

Dvadeset godina kasnije Nevada je primljena kao trideset šesta država u Uniju, a oko tvrđave farmer Octavius ​​​​Gass osnovao je Las Vegas Ranch. Dolaska poljoprivrednika neće biti sve do 1885. godine, kada je država Nevada stavila zemlju u dolini na prodaju. Iako su sistemi za navodnjavanje stvoreni iz prirodnih bunara, ekstremna klima predstavljala je izazov: ljeti je vrućina bila nepodnošljiva, dok je zimi hladnoća parala kosti.

Slijedeći val doseljenika potakla je željeznica. Dostupnost vode već je pretvorila Las Vegas u pojilo za one koji idu u Los Angeles. Iz tog razloga, kada je projekt željeznice između Salt Lake Cityja i južne Kalifornije razvijen, Las Vegas je uključen kao neophodna postaja za opskrbu vozova vodom. Godine 1905. službeno je rođen grad Las Vegas.

Četvrt stoljeća grad je rastao brojem stanovnika, ali vrlo sporo. Uzlet će se dogoditi baš kad je ostatak zemlje ulazio u Veliku depresiju. Odobrenje Kongresa za izgradnju Hooverove brane, na rijeci Colorado, samo 46 km od Las Vegasa, dovelo je do dolaska hiljada radnika 1931. Radovi su započeli demografski i privredni procvat doline, pojačan te godine od strane države Nevada novim bračnim zakonom te, posebno, ukidanjem zabrane kockanja.

Godinama se u Las Vegasu kockanje odvijalo tajno, pa čim je legalizirano i regulirano, etablirani noćni klubovi dobivali su licence, a novi otvarali svoja vrata. Slavni Strip, ulica u kojoj se nalaze moderna odmarališta (hoteli i kasino kompleksi) Las Vegasa, počela je poprimati oblik u to vrijeme.

Ako je 1911. godine grad imao 800 stanovnika, do kraja 1930-ih brojka se višestruko povećala. I nisu samo kockarnice privlačile turiste, već i Hooverova brana i jezero Mead koje je ona formirala, najveće u zemlji. Taj je turizam doveo do otvaranja novih hotela više kategorije.

Ulazak Sjedinjenih Država u Drugi svjetski rat uzrokovao je procvat vojne industrije u dolini. Dolazak vojske ostavio je posljedice na raskalašeni život grada. Tada je uvedena zabrana prostitucije, koja se do tada nekažnjeno obavljala u Bloku 16, lokalnoj Kineskoj četvrti.

Druga velika promjena dogodila se nakon rata. Savezne i lokalne vlasti u Los Angelesu počele su maltretirati ilegalne kockarske grupe koje su kontrolirale alkohol, prostituciju i kockanje. Mnogi igrači i gangsteri potražili su utočište u susjednoj državi Nevada. Dvojica od njih, Meyer Lansky i Benjamin Bugsy Siegel, preselili su se u Las Vegas.

Sredinom desetljeća finansirali su izgradnju hotela Flamingo, nazvanog po Siegelu u čast vrlo dugih nogu njegove djevojke, showgirl Virginije Hill. Flamingo je morao zatvoriti svoja vrata jer je gubio novac, a Siegel je nedugo nakon toga ubijen u pucnjavi na Beverly Hillsu, ali ironično je da su posljedice njegove smrti katapultirale Las Vegas do slave. Odjednom, pustinjski grad je viđen kao mjesto na rubu, uzbudljivo i glamurozno.

Mnogi poslovni ljudi izgradili su desetine hotela i kasina. Država Nevada, iako je znala da su neki od vlasnika više nego sumnjivog profila, uvidjela je da je to rudnik zlata, zažmirila i počela ubirati porez na kockanje kao dodatni izvor prihoda.

Frank Sinatra i ekperimenti sa atomskim bombama počeli su iste godine: 1951. a njihov uticaj na popularnost Las Vegasa bio je ogroman. Igra je prestala biti jedina atrakcija, a kockarnice su postale prava industrija.

Na pozornici su nastupile velike zvijezde filma i glazbe, poput Elvisa Presleya ili Deana Martina, Abbotta i Costella, Binga Crosbyja ili Carol Channing, kao i samog Sinatre koga se uvijek povezivalo s mafijom. Nakon koncerata, turisti su nastavili u kockarnicama, jeli u njihovim restoranima i spavali u hotelima, zatvarajući poslovni krug.

Kada je izveden prvi nuklearni test, vlada je negirala da se dogodilo nešto neobično, iako je cijeli svijet mogao vidjeti sjaj. Atomska tajna nije dugo trajala. Privredna komora Las Vegasa nije oklijevala te je nuklearne probe promovirala kao turističku atrakciju. Do 1963. godine izvršeno je 235 nuklearnih opita, otprilike jedan svake tri sedmice.

U međuvremenu, Las Vegas je nastavio rasti kao grad, stvarajući nove ikone. Poznati svijetleći natpis "Dobrodošli u fantastični Las Vegas" postavljen je na južnom ulazu u Strip, gdje i danas dočekuje posjetitelje. Nastupi Rat Packa i dešavanja unutar neodoljivih kasina na Stripu, poput Tropicane ili Caesars Palacea, zaokružili su ponudu i glamur grada koji je potpisao svoje prvo zlatno doba.

Las Vegasu nisu bili strani rasni nemiri i protesti protiv Vijetnamskog rata i za građanska prava koji su karakterizirali '60-e u SAD-u. Napetosti su uzele danak, započelo je propadanje koje će trajati trideset godina. Dva lika uspjela su spriječiti Las Vegas da potpuno potone. Prvi je bio tajkun Howard Hughes, koji je na kraju ostao u gradu i kupio desetine kasina i hotela na Stripu.

Promijenio se i muzički ukus publike. Zvijezde pedesetih u kut je stjerao prije svega Elvis Presley. Kralj se vratio u Las Vegas 1969. i u osam godina održao 837 koncerata, postavši najvećim simbolom u historiji grada.

Ali uspjesi Hughesa i Elvisa nisu mogli spriječiti veliki pad reputacije Las Vegasa 1970-ih. Nova generacija čikaške mafije, predvođena Tonyjem Spilotrom, Antom, preuzela je kontrolu nad nekim kasinima i kriminal je zavladao ulicama. Osamdesete nisu bile ništa bolje. Desetljeće je počelo s dva požara, u MGM Grandu i hotelu International, koji su uzrokovali 95 smrtnih slučajeva. Povrh svega, Las Vegas se morao suočiti s konkurencijom iz Atlantic Cityja, nove meke kockanja na istočnoj obali.

U '90-ima Las Vegas je izašao iz obamrlosti zahvaljujući još jednom vizionaru, Steveu Wynnu. Godine 1989. izgradio je Mirage, prvo odmaralište otvoreno na Stripu u 16 godina. Mirage, najveći casino na svijetu, postao je model koji će slijediti mnogi drugi poslovni ljudi i velike korporacije. Las Vegas je tako započeo svoje drugo zlatno doba, u kojem su glavne uloge imali velika tematska odmarališta i arhitektonska čuda  MGM Grand, Stratosphere, Bellagio...

Veliki procvat resorta nastavio se i u novom stoljeću, Las Vegas se više ne zadovoljava privlačenjem miliona vikend turista, već želi da oni s većom kupovnom moći provode više vremena u gradu, pa čak i ostanu u njemu živjeti. Dok je Strip koncentriran masovni turizam, golf tereni, ekskluzivni noćni klubovi i kockarnice, pa čak i luksuzne četvrti niču izvan njegovog centralnog područja.